RASTE SOCIJALNA POMOĆ Zašto se u Njemačkoj ipak isplati raditi, a ne čekati pomoć države?

Socijalna pomoć za nezaposlene u Njemačkoj bi se trebala povećati početkom sljedeće godine. Kritičari kažu da to znači da više ne vrijedi ići na posao. No je li tome doista tako?

To je stara rasprava koja je ponovo pokrenuta povećanjem socijalne pomoći (Bürgergeld) za oko dvanaest posto od 1. siječnja 2024: Pošto su socijalna davanja tako visoka, često se više ne isplati raditi i ići na posao za minimalne i niske plaće, tvrde kritičari, piše Deutsche Welle.

Vodeći oporbeni političari kažu da će time ubuduće nestati važan pokretač društvene dinamike i motivacija za ulaganje napora: razlika u plaćama. Prema riječima lidera CDU-a Friedricha Merza, ljudi se onda „neće vraćati na posao kad izračunaju da će na kraju godine dobiti više od državne pomoći nego kada bi radili na nekom jednostavnom poslu".

Za samce u prosjeku 532 eura više

No, i nakon predstojećeg povećanja socijalne pomoći, prihodi zaposlenih s minimalcem znatno su veći od pomoći. Ovo je za izračunao Institut ekonomskih i društvenih znanosti (WSI) sindikalne zuaklade Hans Bäkler.

Za samce koji rade puno radno vrijeme uz minimalnu plaću, to je u prosjeku 532 eura više, za obitelji s troje djece i minimalcem to iznosi između 446 i 788 eura više – zavisno o starosti djece. To je uglavnom zato što osobe s niskim primanjima također imaju pravo na dodatke kao što su stambeni dodatak ili dječiji dodatak - kao i veći dodatak za svoju zarađenu plaću.

„Više novca ako radite – ponekad i znatno više"

Osam različitih konstelacija domaćinstava u kojima jedan član radi puno radno vrijeme uz minimalnu plaću uspoređeno je s tzv. potrebitim zajednicama (Bedarfsgemeinschaft) koje primaju naknadu od države i u kojima nitko ne radi. U obzir je uzeta prosiječna stanarina u cijeloj zemlji s propratnim troškovima.

„Otkrili smo da u svim ovim zamislivim konstelacijama dobivate više novca ako radite i da je jaz ponekad veoma jasan", kaže Bettina Kohlrausch, znanstvena direktorica u institutu WSI. Ona stoga ne vidi nikakav poticaj da ljudi ne rade i da umjesto toga primaju socijalnu pomoć.

Do sličnih zaključaka dolazi i jedan drugi ugledan njemački ekonomski institut: Ifo (Institut za istraživanje privrede Sveučilišta u Munchenu). Prema toj analizi samci primaju 966 eura socijalne pomoći, a minimalac iznosi 1.498 eura (razlika 532 eura). Za samohrane majke ili očeve (1 dijete, od 14 do 17 godina) koji rade puno radno vrijeme, zajamčeni minimalac je 2.465 eura dok je socijalna pomoć u tom slučaju 1.701 euro (razlika 764 eura). A kada je riječ o obiteljima s troje djece od 14 do 17 godina u kojima nitko ne radi socijalna pomoć iznosi 3.514 eura, a minimalac 3.960 eura (razlika 446 eura).

Rastu cijene, raste i pomoć

Povećanje socijalne pomoći nije neuobičajeno, ono se odvija po zakonskom mehanizmu. Glavni razlog za to je nagli rast cijena općenito. A one su nedavno značajno porasle kao rezultat ruskog agresorskog rata protiv Ukrajine.

Osim toga, savezna vlada je prošle godine odlučila - uz suglasnost Unije CDU/CSU - da brže nego ranije uključi povećanja cijena u standardne stope povećanja pomoći. Iznos socijalne pomoći je u Njemačkoj zasnovan na vrijednosti potrošačke košarice osoba s niskim primanjima.

„Razlika u plaćama je ostala praktično ista"

Na prvi pogled, povećanje standardnih stopa djeluje neobično visoko. Od uvođenja minimalne satnice 2015. godine ona je s 8,50 eura porasla na planiranih 12,41 eura početkom 2024. godine, što je povećanje od 46 posto. U istom razdoblju je socijalna pomoć za samce porasla za 41,1 posto. Od 2024. godine, samci će primati 563 eura po standardnoj stopi.

„Razlika u plaćama je ostala praktično ista", kaže Marcel Fratzscher, predsjednik Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja.

„Ipak, socijalna pomoć i minimalna zarada nisu dovoljni da bi se omogućio život s adekvatnim sudjelovanjem u društvenom životu. Fratzscher se stoga zalaže za „više plaće za one s niskim primanjima". Istovremeno, država mora osigurati da ljudi koji primaju socijalnu pomoć imaju više mogućnosti za rad – na primjer kroz bolju brigu o djeci samohranih roditelja.