PROPOVIJEDI B Božić
To znači da je s riječima mnogo toga moguće: mir i rat, pomirenje, stvaranje odnosa; iz njih proizilazi sve.
S ovom novinskom pribilješkom, postaje za mene jasnije što je time mišljeno, kako stoji kod Ivana: Sve je postalo po riječi i bez riječi ne bi ništa postalo što jest...
Kada ljudske riječi mogu pokrenuti silnoga, dozivaju smrt ili život, koliko više može Božja riječ, riječ koja je Bog sam.
U njemu je život, a život je svjetlo ljudi.
Ovaj život i svjetlo ljudi ovisi o našem svjedočanstvu, da li mi možemo biti svjedoci kao Ivan.
On je došao kao svjedok... on ne bijaše svjetlo.
Mi možemo dobroga pokrenuti, ako ne želimo sami blistati i dozvolimo riječi, Bogu samom djelovati. Riječ djeluje sama od sebe, pokreće ono zašto je poslana, ako ju ne smetamo s našom interpretacijom, s našom samovoljom...
Istinito svjetlo što svakog čovjeka prosvjetljava, došlo je na svijet
S Isusom je došlo svjetlo za svakog čovjeka. Ako to uzmem doslovno, tada ne trebam za moj život ništa drugo. Ali postoji mnogo više toga što kroz nas izlazi na svjetlo. Svjetlo me ne može zaista obuhvatiti, njegovo svjetlo ne može kod mene zaista zablistati.
Svijet ga nije upoznao. Došao je svojima, ali oni ga ne primiše.
Ja ga ne prepoznajem u riječima, u znakovima, u ljudima. Ne dozvoljavam mu djelovati, da bude tu, da se razvije, da mu prepuštam stan i prostor.
Kako je drugačije onima koji mu prepuste mjesto... - oni imaju udjela u njegovom kraljevstvu.
Svima koji ga primiše podari moć da postanu djeca božja..., svima koji su od Boga rođeni.
Odakle sam postala, s kim se definiram u životu? Tko me je začeo, načinio, htio, čija krv teče u mojim žilama? Kada je Isus postao čovjekom, moje ljudstvo sja u drugom svjetlu. Bog nije u Isusu nekakvo strano, duhovno biće. On je postao tijelom, opipljiv, stvaran, za vidjeti.
I mi smo vidjeli njegovo veličanstvo puno milosti i istine...- Ivan svjedoči za njega.
On ga je prepoznao, kao da mu je pala mrena s očiju. On ga je primio. Primio je puninu od Isusa. On je prepoznao veće ... milost.
Nitko nikad nije vidio Boga.
Jedini, koji je Bog i na srcu oca počiva, donio je vijest.
Ako smo mi to jednom već osjetili, kako je to počivati na srcu, na srcu jednog čovjeka, na srcu Boga počivati...Tada slutimo što to znači, kada Isus, koji počiva na srcu svoga Oca, nama priča o Bogu, nama svojim životom objavljuje Boga.
On, Isus, riječ je tijelom postala i nastani se među nama ljudima.
S. Claudia Tolle (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)
PROPOVIJEDI B
Božić
P. Alois Kraxner
Blagdan Kristovog rođenja
Božić ima mnoge aspekte. To je blagdan obitelji, blagdan ljubavi prema bližnjima i prema čovječanstvu; blagdan mira. Božić je ipak od svega - i na to trebamo na predvečerje 2000 godine naročito misliti - "Veličanstveni blagdan rođenja Gospodinova", blagdan rođenja Isusa Krista.
Događaj rođenja Gospodinova, opisuju pojedini evanđelisti na različite načine; drugačije evanđelist Luka, drugačije Matej, drugačije Ivan. Ali u četiri točke se podudaraju:
- Oni pričaju o jedinstvenom dolasku Boga u svijet.
- Taj dolazak Boga nije bajka, nije mitos, već povijesni događaj za vrijeme cara Augusta.
- Dolazak Boga nailazi na zapreke: u svratištu nema mjesta, Herod hoće dijete ubiti.
- Svi koji ga primiše bivaju bogato obdareni.
