Demokracija s ovakvim izborom i nije neka demokracija
Bez uvodnog rukovanja
Počnimo s onime o čemu jutros govore svi - nakon kratke najave voditelja (Anderson Cooper s CNN-a i Martha Raddatz s ABC-a) kandidati su ušli u dvoranu u St. Louisu, stali jedno pored drugog te zasjeli na svoja mjesta, bez tradicionalnog rukovanja (ipak, rukovali su se na kraju debate).
Ovo je njihova druga debata od ukupno tri koje će se održati prije izbora 8. studenog. Iduća, i posljednja Trump-Clinton debata, održati će se 19. listopada.
Nitko nikoga nije štedio sinoć - Clinton je Trumpa nazvala zlostavljačem žena, a on joj je zaprijetio kako će, ako on pobijedi, završiti u zatvoru zbog njenog e-mail skandala. Nadalje, nazvao ju je "vragom koji stalno laže".
Sukobili su se oko raznih tema - od poreza, zdravstva, politike prema Siriji itd.
Kada govorimo o Siriji svakako je zanimljivo istaknuti kako se za vrijeme debate Trump osvrnuo na komentar svog potencijalnog potpredsjednika, Mikea Pencea, ističući kako se ne slaže s njegovim stavom da se treba pripremiti za vojnu intervenciju u Siriji.
U nastojanju da osiguraju što veću gledanost brojni američki (ali i međunarodni) mediji najavljivali su ovu debatu kao kakvu bitku u UFC kavezu, no, bitka je uistinu to i bila, a izostanak rukovanja nagovijestio je karakter i tempo verbalnog sukoba koji će uslijediti.
O Trumpovim izjavama
Oboje kandidata imali su razloga biti motivirani, više nego u slučaju prve debate. Trump je, ako ćemo se poslužiti još jednom borilačkom slikom, "na konopcima" - ovog tjedna objavljena snimka njegovog privatnog govora (ali s javnom osobom) od prije 11 godina, mogla bi ga potpuno politički pokopati. I njegovi pristaše, ali i neki neutralni komentatori, reći će kako se radi o "muškom govoru" tipičnom za sportsku svlačionicu - Trump, koji ima velikih problema sa svojim enormnim egom - u toj snimci govori o ženama na jedan krajnje uvredljiv način.
Da se razumijemo, ne smeta ni SAD-u ni svijetu njegov imidž "playboya", to nije grijeh. Percipirati "lijepe žene" kao privlačne također nije mana, ali sama izvedba romantičnih ambicija je ono što će nam pojedinca učiniti simpatičnim i privlačnim ili pak nekulturnim i odbojnim.
Spornu snimku nismo trebali niti čuti, i bez nje znali smo u koju kategoriju "zavodnika" spada Donald Trump - onu čija se "umijeća" te vrste svode na projekciju bogatstva i moći, sirovosti, manjak džentlmenskih manira i općeniti manjak poštovanja prema ženama. Onaj koji će si uzeti za pravo kritiziranje onog segmenta žena koji je slab na čari Donalda Trumpa, odnosno na njegov status moći, zapravo govori nešto i o sebi.
Možda je riječ o taktici ili samo o taktičnosti, ali zavodnik kojeg će mase voljeti je onaj koji će svoje romantične uspjehe - pa baš zbog toga - upotpuniti pozitivnim stavom prema ženama, pokazujući prema njima visoku razinu poštivanja, možda čak i određene kavalirske poniznosti zbog činjenice da su bile voljne u datom trenutku biti involvirane s njime na ovaj ili onaj način.
To nije, kako će reći neki pobornici oštre (i relativno moderne) segregacije muškog svijeta na "alfa i beta mužjake", nikakva "staromodnost" - to je koncept koji prolazi kod javnosti, kod svih generacija.
Možda je JFK, koji je također slovio za ozbiljnog zavodnika, u privatnosti govorio i prljavije stvari od Trumpa, ali on i njemu slični nisu pripremili okolni teren na način da takvi komentari, ako ikad iscure, budu nešto poput šlaga na tortu (ili možda zadnjeg čavla u lijes) . Trump - nažalost po njegovu političku karijeru - do sada je u javnosti već izrekao toliko toga da nas njegovi komentari zapravo ni nisu šokirali. Javnost mu neće otpisati proste i ponižavajuće komentare o ženama kao nešto što je rekao da bi se "napravio faca pred dečkima" - ne, za javnost su ti komentari samo potvrda njegovog općeg stava prema ženama.
Dakako, postoje mnogi muškarci koji će se nakon svega još i više diviti Trumpu, a možda i pokoja žena, ali pritom se dive sirovom konceptu muško-ženskih odnosa koji su dominirali gotovo svom našom poviješću, konceptu kojeg smo odlučivali ostaviti iza nas kao i hladne i vlažne špilje tražeći za sebe ipak nešto udobnije.
