Fra Mario Knezović: O braniteljima, Šešelju i misama preko veze

Piše: fra Mario Knezović

Više od jednoga mjeseca hrvatski branitelji prosvjeduju pred Ministarstvom obrane u Zagrebu. Tamo ih je okupila nevolja i ljubav za Domovinu. Dižu glas kako bi očuvali svoja krvlju stečena prava. Ne,ne zanimaju me lažni branitelji i ostali hoštopleri koji su unovčili svoje dezerterstvo. Zanimaju me istinski branitelji koji su s krunicom oko vrata i goloruki pošli braniti dom i Domovinu. Takvi zavrjeđuju trajno i najveće poštovanje. Tu ne treba nikakva analiza. Branitelju, invalidupripada sve poštovanje, divljenje, ljubav. Oni su uzori. Boli činjenica da su nam, kako reče u Vukovaru dubrovački biskup Mate Uzinić, mrtvi branitelji heroji, a živi teret. Znači li to da bi nam samo mrtvi branitelji bili vrijedni ljubavi, poštovanja, divljenja i buketa cvijeća? U starozavjetnoj knjizi Sirah piše kako njegovo srce rastužuje da ratnik stari u bijedi. A mnogi naši ne samo da stare u bijedi nego se i ubijaju u mladosti.No, ova Sirahova tuga ne dotiče one na vlasti.Njih rastužuje što branitelji traže svoja prava. Njima je lijepo sjediti u foteljama i uživati privilegije u državi za koju je netko drugi plaćao životom. Slušam izjavu branitelja koji je stradao na takav način da je izgubio govor i sluh, a lice mu je bilo u prasku granate unakaženo. Kada je nakon duga liječenja došao kući, on reče da mu je od svega najteže bilo to što je čuo od svoje kćeri da to nije njezin tata. Pitati se tko ičim može nadoknaditi taj gubitak? Zar se može nadoknaditi mrtav otac time što imaš pravo biti primljen na fakultet? Dok u svijesti svakoga čestita čovjeka ne bude misao i osjećaj da su nam branitelji uzori, a ne teret i sramota,nećemo kao uljuđeno društvo naprijed. Branitelji su zalog bolje budućnosti, a ne tegobna sudbina prošlosti. U njima i kroz njih ne treba gledati mirovine koje primaju, nego treba gledati slobodu u kojoj i mi možemo ostvariti svoju plaću. Njih trebamo čuti, a ne ušutkivati. Njihove suze trebamo brisati, ne biti uzrok suza naših heroja. Istinski branitelji su čuvari vrijednosti i ideala koji su nas vodili na putu slobode. Ako te ideale i vrijednosti izgubimo, a neki to žele, izgubit ćemo i mučenički dobiveni Domovinski rat.

Hoće misu preko veze

«Fratre, htio bih platiti svetu misu za svoga pokojnoga oca», tako reče vjernik svomu svećeniku. Na to mu fratar uljudno kaže da su svi termini popunjeni i da ne može na traženi datum upisati njegovu misnu nakanu. Na to je ovaj vjernik, pomalo ljutit, rekao kako je on gotovo svakodnevno na svetoj misi i da mu zbog toga pokuša fratar osigurati misu preko reda i zanemariti ustaljena pravila. Svašta. Umjesto da ovaj vjernik, što je očekivati, kaže kako njemu nije važan datum ili ciljani termin, on hoće nešto „preko veze". Teško bi se moglo iz postupanjatoga vjernika zaključiti da je ta sveta misa doticala srce jer očito ga nije to otajstvo naučilo poniznosti, pravičnosti i skromnosti. On i svoje sudjelovanje na misi želi kapitalizirati. To je čista trgovina. To su misli ovoga svijeta. Takve je Isusu istjerivao iz hrama. Biti svakodnevno na svetoj misi i ne shvatiti da je svaka sveta misa vječna gozba i da nije najvažnija datumska određenost, znači biti pored izvora vodea umrijeti od žeđi. Inače, čudna je svijest vjernika oko misnih nakana za pokojnike. Povremeno kao da od Boga želimo načiniti statističara ili kroničara naših prigoda. Kada ćemo konačno shvatiti i povjerovati da datumi nisu važni, nego otvoreno srce koje moli. Dobro je da je ovaj fratar ostao dosljedan pa nije popustio nepravednim zahtjevima.Ne činimo od Božje kuće kuću trgovačku jer ćemo tako u konačnici duhovno bankrotirati.

