Iz tiska izišla knjiga Franjevačka crkva i samostan sv. Mihovila u Subotici
U uvodnom dijelu knjige prikazani su literatura i izvori kojima se autori služe pri pisanju knjige. Temeljna knjiga koja vodi autore i koju većim dijelom citiraju je knjiga istog naslova autora oca Paškvala Cvekana, tiskana i izdana u Subotici 1977. Otac P. Cvekan u njoj se koristio originalnim i ovjerenim izvorima dotadašnjih redovničkih, crkvenih i svjetovnih vlasti što knjizi daje povijesnu težinu i značenje. Pored toga P. Cvekan se koristio i kućnom povijesti koju su pisali franjevački redovnici reda Male braće, a koja je očuvana u četiri spisa: Ia, b, c i d. Očuvano i dostupno arhivsko gradivo iz 18. st. jasno i postojano govori da se narod koji tada živi u Subotici naziva Dalmatinci. Poseban dio je sama zgrada crkve, njezin vanjski i unutarnji izgled, slike, oltari, kapele, kipovi i drugo što je u knjizi prikazano sa 130 fotografija.
Autori i priređivači kroz tekst različito navode svoj dio teksta normalnim strojopisnim slovima (Times new Romana), a tekst Paškvala Cvekana kosim slovima (Calibri), čime knjizi daju vjerno i realno stanje. Iako je prošlo relativno malo vremena od izlaska knjige P. Cvekana, njegov stil i rječnik ne odgovara uvijek i svuda danšnjam stilu i rječniku. Pored toga današnji su autori napravili svoj izbor tekstova P. Cvekana koji je usklađen s njihovim pogledom na najvrijednije dijelove koje su oni vidjeli kao autori i koji odgovaraju njihovom konceptu knjige kao takvom. Izabrani tekstovi P. Cvekana lako su čitljivi, izazovni su i svaka nova rečenica potiče čitatelja na novu želju za čitanjem sljedećih dijelova teksta. Tekst je lak za pamćenje i učenje starih i novih činjenica o povijesti crkve, samostana, grada, naroda i Katoličke crkve u Subotici. U uvodnim dijelovima poglavlja autori knjige daju svoje kratke, sadržajne, poticajne i izazovne riječi kojima čitatelj ne može odoliti.
Uvodno nas poglavlje upoznaje sa začecima crkve kao kapele unutar jednoga od 13 kaštela u tadašnjoj Bačkoj. Budući su kašteli vojna utvrđenja razumljivo je da su njegovi stanovnici vojnici bili i najčešći posjetitelji kapele i da je od prvog spomena kapele 1695. ona bila za vojnike. Ali od toga prvoga spomena kapelu vode franjevci koji su došli sa svojim dalmatinskim narodom, a opće je već tada poznato da su taj katolički narod iz Dalmacije činili Hrvati. Kapela se vremenom proširivala, i dugo je bila vojnička kapela. Dvadesetih godina 18. st. Kaštel je sa čitavim zemljištem oko njega predan franjevcima uz uvjet da se pri gradnji crkve ne traži od države njezino sudjelovanje. Prva crkve izgrađena je tridesetih godina 18. st. Zanimljivo da su i glavni pokretač gradnje crkve otac Jerko Ludassi - Guganović i glavni majstor zidar Kajer umrli prije njezinog završetka.
Pored pastoralne brige o narodu franjevci su začetnici prosvjetnog rada i djelovanja. Sredinom 18. st. franjevci u samostanu osnivaju i javnu gramatičku školu. Pola stoljeća kasnije škola se pretvara u gimnaziju s tri razreda gramatičke i dva razreda humanističke škole. Za svoje kandidate, štićenike i redovnički podmladak osnivaju i vode više škole u drugoj polovici 18. st. do kraja 19. st. i to dvogodišnji studij filozofije i moralke. Oni su do Prvog svjetskog rata vjeroučitelji u gimnaziji u Subotici, a i prva je kazališna predstava održana u franjevačkoj gramatikalnoj školi sredinom 18. st. a prvo je glumište bila tamošnja blagovaonica.
Subotica kao grad svoj nagli razvoj i porast stanovništva zahvaljuje upravo franjevcima crkve i samostana Sv. Mihovila jer su oni ti koji dovode tisuće izbjeglih Hrvata katolika iz Bosne poslije odlaska Turaka Osmanlija s ovih prostora i pustoši koja je ostala za njima. Od njihovih doseljavanja očuvana je slika Majke Božje - Crne Gospe kojoj se do danas moli hrvatski i katolički vjernički puk. U samostanu je i bogata knjižnica s preko 15.000 knjiga i jednom inkunabulom.
