4. nedjelja došašća

Dragi moj prijatelju!

Evo nas pred posljednjom nedjeljom došašća kada palimo posljednju svijeću koja simbolizira temelj kršćanstva: ljubav! Također, ovo je prigodni trenutak da proniknemo u svoja prostranstva i zapitamo se o našoj vjeri.
Sveti Franjo Ksaverski moleći je govorio: «Ljubim te, ne zato što mi možeš dati nebo ili pakao, nego jednostavno zato što si ti ti, moj kralj i moj Bog». Za ovakav govor srca moramo proći trnovit duhovni put. Takav put prijatelju prolazimo mi kršćani.
Ako ne znamo prihvatiti bol s ljubavlju nismo Kristovi učenici, tada dolazi do opasnosti da ne slijedimo Krista noseći križ već idemo pred njim. Vjerojatno bismo se vrlo brzo izgubili u životu u tom slučaju. Govoreći o žrtvi koju traži ljubav papa Benedikt XVI. kaže: «Kao što sok od grožđa mora provreti da bi postao plemenito vino, tako su i čovjeku potrebna čišćenja, preobrazbe, koje su mu opasne, u kojima može pasti, ali koje su ipak neizostavni putovi da bi se došlo k samomu sebi i Bogu. Ljubav je uvijek proces očišćenja, odricanja, bolnih preobražaja našega 'ja' te tako i put sazrijevanja». Ovakav put prolazi svatko tko želi iskreno živjeti Krista.
Vjerujem da je ovakav bio i tvoj put od početka došašća do samog Božića koji je pred nama. Možda si katkada nekome nanio bol, rekao kakvu ružnu riječ, okrenuo leđa. Ili pak možda si doživio dublji susret s Raspetim Bogom; bila to smrt, žalost, bolest, financijski ili obiteljski problemi ...
Slično je prolazila Marija koja je nosila Krista. Misliš li da je bilo njoj svejedno živeći u židovskoj zajednici i biti trudna: a s kim? Prolazila je naša Majka kroz trnovit put. No ipak, teško je bilo vjerovati (ne samo tada) da je Marija začeta Duhom Svetim. Marija poklanja Bogu svoju slobodu i ne razmišlja previše što je čeka sutra. Jesmo li i mi takvi?
U današnjem Lukinu evanđelju čitamo o Marijinu pohodu Elizabeti. Marija pohiti k rođakinji Elizabeti, i pozdravljaju se, ali ujedno se pozdravljaju i Ivan Krstitelj i Krist: «Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi» (Lk 1,41). Povijesni susret! Samo Božja prisutnost može obasjavati takvom svjetlošću da se Ivan Krstitelj zaigrao u utrobi svoje majke. Ali, koliko sam ja svjestan Kristove prisutnosti u euharistiji? Ako ja Njega primam zašto ne živim tu ljepotu i snagu? Ako se Ivan Krstitelj zaigrao u utrobi (ali ne primivši Krista) već osjetivši Ga svojom prisutnošću: ma što ja želim više od Boga ako Ga mogu primati svaki dan? Zašto gasim Kristovo Srce u svojem srcu? Zašto Mu ne prepuštam svoje usne da njima govori? Zašto zatvaram svoje ruke pred Njegovim zagrljajem? Zašto bježim od Njegova pogleda? Gdje je moja vjernost Kristu?

«Znam, dobri moj Isuse, kad jedne kiše duge,
donesem ti za večeru hljeb skriven pod skut,
ulazeći u sobu, vidjet ću pun tuge
tvoj sveti lik nad novine nagnut.

I nezapažen kraj tebe ću sjesti,
gledajuć mračenje na tvome licu čistom.
Dok pogledom prelijećeš od vijesti do vijesti.
Dok uzbuđeno prevrćeš list za listom.

Čime ću moći da te tješim u tom času,
stojeći pred tobom, sav stidom obuzet?
I da li bih imao dosta snage u svom glasu,
kada bih pred tobom branio ovaj svijet?»

(Nikola Šop: Isus čita novine)

Prijatelju, ovo su potresni ali istiniti stihovi. Pitaš li se i ti ponekada: «Čime ja mogu tješiti tebe, Kriste?» Gdje su ostvarenja mojih obećanja Bogu? Kako konkretno pridonosim svijetu?
Sveti Augustin je u promišljanju «čuo» Kristove riječi: «Ja sam hrana jakih: rasti pa ćeš me blagovati. I nećeš ti mene pretvarati u sebe, kao hranu svoga tijela, nego ćeš se ti promijeniti u mene.» Tu pomažeš Kristu i svaki put nakon blagovanja Njegova Tijela tvoje srce skida ljusku sljepoće i postaje srce od krvi i mesa. Ti ćeš postati Kristovo «svetište» na zemlji. Doista, ako u euharistijskom blagovanju ne gorimo da se mijenjamo u Krista, prazne će nam biti ruke kada ih budemo pružali Bogu, bez plodova.
Jedan divan liturgijski himan Istočne crkve glasi: «Kriste, što da ti prinesemo, kada ćeš se za nas kao čovjek roditi na zemlji? Svako od stvorenja, koja su tvoje djelo, donosi ti uistinu svoje svjedočanstvo zahvalnosti: anđeli svoju ljubav; nebo zvijezdu; mudraci svoje darove, pastiri svoje divljenje; zemlja svoje špilju; pustinja jasle.»
A ti, prijatelju? Što ćeš ti prinesti Isusu za njegov rođendan? Ne dopusti da slaviš Kristov rođendan samo na Božić. Krist se mora roditi svaki dan u tvome srcu.

Molim za tebe i tvoje svakodnevno predanje Bogu!