Antikatoličanstvo kao medijski biznis
Ona je institucija koju vode pedofili, pokvarenjaci, klerofašisti, bivši nacisti i što sve ne, kojima je jedino stalo do moći i novca i koja je usput oličenje nevjerojatne netolerancije i licemjernosti i koja osuđuje sve što je drugačije. U kontekstu medija nameće se i drugi neizbježan zaključak: vjernici i okupljena masa koja je hodočastila na za to predviđena mjesta je jedan skup neukih, izmanipuliranih bića koja ne znaju razmišljati svojom glavom nego bivaju poslušne i isprane ovce od strane licemjerne institucije koja se bogati i održava svoje postojanje zahvaljujući tolikim zatucanim masama. Masama koji su još uvijek u ovome tobože progresivnom svijetu i društvu u nekom ormaru u kojem su uvjereni u mitove koji su skovani u srednjem vijeku. Naravno, radi kontrole ovaca i masa, radi utamnjičenja ljudske misli i radi ubiranja svih mogućih sredstava dobara od strane tih izmanipuliranih ljudi.
Ovakvi napisi, zaključci, tvrdnje, opaske, predrasude, floskule, iskrivljavanje činjenica i ne znam što sve još, ne mogu biti dalje od istine nego što jesu. One nisu plod objektivnog razmišljanja niti iskrenog istraživanja, nego odraz osobne mržnje i netolerancije prema katoličkoj Crkvi prema kojoj itekako imaju nekakav svoj pozadinski plan od strane svakojakih moćnika, institucija i lobija koji su često u vlasništvu sumnjivih društava sa sumnjivim ciljevima. Isti ti mediji su pod ugovorima od impozantih cifri koji su na jedan automatiziran način podešeni na rušenje i potapanje Petrove lađe sa svim mogućim sredstvima.
Međutim, ovdje bih malo iskočio iz okvira i bacio se na neke riječi iz Evanđelja koje su utemeljile Ratzingerova prethodnika prije skoro 2000 godina. Mudri tesarev Sin je izrekao jednom svom sljedbeniku Petru: "Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati (Mt 16,18). Ono što je ovdje ključno jesu ovih zadnjih pet riječi. Ne govori se o Crkvi kojoj se obećava da nikad neće biti izložena napadima, da nikada neće imati krize. Ovdje se govori o tome da nema te sile na svijetu, nema tog pokreta, nema te ideologije koja će je nadvladati, pa ni sama vrata pakla nad kojim stoluju i mnogo moćnija i lukavija bića od bilo kojeg čovjeka - kneza tame, oca svih laži i napada, oca svih unutrašnjih podjela i sukoba, oca svih antikristovih pokreta i ideologija.
U izraženoj kršćanofobiji postoje dvije vrste podjela - nekakvi intelektualci koji služe medijima te svojim protukatoličkim stavovima žele usmjeriti pažnju na sebe, težeći za potvrdom individualizma. Drugi su mladi, koji, željni materijalizma i hedonizma postaju uporno buntovni što im katolička Crkva postaje kamen spoticanja u njihovim težnjama. Ono što Crkva na čelu sa svojim duhovnim pastirima želi, jest upozoriti da materijalizam i hedonizam itekako mogu naštetiti duhovnom stanju mladih, ali za koje mladi u većini slučajeva ne mare jer ne vole da im se vadi slatkiš iz usta.
Komunizam, kao nedavna najoštrija, najzločudnija i najmilitantnija pošast protiv potapanja Petrove lađe je i sam otišao u arhivu povijesti, čije oluje i potresi nisu bili dovoljni da potope tu lađu, jer je čvrsta poput stijene i ima božanski utemeljenu garanciju protiv bilo kakve pošasti u bilo kojem obliku. Oluje dolaze i prolaze, Stijena podrhtava ali ne propada. Već par stotina godina otrovna pera i otrovne ideologije navaljuju bijesno - kao križari protiv križa - da unište bilo kakvi oblik kršćanstva u smislu identiteta, kulturne ostavštine i baštine, ljubavi prema čovjeku i njegovim vrijednostima, stvarajući doba relativizma, strogog sekularizma i militantnog liberalizma u kojem se sotoniziraju svi neistomišljenici koji se prikazuju nazadnim, konzervativnim, zatucanim, netolerantim i koji kao takvi moraju biti stigmatizirani na sve moguće načine jer se ne uklapaju u njihovu arhitekturu "Kulture smrti", bezboštva i nemorala, opijeni od kobnog pića liberalne struje, ljudske pobunjeničke misli koja uporno vrišti da je čovjek sam sebi bog, te kao takav kreira vlastita pravila i ne bira sredstva za cilj - jer čovjek je ipak bog, on nije grešno stvorenje kojemu je potreban nekakav spasitelj.
