FOTO  Matineja hrvatskog jezika

HR Mladež NL je u posljednjih nekoliko godina organizirala večeri bogate različitim temama kojima je hrvatski jezik glavna poveznica.
Jezik je svakako jedna od osnovnih sastavnica nacionalne pripadnosti a učenje hrvatskog jezika važno je za očuvanje hrvatskog identiteta.

Ima ih i sada u Europskoj Uniji koji hrvatski jezik nazivaju „hrvatskosrpski", „hrvatski ili srpski", „jezik zapadnoga Balkana" čak i „bošnjačko-crnogorsko-hrvatsko-srpski" (sliči službenomu nazivu „srpsko-hrvatsko-slovenački jezik" u Vidovdanskom ustavu Kraljevine SHS-a iz 1921. godine) ne poštujući ni Ustav Republike Hrvatske, ni hrvatski narod. Možda koga u Europskoj Uniji i zadovoljava naziv hrvatskosrpski jezik, ali Hrvate u domovini i iseljeništvu pak ne. Hrvati od pamtivijeka svoj jezik nazivaju hrvatskim. Na Bašćanskoj ploči Zvonimir je nazvan kraljem hrvatskim koji naravno kao kralj Hrvata govori hrvatski. Čovjek koji ne poštuje svoj jezik, ne poštuje ni svoj narod, a tko ne cijeni svoj narod, ne cijeni ni svoju mater. Materinski jezik Hrvata je svetinja kao i mati od koje se jezik uči. Od svojega rođenja hrvatska djeca trebaju slušati i upijati glasove i riječi materinskoga jezika.

O jeziku

Hrvatski književni jezik kao narodna svetinja u svojem standardnom obliku sliči istobitnomu Trojstvu. Ima tri narječja: čakavsko, kajkavsko i štokavsko u jednom i jedinstvenom obličju koji nazivamo hrvatski jezik. Jedinstvo hrvatskoga jezika je tronarječno. Svako od triju narječja jest bit hrvatskoga jezika. Narječja su s jedne strane različita, svako ima svoje jezične posebnosti, a s druge se strane ipak nalaze u tijesnom jezičnom suodnosu. I božanske su osobe različite jer se razlikuju po svojim izvornim odnosima, ali su ipak tijesno povezane. Ne vjerujemo u tri boga nego u jednoga i jedinoga koji se iskazuje trojstveno kao: Otac, Sin i Duh Sveti. Isto tako ne učimo tri narječja nego jedan nedjeljiv književni jezik. Hrvatski književni jezik je istobit (identitet) tronarječne književnojezične baštine.

Temelj jedinstva hrvatske države svakako je jezik, upravo hrvatski, a ne bilo koji drugi. On oblikuje opće građansko, kulturno i obrazovno prostranstvo. I služiti se njime na visokoj razini treba svatko u Hrvatskoj. Valja mu posvećivati što više pozornosti i voditi skrb o njem na svim razinama javnoga općenja, od škole do državnih ustanova, jer jezik nije zrak koji postoji sam po sebi, njega stalno moramo svjesno njegovati, pomnjivo proučavati, brižno čuvati i razvijati. Nedvojbeno je, pa i sasvim razumljivo, da ljudi oduvijek cijene, poštuju i vole ponajprije svoje. Tako je i s jezikom. Hrvatski jezik jest i bit će na prvom mjestu sadašnjim i budućim naraštajima koji će ga znati braniti od svih nasrtaja koji mu prijete sada i u budućnosti jer je vlastiti jezik potvrda postojanja i trajanja. Jer, ako umre jezik, umrijet će i njegov narod, ako pak živi jezik, živjet će i njegov narod.

Gosti večeri:
Nena Tromp Vrkić - profesorica na ‘European Studies' na Sveučilištu u Amsterdamu, također radi za Ujedinjene narode te na haaškom sudu
Radovan Lučić - profesor hrvatskog jezika na Sveučilištu u Amsterdamu, prevoditelj s hrvatskog na nizozemski jezik i obrnuto, autor prvog službenog hrvatsko-nizozemskog rječnika
Nikola Rašić - lingvist, sociolog i esperantist (Most / De Brug)
Tijmen Pronk - profesor slavistike na Sveučilištu u Leidenu
Studenti hrvatskog jezika

Među brojnim gostima susretu su nazočili čelnici hrv. vjerskih i političkih udruga kao i djelatnici Veleposlanstva RH u Den Haagu na čelu sa veleposlanicom Andreom Gustović-Ercegovac.

HERCEGOVINA.info