NEVJEROJATNA PRIČA OBITELJI HONŠIĆ Tri brata odškolovala čak devet mladih liječnika

Nevjerojatna priča o humanosti, ljubavi prema medicini, poštovanju bijelog mantila i Hipokratove zakletve, dolazi nam iz Rožaja. Životni put djece tri rođena brata jedinstven je primjer ne samo u Crnoj Gori, već možda i u svijetu.

Čak devetero od dvanaestero djece iz obitelji Honšić za životni poziv odabralo je medicinu.

“Tri brata, Remzo, Mirsad i Reho Honšić iškolovali su do sada osam liječnika, a uskoro će se taj broj uvećati za još jednog. Ovakav primjer teško se može naći bilo gdje u svijetu, a postoji u Crnoj Gori, tačnije u Rožajima. Alida, Elvisa, Elza, Jasmin, Lejla, Selvija, Almir, Almira i Šejla. Pet doktora opšte prakse, tri doktora stomatologije i Šejla koja je na petoj godini medicine. Nikakvu pomoć države nisu imali, ali su uprkos tome svi ostali da žive i rade u Crnoj Gori. Na ovakvim ljudima treba da se temelji budućnost jedne zemlje, bravo Honšići", napisano je u Facebook objavi stranice "Zanimljivo".

„Alida, Elvisa, Elsa, Almira i ja smo doktori opće prakse, a Jasmin, Lejla i Selvija doktori stomatologije, dok je naša najmlađa Šejla na 5. godini studija medicine. Ostalo troje, brat pravnik zaposlen je u Tužilaštvu u Podgorici, sestra koja je po struci psiholog trenutno je honorarno zaposlena u Domu zdravlja Rožaje i stalno zaposlena u osnovnoj školi, a drugi brat je završna godina Policijske akademije”, kaže za Portal Analitika Almir Honšić.

Tri sestre trenutno su na specijalizaciji.

„Elvisa je trenutno na specijalizaciji iz obiteljske medicine, Alida na specijalizaciji iz radiologije, a Elza na specijalizaciji iz transfuziologije. Almira i ja radimo kao izabrani doktori za odrasle u Domu zdravlja“, kaže Almir.

Odlučili da ostanu u domovini

I dok mnogi mladi liječnici razmišljaju o odlasku iz Crne Gore i traženju posla na nekoj od klinika širom Europe, liječnici iz Honsića odlučili su ostati u svojoj zemlji i svojim znanjem pomoći građanima Crne Gore.

“Mi smo kao obitelj odlučili da svoj život, a samim tim i karijeru, nastavimo tamo gdje smo odrasli, gdje smo se školovali – u našoj Crnoj Gori. Nekolicina nas je ostala u Rožajama, želeći da doprinesemo napretku i razvoju našeg grada, dok su neki od nas nastavili karijeru u Podgorici i Baru“, kaže Almir.

Brz način života, svakodnevne obaveze ne ostavljaju im puno vremena za druženje. Ipak, kada uspiju da se svi okupe, to su, kako priča sugovornik Analitike, momenti velike radosti.

“S obzirom na to da smo prilično zauzeti, kako obiteljskim, tako i poslovnim obavezama, ipak nađemo vrijeme da se sastanemo, pa makar za vrijeme praznika. Ono što je zagarantirano na takvom jednom skupu jeste prije svega velika radost, a moram reći da se u tim mikrovremenskim momentima razmijeni veliki broj iskustava i zanimljivosti, svako sa svog radnog polja. Ono što nas najviše ispunjava jesu ponosni osmjesi naših roditelja. Tek tada u potpunosti znamo da smo uspjeli u životu”, zaključuje Almir.