Dobro znajte, nijedan bludnik ili bestidnik, ili pohlepnik neće baštiniti Božje Kraljevstvo
Ljudi se u današnjem demokratskom svijetu na mnogo mjesta pozivaju na svoju slobodu i svoja prava pri tome ne gledajući hoće li ugroziti tuđu slobodu, tuđa prava, tuđe dostojanstvo, jer su oni sami sebi na prvom mjestu sa svojim zahtjevima i k njima sve treba biti usmjereno. I upravo tu čovjek prelazi dopuštene granice ulazeći u svijet grijeha.
Grijeh, koji ponajviše neprimjetno razara današnjeg čovjeka, a time i društvo u kojem čovjek živi jest grijeh bludnosti. On zahvaća intimu čovjeka, polako ju mijenja otuđujući čovjeka od drugih i mijenjajući njegove poglede na samog sebe, ljude s kojima živi i Boga na čiju je sliku stvoren. Ostajući u ovom grijehu, osoba se sve više povlači u sebe gradeći što veći zid prema ljudima i Bogu. Zbog toga se teško ispovijeda, a kada se ispovijeda čini to najčešće opisno, zbog stida, a ponekad ,nažalost, osoba dolazi do te faze da neke stvari više ne vidi kao grijeh jer ih smatra normalnim pojavama u društvu u kojem živi.
Moramo čuvati jedni druge, čuvati, jer kad izgubimo tu svetost, tu nevinost, ranjeno je sve ostalo. To je karcinom koji metastszira i zahvaća cijeloga čovjeka. Nevjernost u braku nije: prevario sam ženu, nije samo: prevarila sam muža. Ma sve si prevario, sve si srušio što si s Bogom gradio i pred oltarom i nakon njega. Živimo i naviještajmo čistoću i vjernost. Bog svima daje iznova priliku života, potičući čovjeka na promjenu, na obraćenje na čistoću. „Pruža ti svoje ruke, diže ti lice, njegove oči govore: 'Ne gledaj svoje grijehe, pogledaj u mene!'" On vjeruje u tvoju narav, u tvoju dobru volju. Vjeruje kako imaš hrabrosti suočiti se s kušnjama svoga današnjeg života. I zato te hrabri: „Ne boj se!"
Grijeh, koji ponajviše neprimjetno razara današnjeg čovjeka, a time i društvo u kojem čovjek živi jest grijeh bludnosti. On zahvaća intimu čovjeka, polako ju mijenja otuđujući čovjeka od drugih i mijenjajući njegove poglede na samog sebe, ljude s kojima živi i Boga na čiju je sliku stvoren. Ostajući u ovom grijehu, osoba se sve više povlači u sebe gradeći što veći zid prema ljudima i Bogu. Zbog toga se teško ispovijeda, a kada se ispovijeda čini to najčešće opisno, zbog stida, a ponekad ,nažalost, osoba dolazi do te faze da neke stvari više ne vidi kao grijeh jer ih smatra normalnim pojavama u društvu u kojem živi.
Moramo čuvati jedni druge, čuvati, jer kad izgubimo tu svetost, tu nevinost, ranjeno je sve ostalo. To je karcinom koji metastszira i zahvaća cijeloga čovjeka. Nevjernost u braku nije: prevario sam ženu, nije samo: prevarila sam muža. Ma sve si prevario, sve si srušio što si s Bogom gradio i pred oltarom i nakon njega. Živimo i naviještajmo čistoću i vjernost. Bog svima daje iznova priliku života, potičući čovjeka na promjenu, na obraćenje na čistoću. „Pruža ti svoje ruke, diže ti lice, njegove oči govore: 'Ne gledaj svoje grijehe, pogledaj u mene!'" On vjeruje u tvoju narav, u tvoju dobru volju. Vjeruje kako imaš hrabrosti suočiti se s kušnjama svoga današnjeg života. I zato te hrabri: „Ne boj se!"
Karmelićani - Split
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Vezani članci