Od ova četiri slučaja, koja se od prvog Božića ponavljaju, govori Evanđelje treće mise Božića, prolog Ivanovog Evanđelja.
1. Jedinstven dolazak Boga u naš svijet
Ivan uvrstava događaj Božića u sveopću povijest svijeta i spasenja. On počinje s "početkom". On vidi u Isusu Kristu, čije rođenje slavimo:
Riječ
Riječ po kojoj je sve postalo
Život, izvor svakog života
Svjetlo, koje ljude prosvjetljuje
Ta riječ je u Mariji, u svetoj noći, tijelom postala i prebivala među nama. U Isusu Kristu dolazi Bog sam k nama kao riječ, kao mudrost, kao svjetlo i kao život. On stanuje među nama, da nam podari udio u svojoj mudrosti, svome svjetlu i svome životu. On je došao, da mi imamo život, u punini da ga imamo (Iv, 10,10)
2. Taj dolazak Boga nije bajka niti mitos, već jedan povijesni događaj
Taj dolazak Boga, događa se u jedno posebno vrijeme i na jednom posebnom mjestu. Dogodilo se za vrijeme proroka Ivana Krstitelja. Dva puta govori u prologu evanđelista o Ivanu Krstitelju. "Pojavio se čovjek, od Boga poslan; njegovo ime bilo je Ivan. On je došao kao svjedok, da svjedoči za svjetlo". I u stihu 15 kaže se po drugi put: "Ivan je svjedočio za njega i povikao: To je onaj o komu sam rekao: "On koji dolazi poslije mene, on je predamnom, jer bijaše prije mene".
Ivan je imao razloga zašto to toliko naglašava. U tijeku 2000 godina, stavljalo bi kršćanstvo u pitanje, povijesnu osobu Isusa Krista.
3. Dolazak Boga sudara se s nerazumijevanjem i otporom
Prije 2000 godina se nešto dogodilo, što je promijenilo svijet. Ali mnogi ne mogu to shvatiti, ne mogu i ne žele u to vjerovati
"Svjetlo sja u tami i tama ga ne obuze."
"On je bio u svijetu i svijet je po njemu postao, ali svijet ga ne upozna. On je došao svojima, ali njegovi ga ne primiše."
Isus stoji ispred zatvorenih vrata i ne biva primljen. Ivan zna da to nije bilo samo u početku tako, već da će uvijek opet tako biti. Kako bi opomenuo, on piše stoga opširno o tome. To je razlog, zašto je kršćanstvo, očigledno ili zaista, svijet tako malo promijenilo.
4. Svi koji ga primiše, u njega vjeruju, bit će bogato obdareni
"Svima koji ga primiše, podari moć, da postanu djeca Božja."
Evanđelist Ivan opisuje sa začuđujućim riječima učinak, kada je Bog postao čovjekom.
Oni koji su Isusa primili i u njega vjeruju, postali su novi ljudi, oni će, od Boga rođeni, postati Božji sinovi i kćeri. Oni mogu "divotu" Isusovu vidjeti, "veličanstvo jednoga sina, od oca punog milosti i istine." Oni primiše "iz njegove punine milost na milost". Oni imaju udio u spoznaji Boga u Isusu. "Nitko nije Boga vidio. Jedini, koji je Bog i na srcu oca počiva, on nam ga je objavio." Oni koji Isusa primiše i u njega vjeruju, bit će zaista bogato obdareni.
Isus dolazi i danas u svijet, možda tako iznenada kao prije 2000 godina u obliku nemoćnog djeteta ili u liku siromaha. "Što ste učinili za moju najmanju braću, to ste meni učinili." (Mt 25,40)
Postoje mnogi drugi oblici njegovog dolaska. Pazimo zato, da ga ne bi previdjeli. Otvorimo mu vrata, primimo ga, vjerujmo u njega. I saznat ćemo da se obećanje ovog božićnog Evanđelja može također i danas ispuniti.
