FOTO  Upoznajte hercegovačkog majstora za drvo: Alati koje nećete naći drugdje

Obrada drveta je zanimanje kojim se ljudi oduvijek bave. Koliko god da je u svijetu mašinska obrada preuzela primat, Hercegovina se još uvijek 'drži'. Ručna obrada je na cijeni, a gotovi proizvodi koji nastaju su za svaku pohvalu. Zdravi su, prirodni i više služe svrsi od vještačkih materijala.

Gatački drvodelja Milinko Aprcović, već šesnaest godina obrađuje drvo. Izrađuje alate za poljoprivredu. Kako kaže, isključivo ručni rad. "Strojeve nemam. Zato ne bih mogao raditi neke velike projekte, npr. namještaj. Više sam se bazirao na izradu nasada, kosišta, grabalja, kace itd.",kaže Milinko za Hercegovina.info.

Njegov spisak proizvoda koji pravi je jako dug, jer on pravi sve što jednom seoskom domaćinstvu može biti od koristi. Osnovno drvo koje koristi je jasen, jer kako kaže, jasen je najkvalitetniji, ali postoje i neke alatke koje zahtijevaju neke druge vrste kao što je košćela, koje Milinko nabavlja iz Mostara ili Trebinja, jer košćela treba topliju klimu, a Gacko to nema.

"Grabljišta radim isključivo od crne lipe. Kosišta su pretežno javor ili jasen. Burad su od jelovine, ali bez čvora, jer čvor daje miris smole mrsu. Vile se također prave od crne lipe ili jasena ili nekad od trešnje. Ali uvijek su to kvalitetna drva, koja ne smiju loše utjecati na gotov proizvod", objašnjava Milinko.

Je li drvodeljanje dar od Boga ili zanat koji se stiče vremenom, manje je bitno ako u tome postanete maher. A Milinko to jeste. Umijeće mu je sada već ušlo u krv i ima fenomen u narodu poznat kao 'profesionalna deformacija'. "Vjerojatno je to dar od Boga. Urođeno je, a onda se čovjek vremenom srodi sa tim. Kuda god da putujem, uvijek gledam ima li krivo drvo da se posječe. Ljudima je to simpatično, ne zamjeraju mi".

Najveća nagrada za njegov trud i rad jesu kupci koji mu se redovno vraćaju. Ponizno kaže kako bi mu bilo neprijatno da netko dođe po svoju narudžbu, a da ona nije gotova. Jer mu dolaze ljudi ne samo iz Gacka, već iz svih krajeva gdje se cijeni pravi, domaći materijal.

"Jedan čovjek iz Francuske mi je naručio kosište. Preko našeg čovjeka, odavde, a koji živi tamo, čuo je za mene i moj rad i došao je po kosište. I nije on jedini. Ljudi iz Vojvodine mi također često naručuju", ponosan je Milinko.

Ozbiljan čovjek, pošteno radi, domaćin. Neće ići na štetu kupca, makar išao na svoju. Sem što nastavlja staru tradiciju i stari zanat, Milinko zaista njeguje i stare ljudske vrijednosti koje već polako izumiru. Njegova skromna radionica u kojoj su ruke glavni alat, puna je već gotovih ili proizvoda koji su u procesu izrade. Većina je već unaprijed naručena, a on se trudi da svakoga ispoštuje, jer je 'zadovoljna mušterija, najbolja mušterija'.

Među Gačanima poznat kao Brada, Milinko želi da svoj zanat prenese na mlađe generacije. Kaže da sin ima svojih obaveza, zaposlen je, ali zato unuk ima ambicija i talenta da nastavi dedin zanat.

Ovaj pravi mali raj je vrijedan divljenja. Svatko tko išta zna o obrađivanju drveta, složit će se da je Milinko pravi umjetnik u svojoj oblasti. Laici će ostati bez teksta, oduševljeni činjenicom šta čovjek sa svojih deset prstiju može stvoriti.