Jedan od izvora za svaku povijest su razne matice: rođenih, odnosno krštenih, vjenčanih i umrlih, a te se knjige u crkvi Sv. Mihovila vode još od 1687., dakle od dolaska prvih žitelja u ovaj grad. Slijede najznačajnije knjige o crkvi, franjevcima i Subotici autori kojih su većinom Hrvati i nešto manje Mađari od sredine XIX. st. U svima njima su franjevci, samostan i crkva nositelji života i razvoja grada i njegovih žitelja. Samostan je rezidenciju dobio sredinom 18. st. i očuvao je do danas.
Od prvog spomena Subotice kao Zabatke 1429. u Subotici održava se kontinuitet života, žitelja i naselja sve do oslobođenja od Turaka Osmanlija i današnjih dana, što je lijepo nanizano u stilu prave događajnice i pripovjetke do oslobođenja od Turaka. Slijedi opis razvoja Subotice poslije oslobođenja od Turaka od kaštela do grada od vojno-obrambenog do urbanog središta. Ta prošlost bilježi i masovne bjegove i egzoduse naroda, masovnih ubojstava u i izvan grada raznih pobunjenika, razbojnika i ponovnih upada turske vojske. Radi toga se osniva Narodna milicija s ulogom zaštite preostalog civilnog stanovništva u i oko Subotice, s pokroviteljstvom carske vlasti. Od sredine 18. st. vlast u gradu provode gradski kapetani, a većinu njih i gradske vlasti u Subotici čine Hrvati, što se potvrđuje poimeničnim navođenjem kapetana i vojnika. Od sredine 18. st. gradske vlasti rade na tome da se grad oslobodi i konačno dobije povelju slobodnog kraljevskog grada 22. siječnja 1779. Grad je dobio više prava, ali i obveza. Daljnji razvoj grada i statistički podatci govore nam o posebnom i najvećem udjelu hrvatskog i katoličkog pučanstva u Subotici. Sve ovo potvrđeno je brojnim pravnim dokumentima koji govore o velikom udjelu i značenju Hrvata u Subotici.
Treće poglavlje govori o najstarijim franjevcima crkve Sv. Mihovila i dušebrižnicima crkve i župe od njezina postanka do 80-ih godina. Autori iznose razvoj crkve i samostana do njezinog današnjeg izgleda. Cijelo to vrijeme franjevci žive i razvijaju se s narodom, hrvatskim i katoličkim i dižu grad do najvećeg grada na području bivše Jugoslavje uoči Prvog svjetskog rata. U tom se dijelu navode i ističu izvori i mađarske provenijencije po kojima je na području Subotice i za vrijeme turske vlasti ostalo hrvatsko katoličko stanovništvo i održalo se na njemu do oslobođenja od Turaka Osmanlija. Potom se iznose prvi zapisi matica rođenih/krštenih Subotice do 1718. godine. Već od početka 18. st. u gradu se osnivaju bratovštine. Prva od njih je Bratovština sv. Franje, potom Bratovština sv. Mihovila arkanđela i Bratovština Kršćanskog nauka. Sve su nastale tijekom 18. st., a osnivali su ih katolički crkveni redovi.
Sve u svemu ova nova knjiga potkrijepljena većim dijelom tekstom P- Cvekana iz 70-ih godina XX. st. uređena po suvremenicima s ciljem da se približi današnjem modernom čitatelju s brojnim foto materijalom govori o bogatoj i slavnoj povijesti franjevačke crkve i samostana Svetog Mihovila u Subotici, ali i žitelja toga grada, većinom Hrvata kao nositelja njegova razvoja, kao i rasta i razvoja te crkve i samostana. Njihov je razvoj neodvojiv, a pečat koji su dali i ostavili neizbrisiv, unatoč tendencionim pokušajima da se on prvo omalovaži, a potom i izbriše. Izbor laganih tekstova knjigu čini lako čitljivom i prihvatljivom svakom uzrastu i stupnju obrazovanja, a fotografije dodatno pojačavaju doživljaj crkve, samostana, franjevaca, žitelja i grada. Jer grad to su ljudi, a ljudi su grad. Stoga s oduševljenjem, rado i radosno preporučam knjigu o Franjevačkoj crkvi i samostanu Svetog Mihovila, o gradu Subotici, njezinom nastanku i razvoju, o Hrvatima i katolicima koji su gradili crkvu, samostan i grad, koji su se duhovno hranili i napajali duhovnom hranom otaca franjevaca crkve i samostana Svetog Mihovila. Autorima sve pohvale na pothvatu!
U Zagrebu, Dan nezavisnosti, 8. listopada, 2015. Stipo Pilić, prof.
Vezani članci