P. Alois Kraxner (Prijevod s njemačkog : Katica Kiš)
PRPOVIJEDI B
Božić
P. Hans Hütter
Navodno, leži danas samo u Austriji, pola milijuna handys na poklon-stolovima. Četiri milijuna od tih čudotvornih stvari, bili su prije u uporabi. Ako je taj val pravo interpretiran, to je izraz jedne velike čežnje za kontaktom i odnosom. Zadivljujuće na tim spravama jest, da me se u svako doba i gotovo svugdje može nazvati, a i ja nekog mogu pozvati s kim hoću kontaktirati.
Gledišna točka odnosa, igra jednu značajnu ulogu pred Božić i u drugom pogledu. Na taj blagdan darujemo si međusobno, kao nikad u tijeku godine. S darovima pokazujemo uzajamno naše poštovanje. Oni služe za njegovanje naših odnosa. Većinu ljudi vuče ovaj blagdan kući. Najmanje 1 sat provodimo s ljudima čiji odnos nam je postao važnim. Mnogi imaju želju ovaj čas u miru i harmoniji provesti, iako to uvijek ne uspijeva. Nije stoga pretjerano, ako Božić nazovemo blagdanom odnosa ili u najmanju ruku, čežnjom za odnosom.
Bog rado stupa u kontakt
U Evanđelju smo čuli jednu himnu, koju je evanđelist Ivan stavio na ono mjesto, na kojemu su drugi evanđelisti znali govoriti o rođenju Isusovom. Bog silazi s neba dolje te se stavlja s ljudima na istu ravninu. On uspostavlja odnos između Boga i ljudi na novoj bazi. Neshvatljivi Bog, koji je Duh sami, uzima ljudsko obličje, miješa se među ljude. On omogućuje ljudima, da ga mogu opipati, razumjeti, napadnuti, dodirnuti.
Odnos ne uspijeva uvijek
U toj himni spominje se također, da taj odnos koji Bog uspostavlja, uspijeva samo malo. "Njegovi ga ne primiše..." stoji tu. Želja za odnosom ne garantira da taj odnos uspije. To mi osjećamo često upravo za Božić. Poneki Božić završava s obitljskom svađom. Jedne novine dozvolile su prošlih dana telefonskim suradnicima duhovne skrbi, da dođu do riječi. Za vrijeme Božića dobiju oni naročito mnogo poziva. Mnogim ljudima postaje intenzivno svjesna samoća i duševna bijeda, te se oni primaju telefona i nazivaju telefonsku duhovnu skrb, pa makar da mogu s nekim razgovarati, tko će ih saslušati.
Kako može odnos uspjeti
Želja za odnosom ne čini još odnos. Kako bi odnos bio moguć, potreban je dolazak jedno drugomu. Božić nam pokazuje, kako Bog dolazi ljudima. On pravi prvi korak. On uzima rizik na sebe da bude odbijen. Kako bi kontakt započeo, potrebna je spremnost za riziko. Dalje je potrebno za uspjeh odnosa, da se jedan spusti na razinu drugoga. Duh koji prožima cijeli svemir, postaje tijelom. Mnogi odnosi propadaju, jer mi nismo često spremni sići dolje od naših idealističkih pretpostavki i spustiti se na razinu onoga, nama nasuprot. Daljnji aspekt za rast jednog odnosa jest poduzetnost i predanje. Tko se upušta u odnos, veže se s partnerom odnosa.
Božić, šansa za kontak
Božić nas podstrekuje da mi iz čežnje za odnosom, stvaramo realne odnose. Pokloni mogu odnose produbiti. Važnije je ipak osobno zalaganje, osobni angažman. Naći si vremena za drugoga, prići jedno drugom, načiniti početak, upustiti se jedno s drugim. Blagdani nas daruju s mnogo slobodnog vremena, koje možemo jedni drugima posvetiti.
Na Božić ne smijemo zaboraviti na onog tko je prvi preuzeo inicijativu i sišao s neba na našu ljudsku razinu, kako bi uspostavio kontakt s nama. On čeka na naš odgovor. I taj kontakt se treba njegovati, da raste, a ne da ostane samo kod neodređenih religioznih osjećaja.
