Veliki hrvatski znanstvenik umro je 13. veljače 1787. godine u Milanu
Veliki hrvatski znanstvenik umro je 13. veljače 1787. godine u Milanu. Pokopan je u crkvi Santa Maria Podone.
Privatni život
Ruđer Bošković rođen je 18. svibnja 1711. godine u Dubrovniku kao osmo dijete u obitelji Nikole Boškovića i Paole Bettere.
Ruđer se rodio u ulici Provaljenoj u Dubrovniku. Nakon njega rodila se i sestra Anica. Ruđer je kao dijete zamalo poginuo kada je za dlaku izbjegao stup sv. Vlaha koji je na njega skoro pao tijekom velikog potresa.
Kada se Ruđer rodio otac je već bio nepokretan, ali unatoč svemu volio se prisjetiti mladih dana koje je proveo kao trgovac u Novom Pazaru. Iako nije bio bogat imao je dovoljno da uzdržava brojnu obitelj. U kući je uvijek bila ozbiljna atmosfera gdje su se svi držali reda.
Obrazovanje
Ruđer Bošković osnovnoškolsko obrazovanje stekao je u Dubrovniku kada s navršenih 15 godina kreće prema Rimu kako bi mogao pohađati poznati isusovački Collegium Romanum. Godine 1732. završava filozofiju, a uskoro i teologiju. Ruđer je uvijek bio ispred svojih vršnjaka, a neprekidno se iskazivao inteligencijom i marljivošću. To je glavni razlog zašto je bio poslan na školovanje na u Rim.
Vrijeme provedeno na Collegiumu Romanumu bilo je sve samo ne dosadno. U školi je bilo zabranjeno diktiranje gradiva, pa se učilo uz pomoć nastavnika. Ruđer se tada istaknuo u radu Crkve koja mu je omogućila da provede tri godine u novicijatu Svetog Andrije. Nakon što je završio studij teologije postao je svećenik, a zatim je stupio u isusovački red. Godine 1740. postaje profesorom matematike. U matematiku ga je uveo Horacie Borgondino ljubitelj poezije i humanist.
Ruđer Bošković bio je na prednjoj strani svih novčanica hrvatskog dinara koji se koristio od 1991. do 1994.
Posao
Nakon što je završio prvi stupanj fakulteta, Ruđer je morao prihvatiti poslove u nižim zavodima gdje je proveo pet godina. Zbog prirode posla Ruđer je navečer kada je imao vremena proučavao Newtona. Bez obzira što su ga nekoliko puta zvali da se vrati u Dubrovnik, Ruđer je odlučio ostati u Rimu jer je smatrao da tamo može više napredovati.
Ruđer Bošković se rano počeo baviti izračunom veličine Zemlje i njenog oblika, pa je proveo mjerenja meridijana na različitim mjestima na Zemlji. Tako je na zahtjev pape Benedikta izradio kartu Papinske Države u razdoblju između 1750. i 1752. godine te obavio mjerenja meridijanskih stupnjeva između Rima i Riminija.
Ruđer je među prvima želio objasniti pomrčinu Mjeseca i Sunca, a svoje je ideje objasnio u djelu ‘O pomrčinama Sunca i Mjeseca' unutar djela ‘De Solis et Lunae defectibus'.
Godine 1761. na poziv znanstvenog društva ‘Royal Society' čiji je bio član otišao je u Carigrad kako bi promatrao prolazak Venere ispred Sunca. Dok se nalazio u Carigradu počeo je istraživati ruševine grada Troje.
Ruđer se bavio brojnim matematičkim problemima o logaritmima negativnih brojeva, beskonačno malim veličinama i mnogim drugim. Predložio je geometriju s jednom vremenskom veličinom te s tri i više prostornih, a što se i danas upotrebljava.
U mehanici se bavio proučavanjem problema središta gravitacije te gibanjem materijalne točke, a našao je vremena baviti se i astronomijom te objavio pet knjiga zajedničkog naziva ‘Opera pertinentia ad opticam et astronomiam' u kojima je izložio teoriju o aberaciji svjetlosti te kao i Einstein potvrdio da brzinu svjetlosti smatra konstantnom. Smatrao je da su vrijeme i prostor relativni. Prvi rad iz astronomije bio je ‘O Sunčevim pjegama'.
U geodeziji je iznio svoju ideju o Zemlji u nepravilnom obliku geoida, a u geofizici je istraživao plimu i oseku te polarnu svjetlost. Najavio je postojanje plimnih valova te postavio osnovne teorije izostazije.
Ruđer je prvo formulirao fotometrijski zakon rasvjete poznatiji kao Lambertov zakon, a izumio je i kružni mikrometar te se bavio pogreškama leća kao i njihovim uklanjanjem.
Djelo ‘Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium', objavljeno 1758. godine u Beču govori o tome kako je sve kretanje i materija, a koja je sastavljena od istih čimbenika dok je različiti zakoni čine različitom.
Bošković je kritizirao Newtona i njegovo shvaćanje o apsolutnom prostoru te je sam izgradio shvaćanje prostorno - vremenskih odnosa koje je povezano s točkastim silama i atomima između njih.
U djelu ‘Teorija prirodne filozofije' Ruđer Bošković je govorio o sveznajućem duhu koji bi na temelju poznavanja svih sila u nekom trenutku trebao znati prošlost i budućnost.
Ruđer je bio poznat ne samo kao pjesnik i diplomat nego i kao inženjer, pa je na zahtjev pape Benedikta XIV. napravio planove za popravak kupole crkve Svetog Petra u Rimu kao i apside. Radio je ujedno na isušivanju močvara u Italiji.
Nakon što je kao diplomat otišao u London kako bi ublažio sumnje Velike Britanije da Dubrovnik pomaže Francuskoj, primljen je u londonsko Kraljevsko društvo.
Najveća postignuća
Svojim je istraživanjima negirao teoriju da se Troja nalazila na maloazijskoj obali nasuprot Tenedu. Ispravnost njegove tvrdnje kasnije su dokazala iskapanja Heinricha Schliemanna.
Ruđer Bošković je djelovao na mnogim područjima znanosti, ali unatoč tome najvažnijim se smatra njegov doprinos shvaćanju strukture stvari.
Ruđer je objasnio kako se tvar sastoji od fizičkih točaka koje su jednostavne, neprobojne, međusobno odvojene i bez ikakve strukture. Sile koje djeluju između njih i danas se prikazuju krivuljom, a koja se naziva Boškovićevom krivuljom.
Ruđer Bošković izradio je i prvi ‘pramodel' za kvarkovo 'sužanjstvo' što se smatra jednim od temeljnih problema fizike elementarnih čestica. Njegove tvrdnje da čestice ovise o unutarnjoj strukturi bile su temelj ideje o povezanosti svojstva tvari i njezine strukture.
Godine 1950. u Zagrebu je osnovan Institut za znanstvena istraživanja na području atomske fizike. Nakon što je Ivan Supek predložio da se zove prema Ruđeru Boškoviću, institut je uskoro promijenio naziv u ‘Institut Ruđer Bošković'.
Vezani članci