PROPOVIJED A Cvjetnica

U današnjem Evanđelju na Cvjetnicu (blagdan Isusova ulaska u Jeruzalem), susreće nas Isus na jedan vrlo neobičan način. On jaši na magarcu u sveti grad Jeruzalem i masa ljudi ga slijedi. Vjerojatno stoji još više njih kao gledatelji s ograda i prate događaj s interesom, znatiželjom ili također s distanciranom skeptikom. Kao po motu: «Svatko može otud tako doći...»

Ulazak danas
Kada mi pratimo ulazak prominentnih suvremenika, svi pokazuju gotovo istu sliku ili mustru:
- bilo da su vrhunski sportaši
- bilo da su pobjednici poslije rata
- bilo da su političari i vođe partija
- bilo da su zvijezde šlagera i popa
- čak i papa sliči ovoj slici na svojim mnogobrojnim pastoralnim putovanjima.
Ulazak ovih prominentnih je najčešće pripremljen do u detalje, uključene su službe sigurnosti koje su vrlo vidljive. Vozila ovih prominentnih naših dana, pružaju se od najskupljih limuzina s neprobojnim stakolm, pozlaćenim kočijama, vojničkim vozilima do helikoptera i «papinih kola». Mnogi obožavatelji, pripadnici, vjernici slijede tj. primaju ove ljude. Možda ih čak više stoji kao gledatelji «po strani» i prate pri tom ovaj događaj sa znatiželjom. Ovaj dolazak, ovaj ulazak je za mnoge jednostavno «privlačan». Dodir moći ili dodir pobjednika djeluje jednostavno uzbudljivo. A ulazak je često veličanstven i dirljiv.

Drugačiji ulazak

Isus dakle ulazi u Jeruzalem. Ali ne na pobjedničkim kolima, ne na konju ili devi i nije okružen mnoštvom vojnika ili ljudih sigurnosti. Ne, on ulazi u grad u smislu proroka Zaharije (Zah 9,9) na jednom magarcu. Čak dvostruko neobično: prvo, mi ne nalazimo u Evanđelju niti jedno drugo mjesto gdje je Isus opisan kao jahač; i drugo, sad ovaj magarac: znak miroljubivosti i bez nasilja. Također i njegov izlazak (put na križ, na Lubanjsko mjesto; on je opet praćen mnoštvom gledatelja itd.), odigrava se posve drugačije. To postaje tragedijom, očiglednim totalnim porazom.

«Ulazak» Boga k nama

Božja pojava i ulazak su često posve drugačioji. To se ne može tako lako razumjeti: On ne dolazi sa silom i moći, nije okružen vojnim odredom. Ne, On se pokazuje vrlo često bez bubnjeva i trubi,
- u normalnoj svakidašnjici
- u prikljanjanju bližnjemu
- u svakidašnjoj ljubavi;
- i on se pokazuje u očiglednom porazu, sramotnoj smrti na križu.
- «Jednima smutnja i ludost, drugima znak spasenja», kao što primjećuje apostol Pavao.
Vrlo malo velikih, grandioznih «ulazaka» prominentnih u tijeku svjetske povijesti ostali su spomenuti na rubu povijesnih knjiga; većina pak je zaboravljena kao snijeg od prošle zime.

U ulasku i izlasku (muka Isusova), pokazuje se također i danas tko je bio i jest ovaj Isus iz Nazareta. Vjesnik mira, bez nasilja i posve drugačijoj prisutnosti Boga kod nas ljudi.

Poziv nama

Mi smo pozvani upravo zbog ovog Božjeg znaka da budemo osjećajni i diferencirani pri nastupu velikih prominentnih našega vremena. Ljudi se brzo oduševljavaju za nešto, tada i danas.
Mi smo pozvni, upravo naočigled događaja muke Isusove da pogledamo na križ. Jer iza njega se nalazi prazan gorb, nalazi se uskrsnuće od mrtvih.
Bog se približava nama na različite načine. Ostanimo budni za ono što se događa oko nas. Pazimo mi možda čak i na ono maleno, često puta neočigledno, malo veličanstveno, na tajnu ljudi pokraj nas.
U Isusovom dolasku smjeli smo doživjeti nešto od Božje svemoći i plana za nas.

P. Lorenz Voith (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)