Manuela Rašić:Ej, prijatelju Isuse

znam da si zauzet spašavanjem duša

znam da moliš pojedinačno za svaku

znam da jedino ti možeš udjelit mir

ali...

Šta bi bilo da na tren ostaviš svoj boravak na Nebu

i dođes malo tu k meni?!

Da dođes i vidiš na šta ovaj svjet liči?

Djeca rađaju djecu

svi ti istospolni brakovi

ratovi

potresi

požari

jel to samo odraz naših grijeha?

Nesvjesno grješimo svaki dan

nesvjesno psujemo

nesvjesno nemolimo

nesvjesno prolazimo pokraj prosjaka

pokraj izgladnjelog djeteta ispružene ruke

nesvjesno neidemo na misu

nesvjesno zaboravljamo stare i nemoćne

nesvjesno zivimo prazne i puste zivote....

Daj mi prijetelju da ojača moja vjera i ljubav prema tebi

Daj da malenim stvarima mjenjamo veliki svjet

Daj da postanemo svjesni pogrešaka

Daj da zaslužimo mjesto pored tebe u Kraljevstvu Nebeskom....

Prijatelju....jel kasno za sve to?

Manuela Rašić