Blagdan Sv. Lucije - sijanje božićne pšenice
Zanimljivo je da ovog običaja nema u protestantskim zajednicama i velikom dijelu Europe pa je uz Portugal i južnu Italiju, on vezan još samo za hrvatsko podneblje. Do Božića pšenica lijepo naraste u posudi ispunjenoj vodom, te ukrašava božićni stol, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom ili uz jaslice. Da bi izgledala lijepo, pšenica se podrezuje i ovije hrvatskom trobojnicom. Nakon Božića pšenica se daje pticama jer se ništa iz tog svetog doba ne smije baciti. Prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati, predskazat će bolju ili lošiju žetvu iduće godine.Što je pšenica gušća godina će biti bolja, rodnija, bogatija...
Običaj sijanja pšenice vezan je uz bijeg Svete Obitelji. Bogorodica je, naime, bježeći pred Herodovim vojnicima, kaže legenda, zamolila težaka koji je na svojoj njivi sijao pšenicu da kaže progoniteljima kako su tim putem prošli u vrijeme kad je sijao. Kad su progonitelji stigli, pšenica je čudesno izrasla, zbog čega su odustali od daljnje potjere.
Inače, spomendan Svete Lucije je usred došašća, a kako joj ime dolazi od latinske riječi "lux, lucis" i znači "svjetlo", simbolizira svjetlo u zimskoj tami i navješćuje Božić, kao rođendan Svjetla. Puk je rado spominje kao navjestiteljicu boljih vremena jer iza njezina spomendana dani su sve duži, pa se kaže i "sveta Lucija, mrak ubija". Štuje se kao zaštitnica očiju, slijepih i nevino osuđenih, a uz blagdan Sv. Lucije povezani su mnogi pučki običaji i razne pobožnosti.
Od Lucije do Božića je 12 dana pa se, prema "brojanicama", može predvidjeti vrijeme svakoga mjeseca sljedeće godine. Neudane djevojke, kako bi saznale hoće li se sljedeće godine udati, i za koga, na dan sv. Lucije ispisuju 11 papirića s imenima momaka koje priželjkuju, a jedna ostaje prazna. Papirići se potom preklope i zalijepe, svaki dan se spali po jedan, a ime momka na posljednjoj ime je njezina budućega muža. Ako ostane prazan papirić, ništa od udaje u dolazećoj godini. Prosinac nosi baš to ime zbog, blagdana svete Lucije. Na taj dan bi momci djevojkama davali naranču, a ako im ona ne bi vratila do Božića iduće bi godine bila svadba.
Lucija je po časnoj predaji bila prelijepa mlada djevojka iz grada Siracuse u Italiji, koja je bila već zaručena za nekog bogatog mladog sumještanina. Onda se dogodi da je poslije čudesnog ozdravljenja svoje majke odlučila život posvetiti Bogu. Tada razvrgne zaruke i time razbjesni svog zaručnika. Kad je nije uspio nagovoriti da se ipak uda za njega, njen ju je nesuđeni muž prijavio rimskim vlastima jer je tada kršćanska vjera bila zabranjena. Doveli su je na sud i počelo je ispitivanje. U pokušaju da njenu vjeru pobjedi grijehom, rimski prokonzul joj je čak prijetio da će je dati zaključati u javnu kuću. Odgovorila mu je: "Tijelo se ne obeščašćuje ako duša na to ne pristane. Učiniš li mi nasilje protiv moje volje, moja će čistoća zaslužiti dvostruku krunu."
Okrutno je potom mučena, iščupane su joj oči i ubijena je mačem, veli predaja. Bez obzira koliko predaja odgovarala činjenicama, Lucija ostaje uzor dosljednog pristajanja uz učenje svete katoličke vjere. Prije svega onima koji biraju ovo mogu vjerovati ovo ne mogu, ovo mi je u redu, ovo nije, ovo mi se sviđa, ovo je staromodno. Uzor je također čednosti i čistoće ovom vremenu i suvremenim ljudima koji ne cijenimo načela nego stavljamo upitnik na sve ćudoredne zahtjeve a svoje prohtjeve, strasti i slabosti uzdižemo umjesto Božjih zapovjedi.
Sveta Lucijo, izmoli nam svima svoje vjere i svoje čistoće duše i tijela.
Vezani članci