Kako je papa Franjo završio u Renaultu 4 starom 39 godina?
- 15. srpnja počeo sam razmišljati o riječima pape Franje. Onima o obnovi Crkve koja započinje na periferiji. Odlučio sam mu poslati pismo i zamolio ga za susret. Htio sam mu ispričati svoje iskustvo i pokloniti mu jedan dar. Dar koji svjedoči o mojem iskustvu. A ima li boljeg dara od mog Renaulta 4? - kaže don Renzo, svećenik koji je svoju svećeničku službu započeo na periferiji Verone 80-ih godina prošlog stoljeća. Sa 35 godina postao je župnikom u kraju u kojemu nije bilo ničega. Počeo je od nule, zajedno sa 14-godišnjim bratom kojemu je nakon smrti roditelja bio i otac i majka. Najprije je dao graditi crkvu, a potom centar za osobe s invaliditetom, siromašne i stare. Borio se i s preprodavačima droge koji su uništavali živote mladih i vodili ih u smrt, a preživio je i napad noževima.
- Htio sam utjeloviti Koncil u svojoj župi na periferiji i to je postalo središte mojega života. Ondje sam proveo 25 godina. Moj brat i ja živjeli smo u stanu na devetom katu, a često sam u šali govorio kako je moja župna kuća najviša u Italiji - kaže ovaj simpatični svećenik čija životna priča priziva u sjećanje riječi bivšeg nadbiskupa Buenos Airesa, kojima je svoje svećenike slao na periferiju grada, u barake, među siromašne koje je toliko puta i sam posjetio.
- Potresle su me Papine riječi o pastirima, odnosno svećenicima, čiji miris mora biti miris ovaca, odnosno onih koji ih slijede. To je ono bitno u čemu sam se prepoznao. Došla mi je na pamet ideja pokloniti mu moj Renault 4 koji je prešao 300 tisuća kilometara... Kolika sjećanja me vežu za moj vjerni Renault 4! Dok sam ga vozio, vikao sam moleći ga: nemoj me iznevjeriti! Nije me nijednom iznevjerio na cesti... I tako sam 15. srpnja napisao pismo - prepričava don Renzo.
Točno 25 dana kasnije, dogodio se još jedan iznenađujući telefonski poziv pape Franje. Ovoga puta papa je nazvao don Renza.
- Nisam mogao odgovoriti, ostao sam bez daha. Nisam znao što bih rekao! Kako se odgovara jednom papi preko telefona? Na kraju sam rekao ‘Hvaljen Isus!' - to uvijek zvuči dobro, pomislio sam - prisjeća se don Renzo.
U razgovoru koji je trajao oko 35 minuta, don Renzo je Papi prepričao svoje župničke doživljaje s periferije, a Papa je prihvatio njegov dar - Renault 4 iz 1984. godine.
- 'Jesi li siguran', pitao me. ‘Želiš li mi ga zaista pokloniti? Nije li bolje dati ga nekom siromahu?' Odgovorio sam kako je taj auto već dosta dao siromasima i kako sada mora otići papi... Pitao me imam li drugi auto, a kada sam rekao da imam jedan noviji, Papa je pristao i rekao: ‘Vidimo se kod mene. Pričekaj samo da pogledam u rokovnik'. Čuo sam listanje stranica. ‘Dakle, slobodan sam 5., 6. i 7. rujna u 15, 16 i 17 sati. Kad želiš doći?' Automatski sam odgovorio: ‘Pričekajte da ja pogledam u svoj rokovnik', te sam krenuo po njega i u tom trenutku shvatio da razgovaram sa Svetim Ocem. Ispričao sam se, a on je odgovorio smijehom. Dogovorili smo se za 7. rujna u 15 sati .
Tako su papa Franjo i don Renzo preko telefona dogovorili susret. No trebalo je pripremiti dar. Automehaničar Stefano zamijenio je svjećice, popravio motor, provjerio tlak u gumama te ugradio plin kako u Vatikanu „ne bi brinuli oko skupog benzina". Došao je i 7. rujna. Na put prema Rimu krenuo je don Renzo sa 100-njak župljana i naravno - Renault 4.
- Papa je izašao iz Doma sv. Marte i srdačno smo se zagrlili... Prije privatne audijencije koja je trebala biti u dvorani uz Sala Nervi, povjerio sam mu kako se osjećam loše zbog onih 50-ak ljudi koji su ostali ispred vrata sv. Petra. Odgovorio mi je: ‘Onda idemo'. Ušli smo nas četvorica: ja na mjesto vozača, on kraj mene, a iza nas automehaničar Stefano i moj pomoćnik Luigi. Stefano mi je rekao: ‘Vozi polako, u Vatikanu smo!' Brzinomjer je pokazivao 30 kilometara na sat. Ne mogu opisati osjećaje onih 50 župljana kad su vidjeli Renault 4 iz kojega izlazi Sveti Otac - s oduševljenjem prepričava don Renzo.
Nakon susreta sa župljanima, četvorka se ponovno ukrcala u Renault. Uslijedila je audijencija, a potom oproštaj i predaja dara.
- 'Piši mi opet', rekao mi je prije nego smo se oprostili. Dao sam mu ključeve, a on je sjeo za upravljač. Spomenuo mi je kako je i on imao Renault 4, te kako ni njega njegov nije nikada iznevjerio. Udaljavao se od nas u tom autu kao da je to nešto najnormalnije na svijetu. Oni iz osiguranja zabrinuli su se kad su shvatili da bi u buduće papa mogao otići u vožnju Vatikanom. Ja sam mu svejedno u prtljažniku ostavio lance za snijeg. Nikad se ne zna! - završava svoju priču don Renzo.
Miodrag Vojvodić | Bitno.net
Vezani članci