PROPOVIJEDI B 18. nedjelja kroz godinu

«Za uvijek vitak»

«Za uvijek vitak», obećavaju reklamni oglasi u novinama, koji se svake godine, nekoliko nedjelja prije sezone odmora, pojavljuju u velikom broju. Samim tim što se svake godine pouzdano opet pojavljuju, može se zaključiti da oni svoje obećanje ne mogu zaista održati. Mi možemo iz toga također zaključiti, da oni (oglasi) kod mnogih izazivaju jaku potrebu i da se s tom potrebom daju napraviti unosni poslovi.
Što li pak misli čovjek koji nema dovoljno za jesti, gladuje ili je neishranjen, kada mu takav inserat padne u ruke?

«Za uvjek sit»
«Za uvijek sit», glasit će sigurno njegova želja. Njemu će teško pasti razumjeti one, koji hoće «za uvijek biti vitki». Vjerojatno leži u tome i razlog, zašto mnogi ljudi u našem društvu, s Isusovom ponudom da ih zasiti, ne mogu ništa započeti.

Ali možda nisu ove dvije potrebe «za uvijek sit» i «za uvijek vitak» tako daleko udaljene jedna od druge, kao što to izgleda na prvi pogled. Liječnici i psiholozi koji se bave s problemima prekomjerno teških, a i bolesnih zbog mršavljenja, vide tu vrlo uske povezanosti.

«Niže» i «više» potrebe
Isus se upušta u našem današnjem Evanđelju u razgovor s ljudima za koje nije samo po sebi razumljivo, da budu svakodnevno siti. Borba za kruh svagdašnji spada u njihove svakodnevne brige. Ona ih toliko zaokuplja da si ne mogu priuštiti tzv. više potrebe, duhovne i religiozne. Kao jednom lovcu štakora, dospijevaju oni Isusu, koji ih u trenutku zasićuje iz ničega, njima daje kruh koji je dovoljan za sve. (Iv 6,1-15)
Oduzimanje ljudima brigu za svagdašnji kruh, osigurava njihovu simpatiju prema Isusu. Oni su u tome vidjeli jedan znak s neba, kao što je nekoć Izraelski narod vidio u mani i prepelicama, jedan znak brižne ljubavi Boga.
Ali za čudo, Isus ne ulazi u to. On neće biti njihov čudotvorac. On se nudi sam kao kruh koji zasićuje za uvijek, koji ne zasićuje samo glad tijela, već životnu glad. Isus zahtijeva od svojih slušatelja da oni, pored tjelesne gladi, imaju jednu antenu za sveobuhvatnu glad koja se treba utažiti.

Čovjek ne živi samo od kruha...
Ako si mi predočimo simboliku uzimanja hrane, bit će nam jasno, da mi ne živimo samo o kruhu.
Dijete kada se doji, ne prima s majčinim mlijekom samo hranjive sastojke. S glađu za hranom biva utažena i njegova glad za bliskošću. S majčinim mlijekom dobiva ono naklonost, nježnost i zaštićenost. Mi to možemo nazvati ljubavlju.
Nije slučajno da kultivirani objed stavlja vrijednost također i na njegovanu komunikativnu atmosferu. Čovjek treba ipak nešto više nego uzimanje izvagane mješavine kalorija.

Isus, kruh s neba
Kada se Isus sam nudi kao kruh koji utažuje životnu glad, tada se radi prije svega o toj drugoj dimenziji hrane: prisnosti, osjećaju sigurnosti, komunikaciji. To je jedna atmosfera koja nam dopušta živjeti. Isus nam je životom pokazao, kako ljudi mogu, jedni drugima, postati kruh. On je živio posvetivši se i darujući se posve ljudima i Bogu.
Kako bi to činili kao on, trebamo slijediti njegov poziv. Kao on trebamo postati kruh jedni drugima, kruh koji zasićuje.
P. Hans Hütter (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)