Sredinom ožujka Englezi su vodili drugačiju strategiju drugih zemalja pogođenih koronavirusom. Osnova britanskog plana je bila da se u što kraćem vremenu što više mladih ljudi zarazi te da se tako stekne “imunitet krda”. Škole, restorani, pozorišta i klubovi ostali su otvoreni dok je ostatak Europe uvodio stroge mjere. No, nakon što je broj smrtnih slučajeva skočio promijenili su ploču.
U trenutku proglašenja pandemije koronavirusa velik broj Hercegovaca nalazio se iz poslovnih ili privatnih razloga u raznim europskim državama. Jedna od njih je i Mateja Filipović iz Čitluka…
Više o stanju u glavnom gradu Engleske ispričala nam je Čitlučanka Helena Dujmović koja već nekoliko godina živi i radi u Londonu.
Kaže kako za sada panike nema, a jedino po čemu se može zaključiti da bi moglo doći do toga su police u samoposlugama koje se brže prazne nego inače. “Ukoliko, ne daj Bože, broj oboljelih počne rapidno rasti tek tada bi mogla zavladati panika i Englezi bi mogli početi progovarati zbog kasno donesenih mjera.”
“Prije nekoliko dana u Londonu se održao službeni sastanak na kojem je, unatoč prvobitnom negodovanju Borisa Johnsona, odlučeno da Engleska ide u tzv "lockdown". Restorani, pubovi i sva javna mjesta su zatvoreni i ljudi se mole da ostanu kuci i ako je moguće rade od kuće. Engleska je dosta uređena zemlja u financijskom smislu, tako da svi oni koji su lišeni posla naprimjer poslovi u restoranima i slično primaju naknadu od države”, kazala je Helena za hercegovina.info.
Kakve su sada restrikcije za građane, prije nekoliko dana Englezi su vodili normalnu svakodnevnicu?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Što se tiče restrikcija vlada je uvela određene mjere. Ljudima je naređeno da ostanu doma, a izaći je dopušteno samo u slučaju shoppinga za hranu i potrebštine, ako je nekome potreban zdravstveni pregled te radnicima koji su neophodni za funkcioniranje države. Država je prije par dana objavila listu radnika koji spadaju u tu kategoriju, a to su doktori, medicinske sestre, njegovateljice, policija i sl. Tako da samo određena zanimanja idu na posao "kao da se ništa ne događa".
Veliki naglasak je na održavanju mjera prevencije: pranje ruku, održavanje društvenog razmaka na javnim mjestima, šetnja u parku i slično. Također, građanima se savjetuje ako osjećaju bilo kakav simptom (kašalj, temperaruru) da nazovu na posao i slijede dane upute.
Kao što sam rekla, ljudima se savjetuje da ostanu kod kuće i da se ne sastaju s prijateljima i ljudima koji ne žive s njima u istom domu, no ljudi ovdje su to dosta "labavo" shvatili.
Također, dopušteno je izići vani jednom dnevno obaviti neku od fizičkih aktivnosti (šetnja, trčanje i sl.). Fizička aktivnost je ograničena na sat vremena i važno je držati udaljenost od drugih ljudi u parkovima i javnim površinama. U svakom trenutku policija ima pravo zaustaviti osobu i provjerit gdje ta osoba ide. U slučaju nepotrebnog kretanja policija može naplatiti kaznu koja može biti do 1000 funti, te privesti ako se utvrdi da se krše pravila samoizolacije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Premijer Boris Johnson je promijenio taktiku od kako broj oboljelih od koronavirusa raste. Jesu li Englezi ogorčeni na zakašnjele mjere koje je donio?
Premijer Boris je tek prije par dana promijenio taktiku jer se broj oboljelih počeo povećavati. Također, njegova prvotna misao je bila da ekonomija ne smije patiti zbog novonastale situacije sa Covid 19. Nakon nekog vremena pokazalo se da virus nije toliko bezazlen i da čak velika sila kao što je Engleska nije spremna nositi se s velikim brojem oboljelih. Mislim da ljudi nisu toliko ogorčeni "zakašnjelom odlukom" jer iskreno ljudi ovdje još uvijek ne shvaćaju ozbiljnost situacije i nastavljaju svoj normalan zivot.
U vezi zakašnjelih mjera dosta negodoju ljudi "sa strane" tj. Balkanci koje rade ovdje jer se svjesni situacije u Europi i smatraju da je Engleska trebala ranije povući potez koji je gotovo cijela Europa povukla.
Što je sve sada zatvoreno?
Sve je zatvoreno osim samoposluga, bolnica, staračkih domova. Javni prijevoz je još aktivan, ali linije nisu toliko učestale. Javni prijevoz se održava aktivnim kako bi se pružila mogućnost keyworkerima da putuju na posao.
Kakva je situacija u tvom okruženju, pridržavaju li se ljudi novih pravila?
Ja živim u dosta mirnom kvartu gdje i nema toliko gužve. Primjećujem da se unazad tri dana situacija dosta promijenila i da su ljudi u svojim kućama. Mislim da ljudi napokon ozbiljno shvaćaju ozbiljnost situacije i da svaki čovjek koji ostane kod kuće moze doprinijeti promijeni za čovječanstvo.
Radiš u staračkom domu što znači da tvoj posao ne može biti na čekanju te svakodnevno boraviš na otvorenom. Je li te strah?
Da, moje radno mjesto uključuje svakodnevni kontakt s ljudima koji zbog svoje starosti i stanja zahtijevaju pomoć drugih. Ja sam svakodnevno "na terenu" i pokušavam se koliko je u mojoj moći zaštititi kako bi time zaštitila i svoje klijente. Strah je jedan od primarnih ljudskih osjećaja pa tako se iz dana u dan javlja i u mome srcu i u srcu mojih kolega no misao da unatoč koliko god teška situacija bila, skupimo tu mrvu hrabrosti i rizika i ustanemo svako jutro znajući da moramo pomoći ljudima kojima je pomoć potrebna.
Strah nas je, ali ne možemo dopustiti da nas taj strah prevlada. Naravno, pri ulasku na naše radno mjesto slijedimo sva pravila higijene i nastojimo se zaštiti koliko je u našoj ljudskoj moći, noseći zaštitnu opremu, a sve ostalo je u Božijim rukama.
Kažu da se na muči poznaju junaci. Pa eto nisu ni poslovice pisane bezveze.
Bit će sve dobro. Moramo ostati pozitivni i boriti se onako kako znamo i umijemo. Meni osobno je jako teško, nalazim se miljama daleko od svoje obitelji, u mislima s njima i s našim narodom, ali i narodom cijeloga svijeta koji se bori. No, važno je zadržati snagu duha i vjeru te početi polagano mijenjat ovaj svijet.
Svijet je postao tamno i teško mjesto, puno ratova i međusobne netolerancije. Bog, priroda ili u šta tko vjeruje možda nam daje priliku da se osvijestimo i napravimo neki bolji, ljepši svijet.