Emotivno pismo gastarbajtera: Domovini

Vidi originalni članak

Čitatelj, koji je želio ostati anoniman, poslao nam je svoje emotivno pismo Domovini.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prenosimo ga u cijelosti.

'Eh Domovino moja, žalostan sam što ti ovako pišem, ali moram. Moraš znati kako mi je dobro u ovoj novoj 'domovini'. Moraš znati da imam stan, da imam posao i auto i mnoštvo privilegija. Nije to nešto luksuzno, ali bar imam, iako nikad nisam ni tražio. Da ne pomisliš da sam materijalist, reći ću ti još i da sam jako sretan i zadovoljan, gledajući potrebe za normalan i pristojan život. Jer ova 'domovina' mi je tek tako dala sve ono što mi ti nikad nisi bila u stanju ni ponuditi.

Jedino negativno ovdje mi je kad me za tebe pitaju Švabe i ostali 'auslenderi'. Na prvu tako ponosno tvoje ime izgovaram, ma da mi srce iskoči, a onda kad me upitaju pa zašto sam onda otišao? E tu me srce stegne i tu te se postidim, baš zaboli. Da im kažem koliko te je mladih duša poželilo izgraditi i obnoviti? A sad ovdje obnavljaju i razvijaju bauštele i hotelske sobe, sa fakultetskim diplomama ekonomije, informatike, poljoprivrede, itd..

Da im kažem kako te javno kradu i uništavaju i najmanju mogućnost našim potomcima?

Ovdje te poznaju kao državu sa lijepim morem i nogometnim talentima. Eto, sad kad smo mnogi otišli, možeš se još i pohvaliti kako imaš manji broj nezaposlenih. Da im kažem kako se svijetu lažno predstavljaš? Da im kažem koliko si nas već rastavila od naših obitelji, da ne možemo svoje zagrliti ni vidjeti, da nas dočekaju kao da smo u goste došli pa na povratku suza suzu goni? Da im kažem kako si nas zapravo prisilila i otjerala od naših najmilijih? Da im kažem, zapravo, kako mi ništa nisi dala, a sve si mi uzela, a moji mi jesu sve?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Al' briga tebe. Tko si ti da znaš što je ljubav prema svome. Ali jednoga dana ću usavršiti i ovaj jezik pa ću im moći slagati kako sam ovdje rođen. I ne brini, od toga svega ne kažem ništa jer se stidim, naprotiv, odgovorim im kako sam uvijek htio 'svijet vidjeti', a u sebi mislim, ostati kod kuće, kod svog ćaće, kod svoje matere, sestre i brata...

I eto, oči pune suza...'


croexpress.eu

Vezani članci