PROPOVIJED C 5. Nedjelja kroz godinu
Uzalud
«Opet uzaludno čekao!» «Svi napori su bili uzaludni!» «Moja dobra volja bila je uzaludna!» «Uzalud uložio toliko snage i vremena!»
Ne poznajemo li ovo sami - ovaj doživljaj, ovaj osjećaj «uzaludnoga» - Uzaludno se trudio - ništa se nije zapravo promijenilo...
Zadržimo si pri tome još jednom situaciju, kratko pred očima, koju smo upravo čuli iz Evanđelja: Genezaretsko jezero; mnogi ljudi koji se tiskaju oko Isusa, koji očigledno hoće nešto od Njega. Čamci, muškarci koji na obali peru svoje mreže. Oni su umorni, iscrpljeni, izmoreni i vjerojatno razočarani, jer cijelu noć nisu ništa ulovili. Oni doživljavaju upravo na svojoj koži situaciju «uzalud se trudio - uzalud se mučio.» A Isus ulazi u jedan čamac. Pripada Šimunu. Isus ga zamoli da ga odveze nešto dalje od obale. Mi ne znamo što je Isus rekao ljudima na obali. Mi samo znamo, da se obratio direktno Šimunu u čiji je čamac ušao: «Vozi dalje gdje je duboko, tamo baci vaše mreže za ulov!»
Ali na ove riječi se ispoljava kod Šimuna cijelo razočaranje, frust, dugi uzaludni časovi na jezeru, neprospavana noć, uzaludan trud. On je umoran i ne može (ništa) više.
«Učitalju, mi smo radili cijelu noć, uzalud se trudili.» A ipak je moralo nešto mnogo više zazvoniti u Isusovim riječima, jer Šimun odgovara dalje: «Ipak, ako Ti kažeš, bacit ću mreže.»
Isus i Šimun - jedan susret koji prevazilazi razočaranje. Jedan susret koji daje hrabrosti da se započne novi početak. Jedan susret koji izvodi iz - uzaludnog iskustva - samo zbog jedne riječi, na Njegovu riječ.
Ja sam čekao na jednu riječ
«Ja sam čekao na jednu riječ!» čula sam ponekad razočarane riječi i to poznajem kod sebe također vrlo dobro, ili: «Tvoje riječi su mi pomogle!»
Što se to događa kroz jednu riječ, na koju ja čekam, odnosno jedna riječ koja mi pomaže?
Ja mogu iz vlastitog iskustva potvrditi, kako ja osjećam kroz tu riječ da sam osobno mišljena. Meni posve samoj je upravljena ta riječ. Takova jedna riječ može pomoći da se izađe iz čvrsto uhodane situacije, može pomoći da donese jasnoću...
Tko od nas ne poznaje (osjećaj) da duši godi kada netko poslije svađe, s jednom riječju pokloni oproštenje?
Ili: koliko godi konačno kada se opet poslije mnogodnevne šutnje između subraće, djece i roditelja, progovori oslobađajuća, prijateljska riječ koja omogućuje novi početak?
Dozvoliti Isusu da uđe
«Riječ koja ti pomaže, ne možeš ju sam sebi reći!» - glasi jedna etiopska uzrečica. Ne čekamo li mi možda prečesto na velika čuda koja trebaju najednom sve promijeniti?
Šimun je dozvolio Isusu da uđe u njegov čamac - jedna slika za njegov vlastiti život. Isus je s njim zaplovio po vodi života. Šimun se usudi povjerovati riječi, koju mu je Isus priopćio. U početku bez sigurnosti - jednostavno samo na Njegovu riječ.
Vjerujem da je Šimun spoznao taj trenutak i nije ga propustio, jer mu je tu bio posve osobno ukazan slijedeći korak na njegovom životnom putu, od Onoga većega.
«Riječ, koja ti pomaže, ne možeš ju sam sebi reći!»
Nemojmo se plašiti upuštanja na novo, na međusobno opraštanje i pomirenje, na promjenu...
Nemojmo se bojati saslušati riječi koje su nam upućene i njima dozvoliti da djeluju u našem svakidašnjem životu. Na Njegovu riječ, smijemo se i mi usuditi na slijedeći korak. Amen.
S. Mariata Meister / Katica Kiš
Vezani članci