Tužna balkanska priča

Novi ratovi izbijaju na istoku i jugu, a jad i beznađe sve se više nadvija nad Balkanom.

Ove dvije činjenice počinju zajedno stvarati jednu tužnu priču. Psi rata i ekstremisti polako postaju balkanski izvozni proizvod, ta pojava počela je nagrizati ovaj prostor te služi kao jasni podsjetnik stanja koje se pogoršava.

Zanimljiv tekst objavljen je jučer na stranicama RFERL (Radio Slobodna Europa) koji započinje s poprilično točnom tvrdnjom: "Za vrijeme Hladnog rata, Jugoslavija je slala tisuće učitelja, doktora, inženjera i drugih profesionalaca u sve dijelove svijeta. Danas neke od zemalja bivše Jugoslavije postaju zloglasne zbog jedne druge vrste ljudskog izvoza - džihadista i plaćenika. Izgleda kako su brojke u porastu, unatoč mjerama koje poduzimaju BiH, Srbija i Kosovo".

Bosanski ekstremisti u Siriji i Iraku, ekstremisti iz Srbije na ruskoj i na ukrajinskoj strani
Prije manje od desetak dana jedan bosanski mladić, Emrah Fojnica (23), raznio se u samoubilačkom napadu boreći se na strani ISIL-a u Iraku. Nekoliko dana kasnije policija na Kosovu uhitila je 40 osoba osumnjičenih da su islamistički radikali, za vrijeme velike akcije na više od 60 lokacija. Ističe se kako su se borili na strani ekstremista u Siriji i Iraku.

Iz Srbije pak plaćenici odlaze u rat u Ukrajinu gdje se, prema izjavama srpskih dužnosnika, deseci Srba bore na obje strane sukoba na istoku Ukrajine. Ništa čudno, psi rata ne biraju stranu prema uvjerenjima, već prema tome koja je spremna više platiti.

U izvještaju se ne spominje Hrvatska, no još prije dvije godine pojavile su se informacije da plaćenici iz Hrvatske ratuju u Siriji protiv sirijske vojske na strani militanata, a o oružju iz Hrvatske na sirijskom frontu mnogo se pisalo. Danas je to oružje najvjerojatnije u rukama terorističkih skupina koje ubijaju sve nepodobne skupine, uključujući i kršćane.

U Hrvatskoj zadnjih godina jača radikalna desnica, a ista se često voli hvaliti svojim "kršćanstvom", no da li je iz iste itko pokrenuo pitanje zašto se hrvatsko oružje šalje u ruke ekstremista koji ubijaju i kršćane na najbrutalnije načine, odrubljivanjem glava i razapinjanjem na križeve? Naravno da nije, niti neće.

Što se tiče Srba koji ratuju u Ukrajini, zastupnik srpske Socijal-demokratske stranke, Milorad Mijatović, ističe: "Teško je procijeniti koliko ih je otišlo do sada, ali nije mali broj, definitivno govorimo o desecima ljudi koji su otišli u ove ratne zone".

Srpski premijer Aleksandar Vučić komentirao je situaciju: "Deseci ljudi iz Srbije bore se na ruskoj strani u Ukrajini, a deseci se bore na ukrajinskoj strani u Ukrajini. U 99% ovih slučajeva Srbi su plaćenici koji se bore za novac".

Sukobi u Iraku i Siriji ipak najviše privlače ubojice s Balkana. Organizacija Međunarodni Centar za Praćenje Radikalizma (ICSR) s centrom u Londonu, procjenjuje kako je oko 6% stranih ekstremista u Siriji i Iraku stiglo s područja Balkana. Srbija tvrdi kako nastoji stati na kraj plaćenicima te se o njima otvoreno govori, stanje u BiH je pak znatno kompliciranije. Direktor Obavještajne Sigurnosne Agencija (OSA) u BiH, Almir Džuvo, skeptičan je po pitanju koliko vlasti uopće imaju volje suočiti se s islamskim ekstremizmom u zemlji. "Kada biste znali ono što ja znam o umješnosti vladinih struktura u ovome, sve od najnižih razina pa do kriminalnih organizacija, bili biste podjednako zabrinuti kao i ja".

