'Molim vas, ne ljutite se na njih ako me ubiju…'
Ribari su kasnije vidjeli kako domoroci odvlače njegovo beživotno tijelo. Indijske vlasti su izvijestile da rade s grupom antropologa kako bi došle do njegovog tijela.
U međuvremenu su otkrivena njegova pisma koja je pisao svojim roditeljima i u kojima objašnjava svoju namjeru da domoroce upozna s Isusovim učenjem.
‘Možda mislite da sam lud, no ja mislim da je vrijedno približiti Isusa tim ljudima', napisao je Chau.
‘Molim vas, ne ljutite se na njih ako me ubiju. Umjesto toga, živite svoj život i slušajte Isusov poziv, a mi se ponovno vidimo na drugoj strani. Ovo nije besmislena stvar - vječni životi domorodaca su u pitanju i jedva čekam da ih vidim oko Božjeg trona kako ga na svojem vlastitom jeziku štuju baš kao što piše u Otkrivenju 7:9-10. Volim vas i molim se da nitko od vas ne voli ništa na ovome svijetu više od Isusa.'
Chau je pismo potpisao sa ‘Soli Deo gloria', što na latinskom znači ‘Slava samo Bogu'. Pismo je datirano 16. studenog, što je samo dan prije nego su ga ribari drugi put odvezli na otok.
Dependera Pathak, šef policije te indijske regije, rekao je da je Chau ribarima platio 325 dolara da ga prevezu do otoka. Prvi put kad je stupio na otok, ubrzo su prema njemu počeli trčati domoroci naoružani lukovima i strijelama.
Chau je povikao: ‘Moje ime je John, ja vas volim i Isus vas voli.' Ponudio im je i neke poklone poput nogometne lopte i ribe, no domoroci su ga počeli gađati strijelama te pogodili knjigu koju je držao u ruci. Oštetili su mu i kajak, pa se Chau jedva vratio na ribarski brod koji ga je čekao na dogovorenom mjestu. Noć je proveo pišući o svojem iskustvu i te zapise predao ribarima.
Drugi dan je ponovno otišao na otok i više se nije vratio.
Chauvi zapisi nastali između 14. i 16. studenog opisuju što se točno dogodilo, a u njima Chau opisuje i kako se u početku uspaničio kad su ga domoroci počeli gađati strijelama.
‘Trčali su prema meni s lukovima i strijelama. Uzeo sam ribu i bacio je prema njima, no oni su nastavili napadati. Počeo sam bježati i zaveslao prema ribarskom brodu. Bilo me je strah, no još sam više bio razočaran', napisao je Chau.
Opisao je i kako je pogođen strijelom.
‘Strijelom me je pogodilo desetogodišnje dijete, možda tinejdžer. Uglavnom, bio je puno niži od ostalih Sentinelaca. Pogodio je direktno u Bibliju koju sam držao u ruci. Pomislio sam: ‘Ako me hoćete ubiti, u redu. Ali bit ću puno korisniji živ.' No ja ne želim umrijeti. Bi li bilo korisnije da odem i ostavim nekome drugome da obavi ovaj posao? Ne. Mislim da ne. Još uvijek bih se mogao vratiti u SAD jer me ovdje čeka gotovo sigurna smrt. Bože, ne želim umrijeti, ali tko će zauzeti moje mjesto ako odem? Nedostaju mi roditelji. Zašto me malo dijete pokušalo ubiti? Oče, oprosti mu kao i ostalim ljudima na otoku.'
Zatim detaljno opisuje susret s domorocima.
‘Vikali su, a ja sam pokušavao ponoviti njihove riječi. Nekoliko su puta prasnuli u smijeh. Vjerojatno su u pitanju bile nekakve prostote. Vidio sam da jedan od njih na glavi nosi nekakvu krunu, vijenac ili nešto slično. To im je valjda bio vođa.'
Nakon ubojstva, indijska je policija objavila da je zločin pripisan ‘nepoznatim domorocima' i da protiv njih ne može biti podignuta optužnica jer je pristajanje na njihov otok ionako zabranjeno kako bi se očuvao njihov način života. Međutim, uhićeno je sedam ribara koji u Chaua prevezli na otok, iako su znali da se to ne smije.
Jedan od Chauvih prijatelja rekao je da je Chau bio predan putovanjima po svijetu i širenju kršćanskog nauka te da je ovaj put planirao tri godine.
Neil MacLeod (47) iz Škotske kaže da je Chaua upoznao u listopadu 2015. na letu iz Londona za Phoenix u Arizoni.
‘Vidio sam da čita neki kršćansku literaturu, a kako sam i ja kršćanin, počeli smo razgovarati. Ispričao mi je da planira otići na otok Sentinel. Znao sam za te otoke i koliko su opasni, pa me iznenadio njegov plan', kaže MacLeod.
Samog Chaua opisao je kao zanimljivog i privlačnog mladića koji je svima želio pomoći.
Chau je živio u Portlandu i radio kao medicinski tehničar u hitnoj pomoći. Jako se angažirao nakon uragana Katrina 2005. godine. Također, bio je vrlo angažiran u organizaciji International Christian Concern.
Nakon vijesti o njegovoj smrti, brojni su se prijatelji oprostili od njega na društvenim mrežama.
‘Bio si pravi istraživač koji je želio istražiti svaki kutak svijeta', napisao je jedan. ‘Umro si služeći Gospodinu. Jako mi je žao, bio si divan čovjek', napisao je drugi.
Jutarnji.hr