PROPOVIJED A 3. Korizmena nedjelja – Bezimena

Što mi daje živjeti - Energija iz vjere

Odakle crpimo snagu / energiju za život?
Pojam «energija» je danas vrlo važna riječ. Govori se o strujnoj energiji, vodenoj energiji i td. Sve te energije imaju jedan izvor odakle potječu. Kada mi kod kuće upalimo svjetlo ili odvrnemo vodenu slavinu, ne mislimo najčešće na tvornicu elektriciteta ili na vodovod odakle struja ili voda teku k nama. Kada ja u sobi upalim svjetlo, to je jedna mala nevažna gesta. Pa ipak, iza toga leži nešto ogromno; cijela opskrba energijom. Često biva postavljeno ovakovo pitanje: Odakle crpiš ti snagu za život? Što ti daje živjeti? Kada si mi ovo pitanje postavimo u svakidašnjem životu, možda će neki odgovoriti: iz moje obitelji, kroz moju djecu itd.
Biološki promotreno, voda pripada onome koji nam daje živjeti. Bez vode mi ne možemo živjeti. Čovjek može s vodom samom duže izdržati. Voda je pra-element života. Ona je simbol za to što ljudi potrebuju za život. Kao simbol smo mi također pred oltarom stavili zdenac.

Grabiti iz zdenca
Isus nije susreo u Evanđelju jednu ženu na rijeci, već na zdencu. On ju moli za vodu. Rijeka i zdenac su dva različita načina da se promatra voda. Rijeka teče. Voda se za oko stalno mijenja. «Ne može se dvaput u istu rijeku ući», kaže filozof Heraklit. Rijeka dolazi odnekud i utječe negdje u beskrajno more. Pliva se sa strujom i daje se nositi ili se pliva protiv struje sa svom mukom i naporom. Rijeka reže s prasilom sve sa sobom. Rijeka je jedna slika površine.
Kod zdenca je pak drugačije. Tamo se voda ne nalazi na površini već u dubini. U njega se ne silazi nego se grabi van. Voda iz zdenca hladi, osvježava i oživljuje ako se postalo umornim. Za umorne i žedne je dobro, prekinuti svoje (životno) proputovanje, zaustaviti se, da bi se zahvatilo iz zdenca. Životno-umorni i životno-žedni ljudi dobro čine da prekinu svoje putovanje, kako bi iz duboke vode zahvatili novu životnu snagu. Na takovom jednom zdencu je Isus susreo ženu i objavio joj se kao «živa voda».

«Ja vam dajem žive vode»
Voda kao stvarnost i simbol proteže se kao crvena traka ili kao jedan pjenušavi potok kroz cijelo Ivanovo Evanđelje. Počinje s vodom na Jordanu u koju ulazi Isus kod krštenja. Dalje slijedi ona voda koja se u Kani pretvara u vino. U razgovoru s Nikodemusom govori Isus o onoj vodi koja predstavlja i pomaže ponovno rođenje. Na jezeru Betesda donosi jednom čovjeku ozdravljenje koji je 38 godina bio ukočen. Konačno pranje nogu: stvarnost i simbol istodobno.
Bez vode mi ne možemo živjeti; naš život bi bio brzo pri kraju. Isus kaže u Evanđelju: „Vi me možete moliti za vodu. Ja vam dajem vode žive. Onaj tko pije od moje vode, neće ožednjeti nikada. Moja voda vodi u vječni život."
Bez Krista mi ne možemo živjeti, bez njega je naš život uskoro na kraju.

