Poziv u tišinu dovodi nas do Krista koji odmara i čini nas odlučnijima

Čitanje Knjige proroka Izaije

„S kime ćete mene prispodobiti, tko mi je ravan?" govori Svetac. Visoko podignite oči i gledajte: tko je to stvorio? Onaj, koji na broj izvodi vojsku njihovu, i koji ih sve zove po imenu. Zašto kažeš, Jakove, i ti, Izraele, govoriš: 'Moj put skriven je Gospodinu, Bogu mom izmiče moja pravica?' Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Gospodin je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje i um je njegov neizmjerljiv. Umornome snagu daje, jača nemoćnoga. Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću. Al' onima što se u Gospodina uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se. Riječ Gospodnja.

OTPJEVNI PSALAM: 103, 1-4.8.10 Pripjev: Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!

On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
On ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću.

Milosrdan je i milostiv Gospodin,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.

EVANĐELJE: Mt 11, 28-30 Dođite k meni svi koji ste izmoreni!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme reče Isus: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako." Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE

Dragi vjernici, Nema ništa gorega nego stajati pred ruševinama svoje egzistencije. Tako je bilo Izraelcima u babilonskom sužanjstvu. Malodušnost im krade posljednje snage, dok pobjednici slave svoja božanstva. A naš Bog, Jahve, gdje je on? Zašto to dopušta? Hoćemo li se ikada vratiti u domovinu? Takva su pitanja zacijelo progonila ljude u progonstvu. Tada nastupa Izaija koji im, po Božjemu nalogu, pokušava vratiti izgubljenu hrabrost i povjerenje. „Podignite oči i gledajte!" Uzdignite pogled i pogledajte zvijezde! Taj pogled na zvijezde ima posebno značenje. U Babilonu su se zvijezde štovale kao božanstva. One su, prema tamošnjem vjerovanju, određivale ljudsku sudbinu, o njima je ovisila sreća ili nesreća. Izaija babilonska božanstva stavlja na mjesto koje im pripada. Bog je stvorio zvijezde, i one nemaju nikakve moći nad ljudskom sudbinom. Sve do danas naša vjera raskrinkava sve ideologije, sustave vladanja, svako vjerovanje u sudbinu. Čitav svemir je Božje stvorenje. A taj Bog svakome daje snagu koja mu je potrebna.

Augustin je uspoređivao Boga s oceanom. On je voda, a mi smo kapi. To znači: Mi smo u Bogu, pa i onda kad to ne osjećamo. Bog nas uvijek ima u vidu.

U dubini moje iscrpljenosti on je uvijek prisutan. Uvijek je upravo ondje gdje sam ja. I ako padnem, on će me uhvatiti. Njegova snaga nosi me u životu i u smrti - prema uskrsnuću.

O Božjem bezrezervnom zauzimanju za čovjeka govori i današnji evanđeoski odlomak. Evanđelist Matej donosi Isusov poziv svima onima koji su umorni i opterećeni životnim, ali i drugim brigama. On k sebi poziva sve ljude, a osobito one koji u tijelu i duhu trpe, koje muče nevolje života: On će ih utješiti, osvježiti njihove snage, dati im okrepu i počinak. Osvrnemo li se na današnje vrijeme, možemo zamijetiti kako smo svi trajno u nekakvoj žurbi, ponekad zauzeti pretjeranom aktivnošću. U takvom životnom ritmu izuzetno je teško zaustaviti se. Ovdje prije svega mislima na potrebu zaustavljanja naših duhovnih, psihičkih, ali i fizičkih aktivnosti koje vape za trenutkom odmora i osvježenja.

Odmor o kojem Isus govori u današnjem evanđelju je odmor u molitvi, šutnji i samoći. Trenuci su to našeg intenzivnijeg susreta s Bogom koji strpljivo čeka da Mu se obratimo, da poslušamo Njegov glas koji nas upućuje na sve ono dobro i pozitivno, na sve ono što nas u životu raduje. No, postavlja se pitanje kako i na koji način mogu ostvariti te trenutke sabranosti u molitvi i tišini?

Odgovor na ovo pitanje daje Isus u nastavku evanđeoskoga teksta kada kaže: '...učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca.' Isus ostavlja vlastiti primjer kako da u svojem životu, koji je ponekad pretrpan različitim sadržajima, pronađemo mjesta i za susret s Bogom. Primjećujemo kako se Isus udaljava od bilo kakvog senzacionalizma. Njega ne zanima društveni status pojedinca nego njegova osobnost. On se zanima za naše probleme i poteškoće, ali i za naše grijehe jer jako dobro zna da ih sami ne možemo nositi.

Zato u završetku današnjeg evanđelja čujemo rečenicu: 'Uistinu, jaram je moj sladak i breme je moje lako.' To je ona radosna vijest o kojoj smo razmišljali na početku današnjeg razmatranja. Riječi današnjeg evanđelja donose veliko ohrabrenje i poticaj da se možda intenzivnije susretnemo s Bogom. Buka svakodnevice ponekad ne dopušta taj susret, no poziv u tišinu i sabranost dovodi nas do Krista koji nas odmara i čini nas odlučnijima u odgovoru životnim izazovima. Isus mi nudi da kod njega otpočinem i odložim svoje terete. Kako sam raspoložen prema toj ponudi i kako je ostvarujem u svakodnevnom životu a pogotovo sada u došašću? Zadatak mi je danas naći malo više vremena i maknuti se od obaveza te se posvetiti svom odnosu s Gospodinom. Amen.

MOLITVA

Gospodine, kako sam radostan što smijem s Tobom započeti ovaj dan. Hrabro smijem ustati i znam da nisam izložen samo ovome svijetu. Bilo što došlo znam da mogu sve svladati, jer Ti si moj Bog. Zato samo Tebe tražim, Tebe iščekujem, Tebe želim ljubiti. Tebi predajem sve što imam, jer sve što trebam dobiti ću od Tebe tj. mir zadovoljstvo, radost, uviđavnost i ljubav prema Tebi i svim ljudima. Amen.

laudato.hr