On dolazi nas spasiti (Lk 21,25-36)
Sjetite se svojih prvih ljubavi. Tada je život izgledao sasvim drugačije. Bili ste zaljubljeni. Niste mogli spavati jer Vam je nedostajao on ili ona. Često je to bila platonska ljubav. Niste mogli bez sebe. Jednostavno, između vas bujala je golema čežnja zbog nedostatka druge polovice. Vjerujem da istu čežnju osjećaš kada tvoj muž ili žena nije kraj tebe. To je jednostavno čežnja. Tko od nas tako ludo čezne za Isusom?
Slike o svršetku svijeta, koji se povezuje s ponovnim dolaskom Isusa u slavi, više plaše nego što ulijevaju nadu. No, one u stvari trebaju u nama probuditi čežnju za Isusom čiji dolazak očekuje cijela Crkva i cijeli svemir. Čezneš li za Isusovim ponovnim dolaskom? Tko među nama čezne za Isusom na takav način na koji se čezne za ljubavlju, do tog trenutka da ne može više živjeti bez te druge osobe, pa čak i umire duhovno, emocionalno i fizički?
Židovska predaja govori o tome da će Mesija doći po čeznuću jedne duše, koja će potpuno čeznuti za Bogom da mu ne ostavi izbora. Bila je jedna takva duša. Zove se Mirjam i zato je već jednom došao. Ona je jako čeznula za Bogom. Tako će biti i o ponovnom njegovu dolasku. Postojat će duša koja će umirati od čežnje za Isusom i koja će svojim srcem i cijelim svojim bićem vapiti Marana tha! Imate li dojam da smo takvi kršćani koji su se već osušili od čežnje za ponovnim dolaskom Krista? Tu čežnju su imali prvi kršćani. Ona je bila toliko jaka da nisu radili, samo su očekivali Gospodina. Nama sigurno ne bi teško palo ne raditi, malo teže je čeznuti cijelim svojim bićem.
Dolaziš li na svetu misu zbog čežnje za Gospodinom, jer ako ne dođeš onda bi se osušio od tuge? Svako jutro kad se dižeš postoji li u tvojim mislima i u tvom srcu čežnja za Bogom? Jesi li razočaran rano ujutro kada otvaraš svoje kapke, ali ne zato što je opet novi dan pred tobom, nego zato što On još nije došao?
Sušimo li se od čežnje? Mislim da ne, jer nemamo ljubavi prema Gospodinu koja je jaka kao smrt. Još nam dodatno smetaju sve te apokaliptičke slike o kojima čitamo u evanđelju. To još više sprječava čežnju za ljubavlju. Teško je čeznuti za nekim koji će kada dođe lupati tako da se sve raspadne.
Tekst koji nas pomalo uznemiruje simbolički je obojen. Pogledajmo pojedinosti kako bi se u nama probudila čežnja za Kristovim ponovnim dolaskom. Ponajprije, On dolazi u oblaku. Tu ne piše da će Isus doći u vihoru i grmljavini, nego u oblaku bez vojske i bez terora. Oblak je nešto nježno poput neke izmaglice. Oblak se uvijek povezuje s proljetnom kišom koja natapa ispucanu zemlju i daje život. To je takva slika. Isus će doći na sličan način na koji se Bog objavio Iliji kad je bio u špilji. Nije došao u grmljavini il vihoru nego u laganom povjetarcu. Možda će tako izgledati kraj svijeta.
Nadalje, piše o bezizlaznoj tjeskobi naroda zbog šuma mora. No, na ovom mjestu riječ šum zapravo znači govoriti. Kad je Isus činio čudesa onda su svi o njemu govorili, odnosno šumjeli. Šum znači govoriti dobru vijest. Ta se ista riječ pojavljuje i u Djelima apostolskim kada Duh Sveti silazi na apostole - šum s neba (Dj 2,2).
