PROPOVIJEDI B 3. Korizmena nedjelja

«Revnost za tvoju kuću izjeda me»
Čišćenje hrama bilo je za Isusa opasno po život. Zašto žrtvuje Isus svoj život za čišćenje hrama? Da li je njemu ta stvar bila toliko važna? Zašto biva Isus, koji propovijeda uvijek protiv nasilja i tako djeluje, upravo u ovoj prigodi nasilan? «On je načinio bič od uža i protjerao ih je sve iz hrama napolje». Što ga je toliko uzbudilo, da se prihvatio biča?
Učenici su našli odgovor na ovo pitanje u riječima Pisma: «Revnost za tvoju kuću izjeda me».
Možda je manja revnost za kuću Gospodina, već revnost za samoga Boga, za kojega Isus žrtvuje svoj život i poduzima nasilje.

«Bogom biti božji, dovesti do izražaja»
S pravom tvrdi poznati egzegeza Heinz Schürmann u svome komentaru o «Oče naš-u» da je Isusov drevni zadatak, «Bogom biti božji, dovesti do izražaja».

Protest protiv krivotvorenja i zlouporabe religije
Protjerivanjem trgovaca iz hrama protestira Isus sa svom snagom protiv zlouporabe religije. Trgovci koji su načinili od hrama trgovačku spilju, postali su simbolični predstavnici za sve one koji su s religijom napravili sebične poslove. Isus napada istodobno također one koji ovu zlouporabu trpe ili unaprijeđuju. Postoji jedna unutarnja veza između prvih zapovijedi koje smo čuli u prvom čitanju i čišćenju hrama. Isus nije došao da ukine te zapovijedi, već da im da pravi, prvobitni smisao i da ih ispuni.
Ovo religiozno-kritičko držanje Isusa, njegov protest protiv krivotvorenja i zlouporabe religije, danas je također aktualno kao i za vrijeme Isusa.
Svaki treba preispitati jačinu svojeg odnosa s Bogom; sve religije, sekte, također i tzv. nove religioznosti i također kršćanske crkve, izložene su opasnosti zlouporabe Boga.

Jedno novo vrijeme
Ali u priči o čišćenju hrama prepoznaje se još nešto drugo. Radi se ovdje još o nečemu većem nego samo o izražaju kulta i o ukidanju zlouporabe.
Ukazivanje na Isusovu smrt i njegovo uskrsnuće su više nego znakovi da Isus ima punomoć da istjera trgovce iz hrama. Isusova smrt i uskrsnuće su znakovi za to da je s Isusom počelo jedno novo vrijeme, koje stavlja u pitanje sve dotadašnje religiozne predaje. To biva jasno u razgovoru Isusa sa Samaritankom na Jakobovu studencu. Na pitanje Samaritanke, da li se Bogu treba moliti u Jeruzalemu ili na brdu Garizimu, Isus odgovara: «Vjeruj mi, ženo, dolazi čas, kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori niti u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznajete, a mi se klanjamo onome što poznajemo.» (Iv 4,21)

Moliti u duhu i istini
Isus sebe razumijeva kao istinu po evenđelisti Ivanu, u kojoj se Bog očito objavljuje..
«Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac -Bog- koji počiva na srcu Očevu, on nam ga je objavio». Iv 1,18
S Isusom počinje nova era odnosa s Bogom koja sve dotadašnje stavlja u sjenu. «Dolazi čas i već je tu, kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i istini, jer Otac takove klanjaoce želi. Bog je duh i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i istini.» Iv 4,23

Poticaj i muka
To je Isusov zahtjev koji je tada i danas mnogim ljudima bio mučan. Isus ne želi samo očistiti hram, ukinuti nesporazum i zlouporabu u kultu religije, on hoće naš odnos s Bogom postaviti na posve novi temelj. On želi da budemo sudionici istine, na njegovoj spoznaji Boga i u njegovom duhu, kako bi i mi sa snagom ovoga duha mogli klicati: ABBA, Oče. On nas želi osposobiti da bi mogli moliti Boga u duhu i istini.
Upravo stoga, kako bi našli Boga i živjeli s njim u takvom odnosu, trebamo se osvijestiti, doći sebi. Čašćenje Boga i spasenje ljudi ovise duboko jedno od drugoga.
P. Alois Kraxner (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)

3. Korizmena nedjelja
Johann Pock

 

Sloboda kroz zapovijedi
Zapovijedi ne izgledaju moderno: mi znamo pak da potrebujemo prometne propise; da potrebujemo zaštitu za život i vlasništvo; da trebamo kućni red i pravila ponašanja, kako bi u miru izašli na kraj. Pa ipak: da li zapovijedi ne uskraćuju moju slobodu?
10 zapovijedi su bile za mnoge ljude baza po kojoj su se orijentirali po pitanju savjesti; jedna baza po kojoj se znalo pred ispovijed, gdje se udaljilo od Božjeg puta. Propisi - pa već onda kada dođu od crkve - za njih se manje pita.
Ja ipak vjerujem, da 10 zapovijedi - ako su pravilno shvaćene - ne smanjuju slobodu pojedinca - posve suprotno! Samo život u okviru ovih putokaza pravo je moguć, kako se ne bi partnerstvo i nevezanost, rad i slobodno vrijeme izigrali jedno protiv drugoga.

