Blagoslovljen Park hrvatskih mučenika na Udbini
'Prisjećamo se mnogih mučenika, nekih poimence, od onih koje je Crkva proglasila mučenicima, onih koji su trpjeli za vjeru na današnjem hrvatskom tlu u rimsko doba, onih za koje postoji predaja i svjedočanstvo o mučeničkoj smrti tijekom raznih okupacija i ratova, do imenovanih i neimenovanih nevinih žrtava nasilja i terora u logorima i zatvorima', rekao je u petak, uoči mise u Crkvi hrvatskih mučenika na Udbini umirovljeni biskup Mile Bogović.
Blagoslovio je danas biskup Bogović i nove liturgijske predmete, liturgijsko ruho, te dovršene radove u Parku hrvatskih mučenika, gdje će, kako je rekao Hini uoči mise, biti 'zid ponosa ili plača' s kamenjem sa raznih hrvatskih stratišta, poredanih kronološki, kako su se kroz povijest stradavanja i žrtve događale.
Obilježavanje Dana hrvatskih mučenika održat će se ove godine točno na 524. obljetnicu tragične Bitke na Krbavskom polju, iako se po odluci Hrvatske biskupske konferencije iz 2011. godine glavno slavlje u Crkvi hrvatskih mučenika uobičajeno održava posljednje subote mjeseca kolovoza.
Misno slavlje za nekoliko tisuća vjernika sutra će predvodit mons. Tomislav Rogić, šibenski biskup i nekadašnji upravitelj svetišta Crkve hrvatskih mučenika na Udbini, s početkom u 11 sati, uz glazbu klape Hrvatske ratne mornarice Sv. Juraj, koji će nakon vjerskog programa održati i koncert domoljubnih i duhovnih skladbi, zajedno s udruženim zborom Gospićko - senjske biskupije.
Domicilni biskup Zdenko Križić kaže u svojoj poruci vjernicima, koje poziva da se u velikom broju odazovu subotnjem misnom slavlju, 'da Crkva hrvatskih mučenika postaje sve više svetište hrvatskog naroda koje objedinjava u sebi sva druga mjesta patnje hrvatskog naroda', te sve mučenike, uz svece i blaženike i sve oni koji su stradali boreći se za svoj narod, domovinu i vjeru.
Profesor Učiteljskog fakulteta u mirovini dr. Ante Bežan, te dugogodišnji urednik časopisa Vila Velebita za hodočasnike je pripremio pojašnjenje tko su hrvatski mučenici, čiju žrtvu slavimo, te je za Hinu, među ostalim, rekao da su to u načelu svi koji su dali život za slobodu Hrvatske, za slobodu naroda i slobodu vjere.
Jedno su crkveni mučenici, koje je Crkva proglasila blaženicima ili svecima, koje je dakle Crkva proglasila mučenicima, a postoje, kaže, i civilni, koji su pali za isti cilj, ali nisu kanonizirani, nisu svete osobe.
Predviđeno je da se i za jedne i za druge u Crkvi hrvatskih mučenika odredi prostor, za crkvene prostor crkve, a za ostale će biti prostor kripte, ispod crkvenoga prostora.
'Pri tom treba reći da hrvatski mučenici nisu samo etnički Hrvati nego i svi oni koji su djelovali s tim ciljem, čak i ideološki različiti, ne samo nacionalne ikone u smislu hrvatske domoljubne orijentacije, jer je hrvatski mučenik primjerice i Andrija Hebrang, koji je u doba komunizma bio visoki partijski funkcionar, ali je zapravo stradao kao žrtva borbe za slobodu Hrvatske', rekao je Bežen.
U svojim publikacijama Bežen pobraja da su mučenici koje je Crkva proglasila mučenicima od sv. Venancija (+259.) do Stepinca (+1960.), među kojima su trojica iz hrvatskog naroda, sv. Nikola Tavelić (+1391), sv. Marko Križevčanin (+1619), bl. Alojzije Stepinac (+1960), te mučenici iz starokršćanskih vremena koji su prvi postavili temelje hrvatskom kršćanstvu i na taj način utjecali na formiranje hrvatskog kršćanskog identiteta. To su sv. Venancije (+257), sv. Duje (+304) i brojni solinski mučenici iz istog vremena; sv. Demetrije (+304), sv. Irenej i brojni srijemski mučenici, među njima i sv. Anastazija-Stošija; zatim sv. Mauro (+304), sv. Polion (+304) i sv. Kvirin Sisački (+307.).
Hrvatski mučenici su i oni za koje postoji, kaže Bežen, a objavio je to i u novinskom članku na portalu Crkve hrvatskih mučenika, predaja i svjedočanstvo o njihovoj mučeničkoj smrti, npr. iz vremena turske okupacije, Josip Buturac i Drinske mučenice, a posebnu skupinu čine brojni 'branitelji narodne slobode' koji su kroz povijest svjesno izložili i založili svoj život za više slobode, mira i zadovoljstva na ovim prostorima, među kojima su najbrojniji Hrvati, ali i Mađari, Srbi, Nijemci, Albanci, Židovi, muslimani i drugi, u Prvom i Drugom svjetskom ratu, te Domovinskom ratu. Primjerice mučenici su Mirko Derenčin, Petar Berislavić, Petar Kružić, Nikola Šubić Zrinski, Fran Krsto Frankopan i Petar Zrinski, Eugen Kvaternik, Stjepan Radić, ali i brojni stradalnici u oba svjetska rata i u Domovinskom ratu.
U posebnu skupinu mučenika čine nevine žrtve, ljudi koji su na ovim prostorima nevini trpjeli i umrli od nasilja i terora, a najviše u ratnim operacijama, u logorima (Jasenovac) i zatvorima (Gradiška, Lepoglava), a ne mali broj stradao je i poslije Drugog svjetskog rata zbog pripadnosti nekom narodu, vjerskoj ili ideološkoj skupini. Crkva hrvatskih mučenika slavi i velik broj mučenike za vjeru na današnjem hrvatskom tlu u rimsko doba, Sveti Demetrije, sveti Irenej, sveta Anastazija, svi pogubljeni 304. godine, sveti Mauro, sveti Polion, iste godine spaljen na lomači, te sveti Kvirin osuđen na smrt utapanjem.
Hina
Vezani članci