Možda će taj Dan Gospodnji upravo tako izgledati da će se svugdje očitovati silazak Duha Svetoga uz bujicu dobre vijesti. U tekstu piše također da će ljudi izdisati od straha. U stvari ta se riječ može prevesti kao izgubiti svijest. Možda ćemo izgubit svijest radi ljubavi i radi očekivanja Zaručnika (Pj 2,5).
Unatoč svim tim okrutnim slikama o kraju svijeta, pogledajmo Krista koji će doći ponovno i još se više zaljubimo u njega.
Pogledajmo još što nam poručuje Isus: Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približava vaše otkupljenje. U taj Dan trebamo se ustati, to znači ispraviti se, a ne skupiti se! Riječ podići se znači također pogledati drugoga u oči jer dok je čovjek pognuti ne može gledati drugome u oči. (usp. Lk 13,10-17 - ozdravljenje pognute žene. Njezin kraj svijeta je bio je u trenutku kada joj je Isus rekao: Podigni se!). To nije, dakle, slika čovjeka koji očajava i koji se boji. To je slika čovjeka koji očekuje s čežnjom Isusa Krista, koji će doći ne radi nemilosrdnog suda, nego s riječima i ja te ne osuđujem (usp. Iv 8,11 i tu su slične riječi podići se i uspraviti se)
Ovaj odlomak može poslužiti kao recept da svatko sve više čezne za Gospodinom. Ovo nas vrijeme poziva na obraćenje i to ne smijemo zaboraviti. Ali ne bavimo se sobom, jer će doći On. I samo je On tu važan.
Isus Krist je najljepši od ljudskih sinova (Ps 45,2) na čiju se pojavu gubi svijest, ali ne zbog straha, nego od ljubavi. Kad rekne riječ, bit ćeš preplavljen bujicom dobrih riječi. Dolazi poput životvorne izmaglice koja stvara život u tebi. To je Bog kojeg očekujemo.
I neka se što prije ispune proročanstva o njegovu skorom dolasku. Nije važno kada će to biti, samo neka On dođe. Kada bismo se mogli uspraviti i pogledati gore jer dolazi naše spasenje!
Možda si i ti sada pognut zbog grijeha, ali kada Isus dođe, ispravit ćeš se i podići ćeš glavu da ga pogledaš u oči.
Slike o svršetku svijeta, koji se povezuje s ponovnim dolaskom Isusa u slavi, više plaše nego što ulijevaju nadu. No, one u stvari trebaju u nama probuditi čežnju za Isusom čiji dolazak očekuje cijela Crkva i cijeli svemir. Čezneš li za Isusovim ponovnim dolaskom? Tko među nama čezne za Isusom na takav način na koji se čezne za ljubavlju, do tog trenutka da ne može više živjeti bez te druge osobe, pa čak i umire duhovno, emocionalno i fizički?
Židovska predaja govori o tome da će Mesija doći po čeznuću jedne duše, koja će potpuno čeznuti za Bogom da mu ne ostavi izbora. Bila je jedna takva duša. Zove se Mirjam i zato je već jednom došao. Ona je jako čeznula za Bogom. Tako će biti i o ponovnom njegovu dolasku. Postojat će duša koja će umirati od čežnje za Isusom i koja će svojim srcem i cijelim svojim bićem vapiti Marana tha! Imate li dojam da smo takvi kršćani koji su se već osušili od čežnje za ponovnim dolaskom Krista? Tu čežnju su imali prvi kršćani. Ona je bila toliko jaka da nisu radili, samo su očekivali Gospodina. Nama sigurno ne bi teško palo ne raditi, malo teže je čeznuti cijelim svojim bićem.
Dolaziš li na svetu misu zbog čežnje za Gospodinom, jer ako ne dođeš onda bi se osušio od tuge? Svako jutro kad se dižeš postoji li u tvojim mislima i u tvom srcu čežnja za Bogom? Jesi li razočaran rano ujutro kada otvaraš svoje kapke, ali ne zato što je opet novi dan pred tobom, nego zato što On još nije došao?