Predgovor - Božje obećanje prije svake zapovijedi
«Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji te izveo iz Egipta.»
Izbavljenje, spasenje naroda imaju prednost pred zapovijedima! Bog je svoj narod izveo iz ropstva u slobodu! On je narodu poklonio slobodu - i daje svom narodu pravila kako bi mogao živjeti tu slobodu.! To znači da su zapovijedi nešto kao putokazi u slobodi.
Izrael je ostavio iza sebe Egipat, more i ide u obećanu zemlju. Ali to je dug put kroz pustinju - i stoga potrebuje propise kako bi svladao taj put.
Mi smo krštenjem također prošli kroz more. Mi smo kroz Isusa, kroz Boga spašeni. Ali mi moramo ipak ići našim putem ka cilju. Zapovijedi za Izraelce imaju i danas svoju važnost. Za Isusa su također bile mjerilo njegovog života. Zapovijedi u odnosu na Boga (1-3) i zapovijedi u odnosu na ljude (4-10), sažeo je on u duplu zapovijed ljubavi:
«Ti trebaš ljubiti Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom - a bližnjega svoga kao sebe samoga».
Život sa zapovijedima pravi je fundament za spasenje i otvoren za bližnje.

Cilj zapovijedi
Kad razmišljamo o zapovijedima ostaju pravila «ti trebaš / ti ne trebaš» najviše uočljiva. Pri tome se lako previdi, da veliki dio zapovijedi ne govori o odnosima ljudi međusobno: dužina teksta prve 3 zapovijedi koje reguliraju odnos prema Bogu, duplo su dulji nego oni u odnosu na ljude. Najvažnije što se ovdje propisuje jest naš odnos s Bogom.
I također u zapovijedima u odnosu na bližnje, radi se konačno o našem odnosu prema Bogu: onaj tko tako čini, dokazuje se kao bogobojazan. Ne ubiti, ne lagati, ne preljub činiti i td.., znači konačno Bogu dati štovanje; svoj život po njemu organizirati.
Temelj za to jest, da je Bog «ljubomorni Bog» u pozitivnom smislu: njemu je stalo do nas; on nas ljubi; mi njemu nismo ravnodušni.
Djelovanje Isusovo također pokazuje isto: Isus pokazuje milosrđe prema varalicama, prema preljubnici; ali on ne trpi da se Bog kleveće, da čovjek zaboravi odnos prema njemu. To je razlog zašto je npr. istjerao trgovce iz hrama.

Središte zapovijedi
Tekstovno, u zapovijedi leži jedna zapovijed koja izražava što je Bogu važno: to je SABBAT-zapovijed, zapovijed mirovanja na sedmi dan - Bogu se ne radi o tome da on biva kroz štovanje veći - mnogoviše mu je stalo do ljudi, do tebe, do mene. Bog nam daje počinuti; on hoće da nama ljudima bude dobro.
Ovdje se sliva mnogo toga zajedno: ja mogu biti otvoren za drugoga, kada imam sam dobar fundament; ljubiti bližnjega «kao sebe samoga» preduvjetuje da ja sam sa sobom mogu izaći na kraj i mogu sebe prihvatiti.

Čišćenje hrama - primjer za korizmu - biti slobodan za Boga
Prihvatiti sam sebe: za to je potrebno redovno «čišćenje hrama». Isus je tada simolično oslobodio hram od onoga što tu ne pripada. Pod ovim hramom se podrazumijeva također tijelo Kristovo, crkva: ona se mora uvijek ponovno pitati, koji stari teret treba izbaciti. Jedan korak učinio je i papa Ivan Pavao II u njegovoj molitvi za oproštenje, za sve učinjene krivnje crkve.
U pogledu na vlastiti život, svaki se mora također upitati: gdje su se kod mene skupila prakticiranja koja narušavaju moj odnos s Bogom? Što ja skupljam u sebi, što moj odnos s Bogom ometa?
Prebrođenje prošlosti ne smijemo tražiti samo od političara - ja moram sam kod sebe time započeti.
I ovdje vrijedi konačno to što je rečeno za zapovijedi: Da li je u mom životu također taj prioritet da Bog stoji na prvom mjestu; da se sloboda drugoga treba poštovati?
Ovo osobno čišćenje hrama služi također istom cilju kao i zapovijedi: radi se o slobodi; radi se o tome da se postane slobodan za Boga; da se opet sluša njegov riječ; da se opet vidi njegovo djelovanje u svijetu.

Zapovijedi - putokazi u jedan oslobođen život
Zapovijedi su nama upućene koji smo u slobodi; one ne žele biti spone, već pomoć za život u slobodi. Iza toga stoji prevelika ljubav Boga koji hoće za nas samo najbolje. U središtu zapovijedi stoji dakle moj odnos s Bogom - a ne samovoljno ograničenje mojega života.
Kada to ja ozbiljno shvatim, tada je do čišćenja hrama jedan mali korak: u tome da svoj vlastiti život pročistim i po ugledu na Isusa, učinim slobodnim za Boga.
Johann Pock (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)