Šansa za kontakt s Bogom
Bog nam dolazi u susret, kako bi mi mogli s njim stupiti u kontakt. Što mi od toga odnosa očekujemo, opisuje Ivan s riječima: život, svjetlo i milost. To zvuči vrlo apstraktno i teološki bespomoćno. Ali, da li mi i sami ne tražimo riječi, kada hoćemo opisati, što jedan ljudski odnos u nama budi? Ljudi koji su obuzeti srećom jednog odnosa, živnu, zasjaju, sve izgleda svjetlo i veselo; to je jedan neshvatljiv i neopisiv dar.
Tako želim ja vama za Božićni blagdan, usrećujuća iskustva ljudskih odnosa i smjelost ovih produbiti, kako bi vas nosili i u teškim životnim fazama. Ja vam želim također, da vam uspije, primiti Božju ponudu odnosa, da produbite vaš odnos s Bogom, da bi oćutjeli životnu snagu, životnu radost i sreću koja izlazi iz čvrstog odnosa s Bogom.
P. Hans Hütter (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)
PROPOVIJEDI B
Blagdan sv. Stjepana
P. Christoph Legutko
Položiti svjedočenje
Svijet u kojemu mi živimo
Najprije se postavlja pitanje o našem svijetu. Mi saznajemo uvijek iznova, da u ovom svijetu ne postoji perfektni politički niti privredni sistem. Mi smo konfrontirani s izrabljivanjem, nepravdom, sužanjstvom. Isus nama nikad nije obećao, da bilo koji politički ili privredni sistem, može ostvariti Kraljevstvo božje na zemlji. On nas je mnogo više na to pozvao, da u ovom svijetu zauzmemo odgovarajuću poziciju. On je ovu poziciju nazvao "kvasac" ili "sol zemlje". Ova pozicija je važna, kako bi mi mogli položiti svjedočenje, svjedočenje za njega i njegovo kraljevstvo.
Ja saznajem uvijek iznova u našoj crkvi, da je za nas vrlo teško, akceptirati poziciju manjine kršćana u svijetu i iz te pozicije ono činiti, što trebamo činiti - položiti svjedočenje.
Istinito svjedočenje
Pitanje o obliku ovog svjedočenja je uvijek aktualno. Da li ću to uspjeti mojim argumentima i mojim zahtjevom za istinu, za koju vjerujem da ju posjedujem? Ne postoji niti jedna savršena teologija, niti savršena objašnjenja, koja naše svedočenje može učiniti vjerodostojnim. Ja vjerujem da se put zove: uvijek stajati na strani slabih, siromašnih, na strani žrtava. To će nas, u pravilu, učiniti nepopularnim. Ako se stoji na toj strani, često se biva krivo interpretiran kao i Stjepan. Isus nam je rekao da ćemo biti po tome ocijenjeni, da li smo stajali na toj strani, na strani žrtava, da li smo glas tih ljudi učinili svojim glasom.
Biblija je uvijek povijest žrtava. Biblija je pisana iz pozicije onih koji su bili ugnjetavani, porobljavani, siromašni, ubijani. Bog je prihvatio te ljude i učinio ih svojim narodom.
"Vi ćete biti vođeni pred državnike i kraljeve". U Latinskoj- i Srednjoj Americi bilo je u zadnjih 20 godina više mučenika nego u prvim godinama kršćanstva. Najglavniji razlog ovog mučenja sastoji se u tome, što su ti ljudi stajali na strani siromašnih.
Simpatični Bog
Vjerujem da mi kršćani često mislimo, da je Bog vrlo drag i to je točno. Ali ne bezuvjetno tako, kako mi vjerujemo. "Mi ćemo doći svi, svi u nebo", čuje se. (u pjesmi) Bog je dobar i obrnuto ne dolazi u pitanje. Ali on nas zove da pokušamo prebroditi naše granice. Mi želimo da Isus od nas uzme sve što nas čini nesigurnim i tužnim. Mi se hoćemo pri tom lijepo osjećati. Ali najavljivanje Evanđelja, život za pravednost i mir, izvlači nam tlo ispod nogu, na neki način kao Stjepanu. Pitanje ostaje uvije isto: Kako ću ja vjerodostojno položiti svjedočenje za Krista i za ljude?
P. Christoph Legutko
Vezani članci