S one strane
Kakva ugodno je čitati nedjeljne tekstove korizmenih nedjelja i razumjeti sliku Boga koji je Milosrđe, Bog drugih i trećih šansi, Otac koji prima, a ne pita, Gospodin čije ime je milosrđe. Ljubaznost, plemenitost, nježnost je bitni dio pravednosti. Krist je bio posebno drag i ljubazan prema grešnicima i jadnima i prema onima koje je trebalo suditi.
Kamenovanje
Klasični primjer te slike jest žena uhvaćena u preljubu. Da je Isus slijedio povike i želju mase da se kamenuje i osudi ova žena, tko bi od toga imao koristi? Kada nekome sudimo, tko od toga ima koristi? Samo jezik. Samovolja?
Krist nju nije osudio. Nije joj niti presudio. Nije joj ni zanijekao njen grijeh. On je ženu otpustio i zamolio je da više ne griješi.
Zanimljivo: On je pozvao sve ostale da sude samima sebi. Kako je to strašno ako budemo morali sebi suditi po kriterijima pravednosti koja nije naša!
Krist je pisao na prašini. Dao im je dovoljno vremena da razmisle, analiziraju i postavljaju pitanja. ALI NISU. Po židovskoj tradiciji najstariji je trebao prvi baciti kamen. Najstariji sada bijahu prvi koji su otišli. Njihov grijeh je najstariji, najveći.
Što nas uči ovaj tekst?
Starije časne sestre su u katoličkim školama učile su djecu da upiru prstom u nekoga do sebe. I kada su djeca upirala prstom, časne su ih pitale što vidite. Djeca su uzmicala ramenima. Onda bi one rekle: 'Moraš vidjeti ono što si pokazao: Jedan prst uperen je protiv onoga tamo, a četiri prsta prema tebi.' NE OPTUŽUJ!
Kako je mudro više obratiti pozornost na vlastite pogreške nego tuđe, više na vlastiti jezik nego tuđi. Ako to budemo činili, učinit ćemo vlastiti život savršenijim , a za tuđe promašaje nećemo imati vremena.
Oni koji su imali kamen u ruci, spreman baciti, imali su zakon na svojoj strani, imali su čak i tradiciju. Sve su imali spremno osim ljubavi. A čovjeku ne možete pristupiti bez ljubavi. Ne možete o njemu govoriti bez ljubavi!
Ako Krista zadržimo u sebi, odbacit ćemo kamenje, napade, ružne riječi, osude. Oni koji imaju Krista, ne drže kamenje!
Moramo biti ljudi koji praštaju. Praštanje oslobađa. Moramo naučiti tu veliku mudrost: voljeti grešnika, a mrziti grijeh.
Ako nam je Krist i ljubav središte, onda čovjek mora biti u središtu svemira!
Godina milosti je ovo. Milost ima veze s nježnošću, a nježnost s ljubavlju prema čovjeku. Ja moram oprostiti jer oproštenjem primam. Opraštanje je uvijek dobitak.
Čovjek koji je nesposoban oprostiti siromašan je čovjek! Posjedovao on ne znam kakva zemaljska blaga, ako mu nedostaju nježnosti i ljubavi on ostaje prazno tijelo koje hoda, prašina koja nestaje brzinom uzdaha.
Da, najbliži smo Bogu onda kad smo spremni oprostiti!
Vezani članci