Stravično: Silovali su nas pa su nas se obitelji odrekle
U razgovoru s novinarom CNN-a rekla je kako su je uhvatili, kako su se prema njoj odnosili i koje sve strahote je proživjela.
Trenutno se nalazi u izbjegničkom logoru Duhok, kojeg je prošlog mjeseca otvorio UNHCR za Jazide koji su bježali pred masovnim ubojstvima Islamista.
- Prije šest tjedana smo čuli da borci Islamske države stižu u grad. Sjeli smo u automobil i pokušali pobjeći iz svoje kuće u gradu Sinjaru. Međutim, nakon samo nekoliko minuta vožnje naišli smo na konvoj s crnim zastavama. Prošli su pokraj nas i kada smo mislili da smo se spasili oni su se vratili i natjerali nas da izađemo iz vozila, započela je svoju mučnu priča inače nasmijana djevojčica koja je bila vidno potresena.
- Odvajali su djevojke i žene i muškarce. Među njima je bio i moj 19-godišnji brat. No, uzeli su samo djevojke, kaže Aria.
Žene su natrpali u kombije i odveli ih u 120 kilometara udaljeni grad Mosul - najveće uporište islamista. Ariu su odveli u dvokatnicu i zaključali u sobu s još dvadesetak djevojaka.
- Pokušali su nas natjerati da promjenimo vjeru. Tjerali su nas da čitam Kuran, iako mnoge od nas nikada nisu išle u školu, kaže Aria.
Više od tri tjedna bile su zaključane u sobi u nemogućim uvjetima, a muškarci su svakodnevno dolazili i odvodili djevojke, uglavnom kako bi ih silovali.
- Teško je govoriti o tome. Puno mojih prijateljica i bližnjih bilo je silovano, kaže 15-godišnja djevojčica.
Seksualno zlostavljanje je tabu tema na ovim prostorima i priznati silovanje za žrtve je sramotno. Tanya Kareem, direktorica UNHCR-ovog logora u Duhoku objašnjava zašto je djevojkama teško govoriti o silovanju.
- Ako ih islamisti i puste, žene su traumatizirane. Osim silovanja, odbačene su od društva i od obitelji. U njihovoj kulturi to je sramota, objašnjava Tanya.
Ariu i njenu prijateljicu odveli su dvojica muškaraca i natjerali ih da se udaju za njih.
- Bili su jako prljavi, imali su duge brade. Prijetili su nam i natjerali nas da se udamo za njih. Tražili su da nazovemo svoje obitelji i kažemo im da smo se preobratili na islam, kaže Aria.
Taj telefon je kasnije iskoristila kako bi nazvala ujaka od prijateljice koji im je pomogao da pobjegnu. Kad su islamisti napustili kuću, djevojke su navukle nihab i pobjegle.
- Razmišljale smo o samoubojstvu, ali odlučili smo prihvatiti savjet ujaka i pobjeći, kaže Aria čiji je brat poginuo dok je ona bila u zatočeništvu. Nije to znala sve dok se nije vratila kući.
- Imala sam jednog brata. Tek se oženio. Upucali su ga u glavu onda kad su mene odveli, priča djevojčica.
Aria ne želi ostati u logoru. Sram ju je, kaže, zbog pogleda i tračeva. Međutim, više je boli to što su druge djevojčice danonoćno silovane zbog njihova bijega.
Trenutno se nalazi u izbjegničkom logoru Duhok, kojeg je prošlog mjeseca otvorio UNHCR za Jazide koji su bježali pred masovnim ubojstvima Islamista.
- Prije šest tjedana smo čuli da borci Islamske države stižu u grad. Sjeli smo u automobil i pokušali pobjeći iz svoje kuće u gradu Sinjaru. Međutim, nakon samo nekoliko minuta vožnje naišli smo na konvoj s crnim zastavama. Prošli su pokraj nas i kada smo mislili da smo se spasili oni su se vratili i natjerali nas da izađemo iz vozila, započela je svoju mučnu priča inače nasmijana djevojčica koja je bila vidno potresena.
- Odvajali su djevojke i žene i muškarce. Među njima je bio i moj 19-godišnji brat. No, uzeli su samo djevojke, kaže Aria.
Žene su natrpali u kombije i odveli ih u 120 kilometara udaljeni grad Mosul - najveće uporište islamista. Ariu su odveli u dvokatnicu i zaključali u sobu s još dvadesetak djevojaka.
- Pokušali su nas natjerati da promjenimo vjeru. Tjerali su nas da čitam Kuran, iako mnoge od nas nikada nisu išle u školu, kaže Aria.
Više od tri tjedna bile su zaključane u sobi u nemogućim uvjetima, a muškarci su svakodnevno dolazili i odvodili djevojke, uglavnom kako bi ih silovali.
- Teško je govoriti o tome. Puno mojih prijateljica i bližnjih bilo je silovano, kaže 15-godišnja djevojčica.
Seksualno zlostavljanje je tabu tema na ovim prostorima i priznati silovanje za žrtve je sramotno. Tanya Kareem, direktorica UNHCR-ovog logora u Duhoku objašnjava zašto je djevojkama teško govoriti o silovanju.
- Ako ih islamisti i puste, žene su traumatizirane. Osim silovanja, odbačene su od društva i od obitelji. U njihovoj kulturi to je sramota, objašnjava Tanya.
Ariu i njenu prijateljicu odveli su dvojica muškaraca i natjerali ih da se udaju za njih.
- Bili su jako prljavi, imali su duge brade. Prijetili su nam i natjerali nas da se udamo za njih. Tražili su da nazovemo svoje obitelji i kažemo im da smo se preobratili na islam, kaže Aria.
Taj telefon je kasnije iskoristila kako bi nazvala ujaka od prijateljice koji im je pomogao da pobjegnu. Kad su islamisti napustili kuću, djevojke su navukle nihab i pobjegle.
- Razmišljale smo o samoubojstvu, ali odlučili smo prihvatiti savjet ujaka i pobjeći, kaže Aria čiji je brat poginuo dok je ona bila u zatočeništvu. Nije to znala sve dok se nije vratila kući.
- Imala sam jednog brata. Tek se oženio. Upucali su ga u glavu onda kad su mene odveli, priča djevojčica.
Aria ne želi ostati u logoru. Sram ju je, kaže, zbog pogleda i tračeva. Međutim, više je boli to što su druge djevojčice danonoćno silovane zbog njihova bijega.
Vezani članci