Ovakvi zlonamjerni baštinici ostavili su i medijima svoje nasljedstvo koji bez imalo savjesti, solidarnosti i dušebrižništva sustavno napadaju svojim otrovnim perima - ili tipkovnicom u ovom kontekstu - katoličku Crkvu i vjeru u kojoj su u većini slučajeva i sami odgojeni, i čije su im škole i sveučilišta i sama Crkva priskrbila da bi poslije mogli promovirati svoje ideje, mišljenja, stavove koje ne poznaju granice mržnje i čiji otrov se provlači kroz medije, trujući svojim idejama ionako duhovno okržljalu mladež. Njima žrtva na križu i teološka misao same nje je konstruirana laž u feudalnom srednjem vijeku od strane Crkve u nekakve političke svrhe, a takve ideje izviru iz masonskih kuhinja čiji su viši članovi odani štovatelji Lucifera kao svoga Boga, što visokorangirani mason i neupitni otac masonskog učenja Albert Pike i sam zbori.Kada se dovodi u pitanje ono što predstavlja nasljednik Petrove stolice - izvjesni gospodin Joseph Ratzinger, poznatiji kao Sveti Otac Benedikt XVI. - onda ga se prikazuje kao zataškavača pedofilskih zločina i s vezom s nacizmom. Činjenica jest da je savjesni gospodin Joseph Ratzinger (naš Sveti Otac) oštro osudio zločine, učinio sve po tom pitanju što se može učiniti - od oprosta do isplate novca, pa do osnivanja odbora sa čišćenje crkvenih redova od strane neposlušnika i zločinaca o kojima mediji vrište, često stavljajući naglasak na počinitelja a ne na žrtvu, te je dovoljan i jedan prijestupnik da se katolička Crkva proglasi institucijom koju apsolutno vode pedofili, pokvarenjaci, srebroljubci, bez obzira što je 99% i više ostalog svećenstva i sveukupnog klera nedužno i koji se trudi živjeti u posvećenju Bogu i ljudskim vrijednostima.
Kada se spominje bliska veza prošlosti aktualnog Petrova nasljednika s nacizmom onda tu medijska javnost pokazuje izrazitu neinformiranost i iskrivljavanje činjenica, više zbog predrasuđivanja i mržnje nego zbog neznanja. Kada se spomene da je mladi Joseph Ratzinger kao dječak bio u Hitlerovoj mladeži, onda je mladi Joseph Ratzinger odani štovatelj Hitlerove ideologije, pa možda čak i učesnik u njegovim zločinačkim planovima. Jer, ne daj bože da se ide dublje istražiti okolnosti i činjenice, jer to možda ne bi prodalo novine niti ostvarilo medijsku pozornost. Mladi Joseph Ratzinger je bio obvezno regrutiran bez svoje volje u Hitlerovu mladež, rođak mu je ubijen zbog hendikepiranosti jer je tako nalagala eugenika koja, kako bi proizvela čistu germansku krv bezrezervno vodila u smrt sve one s bilo kakvim psihofizičkim nedostacima. Nadalje, mediji ne spominju da je Joseph Ratzinger pobjegao iz zločinačke Hitlerove vojske i da je nakratko bio i u zarobljeništvu.
Ne daj bože papu Benedikta prikazati kao mučenika, to bi znatno pogoršalo učinkovitost medija u širenju laži s njihovim političkim ciljevima. Ne daj bože prikazati papu kao vrsnog poznavatelja filozofije i teologije, kao vrhunskog intelektualca koji izvrsno poznaje moralnu problematiku zapada i koji ukazuje na poguban smjer kretanja društva koje je sve više pod utjecajem medijskih i političkih moćnika koji šire Kulturu smrti i nemoralnosti. Ne daj bože prikazati papu koji donosi poruke mira, ljubavi, nade i podrške u ovim turbulentnim vremenima bez da ga se lažno osuđivalo za nacistička sudjelovanja i prikrivanja pedofilije. No, upravo je i zbog toga na nišanu svih mogućih medijskih grupacija, jer želi odrezati otrovne pipke koje su prodrle u sve pore društva.
Često smo svjedoci kako određeni ljudi na bilo kojim odgovornim pozicijama daju ostavke ako ih se dovodi u vezu s bilo kakvim propustom ili odgovornosti za krivnju, na izravan ili neizravan način, jer eto nema se snage da se ide dalje. Odmah se daju ostavke jer i najmanji teret propusta je i suviše težak.
No, kako to da gospodin Joseph Ratzinger, kada ga svi svjetski mediji zajedno sa svim mogućim udrugama linčuju i lažno optužuju izdržava taj teret, unatoč tome što je ozbiljno zagazio u osamdesete? Obrazloženje, kako ga ja vidim je u njegovoj duhovnoj snazi po kojoj sve napade i urote shvaća kao križ kojega mora bespogovorno nositi, kako i evanđelje naviješta. Nedvojbeno je kako je linčovani Joseph Ratzinger, papa Benedikt XVI. neustrašivi svjedok Evanđelja u nanovo oživljenom farizejskom vremenu.
Otrovna pera i zli jezici su bili prisutni još u onome farizejskom hramu u kojem je stajao nedužni sin tesara, za kojeg nisu ni naslućivali da stoje u prisutnosti Sina Božjega, kao što je to naslućivao Ivan pustinjak, koji, iako Ga ne još ne vidješe, ipak zbori da Mu nije dostojan ni remen odriješiti. Isti taj nedužni tesarev Sin proriče, kako ista sudbina čeka mnoge njegove sljedbenike u krajnjim vremenima. Stoga bi se svi napadi na katoličku Crkvu i njezine sljedbenike trebale shvaćati kao potvrda katoličke vjere.
Vezani članci