U Srbiji se pak već brinu zbog povratka plaćenika iz Ukrajine. Lider skupine pod nazivom "Četnički pokret", Bratislav Živković, rekao je u razgovoru za njemačku novinsku agenciju Deutsche Welle kako smatra da će sukob na istoku Ukrajine vjerojatno uskoro završiti te kako on i njegovi ljudi već planiraju povratak u Srbiju. Mnogi u Srbiji zabrinuti su zbog ove činjenice, uključujući i vojnog analitičara Bojana Dimitrijevića koji ističe: "Kada se plaćenici vrate, stvoriti će se skupina ljudi koja može predstavljati ozbiljnu opasnost, ne samo za Srbiju, već i za cijelu regiju".

Izvoz ubojica nakon samoubojstva radničke klase
Koje je pitanje važnije - kako smo do ovoga došli ili do kuda ćemo tek doći? Na prvo je lako dati odgovor, a drugo ne garantira optimističnu prognozu.

Bilo bi dobro kada bismo mogli predstaviti razloge ovog stanja u nadi da bi tako predstavljeni mogli utjecati pozitivno. No, to se neće dogoditi. Već smo otišli predaleko da bi se stvari mogle sanirati s nekoliko argumenata.

Narodi Balkana, narodi bivše Jugoslavije, odbili su kolektivno prihvatiti da su izvedeni napad, udar i sabotaža radničke klase i njenih prava. Ta činjenica čak nema ni nikakve veze s federacijom koja se zvala Jugoslavija, ni s njenim vodstvom ni simbolima. Govorimo o pojavi koja nema veze ni s nacionalnim ni bilo kakvim drugim predznakom osim klasnog predznaka.

Odbijajući prihvaćanje tih, vrlo jednostavnih za razumjeti, činjenica, ovi narodi su sami sebi potpisali sudbinu koja će bivati sve teža, a psi rata koji odlaze u strane zemlje kako bi zarađivali na tuđoj krvi i nesreći, samo su nagovještaj jedne generalne katastrofe kojoj ovaj prostor neće moći pobjeći.

Onaj trenutak kada su radnici bivše Jugoslavije svojevoljno, u histeriji beznačajnog, predali svu svoju vlast u ruke vlastitih izrabljivača koje se držalo podalje, bio je trenutak kada su sebi, i njihovim potomcima, trajno obilježili sudbinu.

I još jednom, za sve one kojima ni dan danas ti fakti ne dopiru do svijesti, ovo nije nacionalna konstatacija, već klasna. Održavanje Jugoslavije na okupu, njeno razilaženje, ili bilo koja druga varijacija, sasvim je nevažna i bolno trivijalna. Beskrajno su naivni oni koji tvrde da bi Jugoslavija na okupu danas za radnike bila ono što je bila nekoć. Ne bi, ako bi se krenulo u razbijanje njene najvažnije komponente - samoupravne ideje - ona danas ne bi vrijedila ništa, bila bi još jedna reformirana kapitalistička zemlja, a umjesto Bosanaca i Srba na Orijentu i u Ukrajini borili bi se jugoslavenski psi rata.

Isto vrijedi i za one koji tvrde da su raspadom Jugoslavije nove samostalne države "morale" krenuti putem kojim su krenule. Tko je iznio taj imperativ? Tko ga je tako uspješno prodao? Nije ni bitno, tragedija je na onima koji su ga kupili jer kupili su 'pilulu cijanida' za vlastito samoubojstvo.

Danas je stanje kakvo je i bivati će još i gore. U takvom stanju svaki ekstremizam dobiti će krila, od političkog do religijskog i nacionalističkog. Oni koji su pristali na svoje klasno samoubojstvo danas ni nemaju druge zanimacije osim mržnje, a nju susrećemo na svakom koraku diljem bivše SFRJ. Ako ikada nekoj od velikih sila bude u geopolitičkom interesu da ponovno zapali Balkan, moći će to izvesti uz minimalan trud.

Što se pak tiče ekstremista, ubojica, pasa rata i onih koji na bilo koji način direktno ili indirektno sudjeluju u tragedijama naroda Iraka, Sirije ili Ukrajine, njih se još uvijek većinom osuđuje, no možda dolazi dan kada će se njihovi postupci početi i pravdati na ovaj ili onaj način. To će biti dan kada će izvjestan put u propast postati i siguran put u propast.

advance.hr