Izvor vjere kao zdenac života
Voda ima stvaralačku, oživljavajuću, žedno-utažavajuću ali i čistilačku snagu. Iz svakidašnjeg života znamo korisnost vode. Voda utažuje žeđ. S vodom biva kuhano jelo koje zasićuje našu glad, s vodom se peče kruh. Voda pere prljavštinu. Voda gasi vatru. Hladna voda rashlađuje tijelo. Liječi. Osvježuje i oživljava. Voda spaja: voda koja izlazi iz izvora postaje rijekom i spaja ljude i gradove. Voda pruža jednu atmosferu tišine.
Vjera u Isusa je temeljna voda našega života. I od Isusa teče ta temeljna voda. Ova naša vjera živi o tome da mi u sakramentima uvijek ponovno slavimo obećanje Boga; da mi uvijek ponovno čitamo iz Svetog pisma i crpimo hrabrost; da mi tražimo i njegujemo odnos prema Bogu u molitvi. Iz toga izvora vjere teče voda, koja nas čini novima u krštenju. Iz ovoga izvora dobivamo kruh života koji zasićuje našu duševnu glad, sveti kruh Euharistije. Iz tog izvora bivamo učvršćeni u našim slabostima i nesavršenostima i ozdravljani u sakramentu svete pomasti. Iz tog izvora teče voda ljubavi koja nas dovodi zajedno i spaja, u ljubavi jedan za drugim, u sakramentu braka. Iz tog izvora gori vatra ljubavi za vjerom kroz sakrament krizme. Iz toga izvora zove riječ Božja koja nam daje hrabrost i kazuje Božje obećanje. Riječ Božja - Biblija - pripada izvoru naše vjere, jer glasi u pismu: vjera dolazi od slušanja Božje riječi.

Očišćavajuća snaga ovoga izvora
Konačno iz toga izvora teče voda da nas čisto opere u sakramentu pomirenja. Kako voda pere prljavštinu, tako mi bivamo u krštenju na novo rođeni i u sakramentu pokore od naše krivnje i grijeha oprani i opet pomireni s Bogom.
Naša krivnja, grijesi, su kao kamanje koje može zatrpati ovaj izvor. Tako se možemo na ovom mjestu priupitati: Što činimo mi s našom krivnjom? Da li ju pokušavamo sakriti? Ili prekriti bijelom vestom i na nju više ne misliti, npr. nju zaboraviti? Ili tražimo li mi suučesnike, drugove koji su isto tako krivi kao mi, kako bi izbjegli ovu krivnju? Ili pokušavamo li mi krivnju na druge prenijeti? Ili mislimo li mi da krivnja mora biti nošena kroz potiskivanje i da činimo kao da...?
Izvadimo mi kamenje iz zdenca i operimo se ovom vodom iz ovoga izvora.

Ući u dubinu
Nije bez značenja da se razgovor između Isusa i jedne žene odvijao na zdencu, Jakobovu zdencu. Onaj tko grabi vodu iz zdenca, mora ići u dubinu. Razgovor ide u dubinu vrlo brzo između Isusa i Samarijanke. Isus ispituje srce Samarijanke i kada se otvorila, otvara i Isus svoje srce. On joj se objavljuje. Razgovor s Bogom, molitva, pripada također izvoru naše vjere. I vjera živi od toga da mi tražimo i njegujemo odnos s Bogom u molitvi. Vjera sama bez ovoga razgovora - bez molitve, brzo se isuši.

Mukotrpno je
Crpiti vodu iz zdenca je mukotrpno, drugačije nego što danas otvaramo vodenu slavinu. I kako god je mukotrpno vodu izvaditi iz zdenca, tako će biti mukotrpno ući duboko u naš život i piti iz izvora naše vjere: sakramente primati; njegovati život molitve; čuti i čitati riječ Božju. Stoji ponekog napora crpiti snage iz ovog izvora. Ali isplati se iz njega crpiti.
Ipak crpiti moramo mi sami. Zdenac je tu, voda života je tu, tko je žedan pruža normalno svoju ruku kako bi zahvatio vodu i utažio žeđ.
Dragi vjernici, temeljna voda našega života je tu, a mi smo također žedni. Zašto se ne dozvolimo darovati?

Pruži svoju ruku: bit ćeš darovan!
Nitko, dragi vjernici, neće namjerno ožednjeti ili izgladnjeti, jer voda i kruh su tu, kako bi se održali na životu. Pruži svoju ruku i zagrabi iz izvora života, iz izvora vjere! Pruži svoju ruku: bit ćeš darovan! Pomislimo na to kada pružamo ruke, kako bi primili sveti kruh ili kada otvaramo svoja usta kako bi primili tijelo Kristovo. Pruži svoju ruku! Bit ćeš darovan! Amen!

Mag. Sabinus Iweadighi (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)