Često čujemo: Ma, pusti ga, on je čovjek bez karaktera
Riječ je o lošim čuvstveno-etičkim osobinama. Da bi nam bilo lijepo u životu, trebamo se družiti s osobama koje u sebi nose pozitivan efekt, „pozitivne vibracije", kako bi danas neki rekli. No, život, posao i ljubav ne donose nam uvijek u susret i blizinu samo karakterne osobe, nego i one koje imaju loše karakterne osobine. I jedne i druge su Božja djeca. Bog ih voli i daje im životne zadaće i poslanje. Koje su to dobre karakterne osobine čovjeka?
Nesebičnost - altruizam
To je prirodna karakterna osobina koju posjeduju neki, ne svi. To je osobina ljudi kojima je prirođeno davati se drugima, pomagati drugima. Dakako, i slušati druge, njihove muke i nevolje. Nesebične osobe trude se da se drugi osjećaju voljeno, sposobno, cijenjeno. Malo je danas nesebičnih ljudi. Ali oni koji jesu, velika su blagodat za obitelj, za tvrtku.
Tolerantnost
Svi smo mi različiti. Svijet i države više nisu nacionalno monolitne. Dolazimo u dodir s ljudima koji su drukčiji od nas - po vjeri, po boji kože i osobnim uvjerenjima o životu, obitelji, odgoju i djeci. Veličina tolerantna čovjeka jest u tome da prihvaća osobe koje su drukčije, da se ne izolira od njih, da ih ne omalovažava ni ne podcjenjuje. Te različitosti kulture, vjere i karaktera nisu prokletstvo nego pokazatelj životne ljepote. Različitosti pokreću svijet, obitelj i narod, ako su dobro usmjerene i vrednovane.
Iskrenost
U vremenu u kojemu živimo mnogo je neiskrenosti, glume i glumatanja, obećanja i neispunjavanja obećanja. Zato su danas posebno na cijeni iskrene osobe, osobe koje nisu karijeristi i kojima je stalo reći istinu iskreno, od srca, bez obzira na posljedice. Koliko je to dobro samo dragi Bog za to ima pravu mjeru i nagradu. Lakše je nekima biti neiskren i metodom ulizivanja „krčiti" sebi put do željene karijerne točke. Takvih ima u svim društvima svijeta, a i u Crkvi.
Osjećajnost
Zbog usredotočenosti na sebe, razmišljanja o poslu, odmoru, djeci, općenito o budućnosti postajemo ljudi žestoka životnog ritma. Često kažemo: „Nemam vremena. Ne znam kako, ali ga nemam." Takvo stanje ruši u čovjeku osjećajnost, svaku empatiju, jer je stalno zaokupljen samim sobom.
Integritet - cjelovitost
Vrlo je teško sačuvati svoj ljudski integritet, cjelovitost. Zašto? Zato što su nam vrlo često ponuđene opcije po kojima možemo brzo zaraditi novac, postati poznatiji, slavniji. Samo treba učiniti neke ustupke ili biti član nekog „klana". Što poduzeti? Ostati karakteran ili prihvatiti život i stil nekog klana, koji će me progurati u orbitu, jer sam sluga pokorni. Odluči: Cjelovitost karaktera ili karijera „na poguranac". Tako bismo mogli nabrajati još pozitivnih karakternih osobina čovjeka, jer to nisu baš sve vrline jednog čovjeka.
Karakterne mane velikih biblijskih likova
HKR je 24. 1. 2019. objavio mane velikih biblijskih likova. U objavi o starozavjetnim i novozavjetnim likovima stajalo je: „Jakov je bio varalica, Petar je imao tešku narav, David je imao izvanbračnu aferu, Noa se znao napiti, Jona je bježao od Boga, Pavao je bio progonitelj i ubojica, Gideon je bio nesiguran, Mirjam je bila tračerica, Marta se stalno brinula, Toma je sumnjao, Sara je bila nestrpljiva, Ilija je bio ćudljiv, Mojsije je mucao, Zakej je bio nizak, Abraham je bio star, a Lazar mrtav. A koja je tvoja isprika? Može li Bog na tebe računati?"
Naša osobna životna stvarnost
Često smo karakterno čudni sami sebi. Imamo tešku narav poput svetog Petra. Ne da nam se ništa, kao proroku Joni. Sve dok nas Bog praktično ne natjera na djelovanje. Ima onih koji lijepo čitaju. A kada im svećenik kaže da budu čitači, odgovaraju: „Kud ste zapeli baš za mene, ja imam tremu, nađite nekog drugog". Ili, „Ivane, imaš dobre organizacijske sposobnosti. Mogao bi voditi župni karitas". A Ivan odgovara: „Velečasni, znate da su ljudi zli, te će mi govoriti, da nemaš osobni interes ne bi to radio". I tako bježimo i udaljujemo se od rada za Boga, Crkvu, siromašne. Ne gledamo na svoje osobne pozitivne karakterne osobine nego na ljudsku zlobu i pakost: „Što će ljudi reći?" A Biblija kaže: „Bog odabra slabe da posrami jake". Te se rečenice često treba sjetiti. Bog gore navedene biblijske likove nije odabrao zato što su bili savršeni. Odabrao ih je zato što je osjećao da kada krenu činiti dobro, neće stati. Zamislite, Savao, progonitelj i ubojica, postaje Pavao. One koje je progonio sada okuplja u kršćansku zajednicu i propovijeda im. Kakav neviđen paradoks! Takav se paradoks može dogoditi samo uz Božju pomoć i čvrstu odluku svetog Pavla. Mojsije je mucao, imao je govornu manu. Kakva li opet paradoksa? Mucavac vodi cijeli narod! I, što je zanimljivo, izraelski narod ga sluša i ne ruga mu se. Kralj David imao je izvanbračnu aferu. Mnogi bi rekli Bog će ga otpisati, udaljiti od sebe i odbaciti. A dogodilo se suprotno. David se pokajao i postao čvrst suradnik Jahve. Marta, Lazarova sestra, samo se brinula za materijalno, da ne bi nečeg nedostajalo, da se Isus u njihovoj kući može odmoriti i hranom i pićem okrijepiti. Isus je ne sudi, nego je usmjerava: „Marta, Marta, za mnogo se brineš, a jedno je potrebno..." Potiče je na život po vjeri. Ako Bog nekoga odabere za male ili velike životne poteze, taj mu ne može pobjeći. Jona je bježao, ali je ipak stao i odlučio da će propovijedati, pozivati na obraćenje... Poziva li Bog nas u neku službu? Da. Svakoga od nas on poziva. Nema vjernika bez zadaće i poslanja. Ne nabrajaj svoje karakterne mane, ne stvaraj depresivno stanje zbog toga u sebi. „Bog odabra slabe da posrami jake". Najobičniji pastiri, ribari, carinici puni prijevara i opterećenja u savjesti postaju Isusovi suradnici. I ti možeš, ako hoćeš. Pokreni svoje dobre karakterne osobine, kreni za Isusom. U crkvi za vrijeme Mise „ne budi u kutu, nikom na putu", osluškuj što Isus očekuje od tebe. Možda vrlo malo. I, na kraju, vjeruj da osobne karakterne mane nisu zapreka da te Isus voli, da si mu drag ili draga. „On odabra slabe da posrami jake".
vlč. Vladimir Trkmić
Vezani članci