PROPOVIJEDI B 15. nedjelja kroz godinu

Svjedočanstva

Danas je u Evanđelju i u čitanjima riječ o svjedočanstvu: pri tome se radi o jednom drugom svjedočanstvu, ne o onom na papiru, već o jednom koje se očituje u životu jednoga čovjeka. Ovdje se radi o pradavnom značenju svjedočanstva: to znači, svjedočiti za neku stvar, jamčiti za njenu istinu.
Koliko su svjedoci važni, pokazuju različite nesreće, razbojstva i td. Izjava svjedoka odlučuje o ocjenjivanju događaja, poneki put štoviše čak i o životu i smrti ljudi.
Sva tri mjesta u Pismu današnje nedjelje imaju veze s davanjem svjedočanstva. - i ona opisuju, kako biti kršćanin pod aspektom svjedočanstva.

Amos - svjedočanstvo ne ovisi o rječitosti

Prorok Amos daje svjedočenje o božjoj obavijesti. Sa zalogom svoga života, govori on Izraelu. On je jedan vrlo jednostavan čovjek, stočar i ratar - a ipak ga Bog izvlači od tamo.
Dati svjedočenje o Bogu ne ovisi ovdje o izobrazbi, porijeklu, položaju - upravo u Starom zavjetu čujemo mi uvijek ponovno, da će jednostavni ljudi biti poslani; ljudi koji možda ne mogu dobro govoriti - kao što Mojsije kaže i tada dobiva Aarona kao govornika; kao što Jermija traži ispriku protiv svog poslanja i kaže: «Ja sam još malen, ne mogu govoriti», a Bog mu stavlja riječ u njegova usta.
Poruka iza toga glasi: ne širi se božja riječ zbog tvoga uspjeha, dragi proroče, dragi svećeniče, dragi kateheta, već stoga što je riječ božja na djelu.

Pavao: svi su krštenici svjedoci

U drugom čitanju kaže Pavao:»Hvaljen budi Bog - on nas je sa svim blagoslovom svoga Duha blagoslovio. I: u Kristu nas je izabrao, prije postanka svijeta, kako bi mi sveto i besprijekorno živjeli pred Bogom.
To znači, sada nije više samo jedan, već su svi svjedoci za Boga. Što Pavao kaže, pogađa sve krštene, to znači, pogađa svakog i svaku pojedinu od nas: svi mi trebamo svjedočiti ljubav božju. To znači, svjedočanstvo o kojemu se radi, mi primamo kao poklon već pri krštenju - mi trebamo samo još u našem životu nadopuniti to što smo dobili na krštenju. I mi nismo samo svjedoci jedne nama predane vijesti. To što mi trebamo propovijedati, pogađa vlastiti život: mi smo svi primljeni u posinstvo božje; mi svi imamo udjela na božjem blagoslovu, na izbavljenju, na oproštenju grijeha. To što mi propovijedamo, to smo mi već sami dobili kao poklon. Propovijedanje, polaganje svjedočanstva nije ovdje samo pričanje o Bogu, već život u njegovom Duhu, po njegovoj riječi, pod njegovim blagoslovom.

Poslanje uzima cijeli život u službu

Marko konačno priča, kako Isus šalje svoje učenike. Oni trebaju osobno dati svjedočenje o Isusu - tako da djeluju kao Isus sam: istjerivati demone i liječiti bolesne. Također i ovdje nije samo riječ koju treba izreći - već se cijeli život učenika treba ispoljavati u naviještavanju, u toj zadaći.

- Poslanje dvojice: kršćanska vjera jest vjera u zajedništvu: svjedočanstvo je samo onda vjerodostojno ako ga svjedoče dvije osobe (onda čak: 2 muškarca)
- Oni ne smiju ništa ponijeti sa sobom: svjedočanstvo nije izgrađeno na njihovim sposobnostima, njihovom posjedu, njihovom položaju, već na moći samog svjedočanstva. Od učenika se zahtijeva povjerenje u onoga koji ih šalje.
- «Ostanite u kući» - učenici si trebaju izabrati jedno mjesto, a ne sve kuće posjećati. Od toga mjesta treba zračiti njihovo djelovanje, tako da privuče i druge. Vjera potrebuje takova čvrsta mjesta.
- Problem «otresite prah s nogu», možda čak i ovako rauzmjeti: neuspjeh se ne treba stalno sa sobom nositi - moći povući crtu okončanja.
- Pitanje o demonima: koji su to demoni koje treba danas istjerati?

Biti kršćanin znači: biti svjedok sa svojim vlastitim životom u spoznaji da se radi o višem. Isusov život i navještenje uzima oboje u obzir: značenje ovog života ovdje (on ozdravlja bolesnike) i značenje vječnog života (s pozivom na obraćenje i istjerivanje demona).
Pavao kaže s riječima: Bog nas je iz svoje ljubavi unaprijed za to namijenio da postanemo njegovi sinovi i kćeri - kako bi dospjeli k njemu po njegovoj milostivoj volji. To znači ovdje se radi o dvije stvari: jednom o životu ovdje, koji se usredotočio na Boga, na njegovu obavijest i s druge strane o životu kod Boga kojega nam on poklanja.

Zadnji dan svjedočanstva

Na kraju našega života bit će izdana svima nama svjedodžba od Boga samoga, u kojoj će biti utvrđeno da li smo zaista bili njegovi svjedoci ili nismo. Svjedok biti znači; ne biti samo za sebe odgovoran, već i za druge i njima nešto prenijeti o Bogu.
Dozvolimo se opet uzeti u službu božju - i mi ne moramo imati strah od zadnjeg svjedodžbenog dana na kraju života.

Johann Pock (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)