Sušimo li se od čežnje? Mislim da ne, jer nemamo ljubavi prema Gospodinu koja je jaka kao smrt. Još nam dodatno smetaju sve te apokaliptičke slike o kojima čitamo u evanđelju. To još više sprječava čežnju za ljubavlju. Teško je čeznuti za nekim koji će kada dođe lupati tako da se sve raspadne.
Tekst koji nas pomalo uznemiruje simbolički je obojen. Pogledajmo pojedinosti kako bi se u nama probudila čežnja za Kristovim ponovnim dolaskom. Ponajprije, On dolazi u oblaku. Tu ne piše da će Isus doći u vihoru i grmljavini, nego u oblaku bez vojske i bez terora. Oblak je nešto nježno poput neke izmaglice. Oblak se uvijek povezuje s proljetnom kišom koja natapa ispucanu zemlju i daje život. To je takva slika. Isus će doći na sličan način na koji se Bog objavio Iliji kad je bio u špilji. Nije došao u grmljavini il vihoru nego u laganom povjetarcu. Možda će tako izgledati kraj svijeta.
Nadalje, piše o bezizlaznoj tjeskobi naroda zbog šuma mora. No, na ovom mjestu riječ šum zapravo znači govoriti. Kad je Isus činio čudesa onda su svi o njemu govorili, odnosno šumjeli. Šum znači govoriti dobru vijest. Ta se ista riječ pojavljuje i u Djelima apostolskim kada Duh Sveti silazi na apostole - šum s neba (Dj 2,2).
Možda će taj Dan Gospodnji upravo tako izgledati da će se svugdje očitovati silazak Duha Svetoga uz bujicu dobre vijesti. U tekstu piše također da će ljudi izdisati od straha. U stvari ta se riječ može prevesti kao izgubiti svijest. Možda ćemo izgubit svijest radi ljubavi i radi očekivanja Zaručnika (Pj 2,5).
Unatoč svim tim okrutnim slikama o kraju svijeta, pogledajmo Krista koji će doći ponovno i još se više zaljubimo u njega.
Pogledajmo još što nam poručuje Isus: Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približava vaše otkupljenje. U taj Dan trebamo se ustati, to znači ispraviti se, a ne skupiti se! Riječ podići se znači također pogledati drugoga u oči jer dok je čovjek pognuti ne može gledati drugome u oči. (usp. Lk 13,10-17 - ozdravljenje pognute žene. Njezin kraj svijeta je bio je u trenutku kada joj je Isus rekao: Podigni se!). To nije, dakle, slika čovjeka koji očajava i koji se boji. To je slika čovjeka koji očekuje s čežnjom Isusa Krista, koji će doći ne radi nemilosrdnog suda, nego s riječima i ja te ne osuđujem (usp. Iv 8,11 i tu su slične riječi podići se i uspraviti se)
Ovaj odlomak može poslužiti kao recept da svatko sve više čezne za Gospodinom. Ovo nas vrijeme poziva na obraćenje i to ne smijemo zaboraviti. Ali ne bavimo se sobom, jer će doći On. I samo je On tu važan.
Isus Krist je najljepši od ljudskih sinova (Ps 45,2) na čiju se pojavu gubi svijest, ali ne zbog straha, nego od ljubavi. Kad rekne riječ, bit ćeš preplavljen bujicom dobrih riječi. Dolazi poput životvorne izmaglice koja stvara život u tebi. To je Bog kojeg očekujemo.
I neka se što prije ispune proročanstva o njegovu skorom dolasku. Nije važno kada će to biti, samo neka On dođe. Kada bismo se mogli uspraviti i pogledati gore jer dolazi naše spasenje!
Možda si i ti sada pognut zbog grijeha, ali kada Isus dođe, ispravit ćeš se i podići ćeš glavu da ga pogledaš u oči.
Neka se zato razjari čežnja, gledaj Ga kao svojega zaručnika. Očekuj ga s velikom čežnjom i vapajem: Isuse, dođi što prije! Počni s molitvom, onako od srca. Samo će molitva raskuhati čežnju u tebi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Vezani članci