Dobro je što je Šešelj na slobodi

Vjerojatno se čudite naslovu da je dobro da je Vojislav Šešelj na slobodi. Pokušat ću opravdati tu tvrdnju. Mislim da nikomu zdrava razuma i bistra prosuđivanja nije potrebno dokazivati (osim haaškomu sudu) kako je Šešelj čovjek koji je zlom, širenjem mržnje i zadahom smrti hodio našim prostorima. Sijao je smrt u ime ideje o Velikoj Srbiji. Također nije potrebno iznova napominjati kako je sud iz Haaga politička institucija zaogrnuta u plašt pravosuđa koje se davno pozdravilo s pravdom i razišlo s istinom. Kažu kako su Šešelja pustili na slobodu jer je ozbiljno bolestan i kako valjda čekaju da dostojanstveno umre u krugu obitelji i svojih četničkih simpatizera. Kakve li mučke ironije! Dopušta se čovjeku koji se nije pokajao, koji nije svoja zla oplakao, koji nije izrazio nikakvo žaljenje zbog tuđih suza,nije žalio za tuđu smrt, da umre dostojanstveno okružen osobama koje ga vole.Taj isti Šešelj je sa svojim istomišljenicima ubijao ljude koji nisu imali nikakvu priliku za dostojanstvenu smrt.Mnogi od njih još uvijek nemaju pravo ni na grob, a Šešelju se osigurava apartmansko liječenje. Zlo se nagrađuje, a žrtvu se ponižava. Tako su te nevine žrtve još jednommučki ustrijeljene. Nakon njegova puštanja na slobodu u Beograd je pristigao glavni tužitelj Haaškoga suda Brammertz koji je rekao da bi se tužiteljstvo imalo razloga žaliti na odluku Šešeljava puštanja na slobodu ali da to neće učiniti. Tako je Brammertz, možda i nesvjesno, potvrdio da je taj sud politička, a ne pravna institucija. Neće Brammertz reagirati jer mu je tako naređeno „odozgor". Neće reagirati tzv. međunarodna zajednica jer bi morala mijenjati svoje običaje postupanja. Kada nije reagirala i spriječila masovna smaknuća u Srebrenici, rušenje Vukovara, pokolj na Ovčari, zašto bi sada reagirala i oko Šešelja koji je bio dionik tih zvjerstava.Nisu ga zaustavljali tada, pa što bi i sada? A sada da pokušam obraniti postavljenu tezu iz naslova zašto mislim da je, vidi ludosti, dobro da je Šešelj na slobodi. Dobro je zato što se, kako Sveto pismo piše „razotkriju namisli mnogih srdaca" (Lk 2,35). Naime, taman kada su se nanovo počele začinjati, pa onda i rađati ideje o „bratstvu i jedinstvu" naroda na prostoru bivše države, pojavila se stvarna istina na obzorju. Šešelj je okupio svoje pristaše, ito ne mali broj njih, i ponovno obnovio planove o Velikoj Srbiji. Opet bi on sa svojim istomišljenicima sijao smrt kako bi Srbima stvarao bolji život. Ovakve ideje nisu umrle u Srbiji ma koliko se sadašnje njihovo vodstvo, što pozdravljam, od toga distanciralo. Šešelj je svojim dolaskom pomeo mnoge planove o pripremljenome zagrljaju Srba i Hrvata (čitaj političkoga vodstva tih država). Šešelj im je pokvario „merak". On je prisilio i državni vrh iz Hrvatske da bar malo digne glavu iz mraka. Čak je i Vesna Pusić reagirala kazavši da je na slobodi „poludjeli ratni zločinac". Zato mislim da je dobro da se i ova predstava odigrala kako bi nas držala budne i na oprezu, kako bi nas očuvala naivnosti mišljenja kako su neprijatelji mačeve prekovali u plugove, a koplja u srpove. Zlo nije pokopano jer su njegovi protagonisti na životu, i štoviše na slobodi kao nagradi za zlodjela. A sve je u kontekstu Šešelja najbolje izraziti starom izrekom kako ne pada snijeg da prekrije brijeg, nego da svaka zvjerka pokaže svoj trag.

fra.mario@tel.net.ba