No, ovo su ad hominem čimbenici u ovoj debati. Koliko su oni bitni u konačnici? Za samu političku kvalitetu kandidata, vjerojatno i ne previše, ali za ovu završnicu, za Trumpov "electability", ključni su - javnost ipak razmišlja sukladno tim okvirima i to se neće promijeniti u 30-ak dana koliko je preostalo do dana američkih izbora.
O Hillaryinim zločinima
Rekavši sve to, netko će zaključiti kako iz toga proizlazi kako je Hillary Clitnon, očito, bolji izbor - ali ne, Clinton definitivno nije bolji izbor. Štoviše, ako se osvrnemo isključivo na politiku, a to bi i trebala biti glavna funkcija ovih debata, Trump uz sve svoje osobne mane i dalje je, koliko god to nekima bilo teško za prihvatiti, politički pozitivnija osoba u ovoj utrci i to čak ne minimalno već poprilično.
Dakako, ovdje kao nekakvo upozorenje prije eksplicitnog sadržaja moramo istaknuti da ne možemo zapravo znati što točno Trump misli i osjeća, odnosno da li svoje političke stavove emitira zato jer su uistinu njegovi ili je, vrlo točno, osjetio kako diše američki narod, a naročito mladi Amerikanci.
Trump spada u kategoriju bahatog milijardera koji je u toj finoj kaljuži moći i utjecaja rođen i odrastao. Njegov životni put bio je bavljenje oplođivanjem unaprijed dostavljenog kapitala i to je radio relativno uspješno, ali bivša državna tajnica Hillary Clinton je nešto neizmjerno gore po SAD i svijet, ona spada u kategoriju osoba krivih za ratne zločine, ništa manje nego što u tu kategoriju spadaju osobe kao što su George W Bush i Dick Cheney.
Zbog odluka i poteza državne tajnice Clinton uništena je cijela jedna zemlja na sjeveru Afrike, a pritom je ubijeno na tisuće, a ako ne i na desetke tisuća ljudi. Američki imperijalizam jedna je od najstrašnijih pojava našeg doba, odgovorna za milijune živote, ali čak i taj imperijalizam - naročito za vrijeme sukoba s imperijalnim ambicijama ondašnjeg SSSR-a - uništavao je ovaj svijet prema nekim pravilima.
S vremenom je američki imperijalistički intervencionizam, kako je oslabio njihov rival Rusija, postao sve bahatiji i opasniji. No, ipak, čak i kada su krenuli u genocidno uništavanje države Irak za vlastite interese "potrudili su se" osmisliti, po onoj klasičnoj Goebbelsovoj metodi, veliku laž u koju će svi povjerovati - laž o oružju za masovno uništenje.
Ta agresivna potraga modernog američkog imperijalizma za povodima davala je, ako čak i najmanju, šansu drugoj strani da im izbije argumente iz ruke, da u današnje doba moderne komunikacije i brzog transfera informacija na vrijeme pronađe istinu, da razotkrije njihove planove prije nego se vojni stroj pokrene.
Takav, gotovo potpuno sirovi, ali ipak ne sasvim, modus operandi uništavanja nepodobnih zemalja potrajao je do dolaska američke državne tajnice Hillary Clinton na vlast. Ona je bila osoba koja je prešla Rubikon, pod njezinim vodstvom (Obama se držao podalje i više-manje samo je stavljao potpise na gotove papire) napadnuta je Libija bez ikakvog razloga. Ona je digla tempo i nagovijestila svijetu da najveća vojna sila više neće čekati na casus belli - udarit će ako joj se udara i za sobom će ostaviti samo spaljenu zemlju.
Jako puno toga se može spočitati Hillary Clinton - od njene potpune lojalnosti Wall Streetu do promjena političkih stavova po aktualnoj potrebi - ali sve to zajedno nije toliko opasno koliko je opasna njena vanjska politika.
Demokracija s ovakvim izborom i nije neka demokracija
Trump tvrdi kako bi on bio prava suprotnost, kako bi okončao ratove i kako bi donio svijetu stabilnost. Tko zna, možda i bi... a možda i ne bi, možda bi tamo gdje je Hillary naručivala napade Tomahawk krstarećim raketama on naručivao napade taktičnim nuklearnim oružjem. Jednostavno je - onaj koji digne ruku za Trumpa igra se s vatrom, ali onaj koji digne ruku za Hillary uskače cijeli u nju.
Mnogi kažu da je Trump izgubio i sinoćnju debatu i da je zapravo sve gotovo, da je Hillary sada sigurna pobjednica. Možda i jest, mada se u narednih 30-ak dana svašta može desiti, tajne informacije o oba kandidata intenzivno cure u javnost.
No, kako bilo da bilo, ako je ovo najbolje što nam hvaljena američka demokracija može ponuditi, onda to i nije neka demokracija.
Vezani članci