FOTO  Alergična na vodu: Smije se tuširati dvaput mjesečno

Tessa Hansen - Smith, studentica iz Kalifornija odlučila je podjeliti svoju priču o neobičnoj alergiji - na vodu. Svako tuširanje, znojenje ili plakanje uzrokuje joj bolan osip. Aquagenic urticaria vrlo rijetka dijagnoza pogađa manje od 100 ljudi u svijetu, a ova 21-godišnjakinja jedna je od njih.

Osip, migrene i vrućica pojave se samo nekoliko minuta nakon što Tessa dođe u kontakt s vodom. Sve to onemogućava ju u sportu i obavezama za fakultet jer ako se oznoji i najmanje koža postaje crvena i počinje svrbiti.

Hansen se tušira svega dva puta mjesečno, a čak i gutljaj vode je nekoliko neugodnih sekundi za njezino tijelo. "Jako je teško živjeti s ovom dijagnozom, alergična sam na vlastite suze, slinu i znoj. Moram se čuvati od vrućina i sportskih aktivnosti jer inače dolazim na fakultet sa migrenom, vrućicom i osipom, a jako mi je teško koncentrirati se s tim simptomima."

"Patim od upale mišića i mučnina koje su uzrokovane hranom koja sadrži vodu kao voće i povrće. Čak i pijenje vode ima posljedice na jezik."

Ovu dijagnozu Tessa je dobila sa 10 godina, a prvi simptomi pojavili su se s 8 kada je nakon svakog tuširanja i kupanja dobila osip. Njezini roditelji posumnjali su na alergiju na sapun ili šampon koji je koristila. "Moja mama je liječnica, pa je odmah imala teorije zbog čega bih mogla dobivati osip. Malo po malo prestala sam koristiti proizvode kako bih otkrila na koji sam alergična." "Kako bi se osip smanjio bila sam tablete za alergiju i pomogle su, ali ova bolest postaje sve gora s godinama tako da tablete više nisu djelovale."

Tessina majka otkrila je kako je ovo rijedak poremećaj za koji nema baš puno rješenja. Tessa sada uzima devet tableta antihistaminika na dan kako bi simptome svela na minimum. "Aquagenic urticaria često je i borba s umom - teško je uzimati toliko tableta svaki dan znajući da bolest neće nestati skroz.

U jednom periodu pila sam ih čak 12 po danu. Trenutno ne postoji lijek i nikada neću biti bolje, a teško je pomiriti se s tim."
S obzirom na svakodnevne obaveze koje ima Tessa si ne može dopustiti da joj bolest kontrolira život.

"Uvijek sam bila odlučna u tome da budem samostalna i napustim svoj grad zbog fakulteta. Trudim se svaki dan razmišljati da je neki dan bolji, neki gori. Ako mogu provesti dosta vremena s ljudima koje volim bez da mi se simptomi pojave to doživljavam kao pobjedu."