Na današnji dan umro je posljednji hrvatski nobelovac

'Koliki je moj doprinos znat će se najbolje za sto godina. Ja sam svoj posao napravio. Pri tome se osjećam kao čvorić u velikom tkanju.'

Ovo su riječi koje je jedan od najboljih kemičara 20. stoljeća Vladimir Prelog izrekao prigodom primanja Nobelove nagrade 1975. godine. Na 108. obljetnicu njegova rođenja, 23. srpnja, neupitno se zna koliki je doprinos ovaj veliki kemičar dao za kemiju i znanost.

Vladimir Prelog, kralj kemije kako ga je nazvao američki kemičar Barry Sharpless, bio je posljednji u nizu naših nobelovaca. Cijeli život živio je i ponašao se upravo onako kako se često definirao, kao građanin svijeta. Unatoč tome, često je Hrvatsku nazivao jednom od svojih domovina.

Rođen je 1906. godine u Sarajevu. Kao osmogodišnjak nazočio je paradi u čast nadvojvode Ferdinanda. Politička previranja na području Balkana i siromaštvo te regije na poseban su način obilježili njegov rad.

Otac mu je bio sveučilišni profesor pa je shvaćao vrijednosti obrazovanja, ali i poznavanja struke. Osnovnu školu i dio srednjoškolskoga obrazovanja proveo je u Zagrebu, a dvije godine srednje škole proveo je u Osijeku, gdje je njegovu namjeru da se bavi kemijom potaknuo tamošnji profesor kemije Ivan Kurija. Kao 15-godišnjak objavio svoj prvi znanstveni rad pod naslovom Eine Titriervorrichtung u poznatome časopisu Chemiker - Zeitung.

Završio je studij kemije u Pragu, a doktorirao je u Češkoj visokoj tehničkoj školi. Nakon doktorata radio je u laboratoriju kemijske veletrgovine, a nakon toga vratio se u Zagreb, gdje je predavao organsku kemiju na Tehničkome fakultetu. Na poziv Lavoslava Ružičke odlazi u Švicarsku zbog tadašnje političke situacije. Bio je član mnogih akademija znanosti i počasni doktor mnogih sveučilišta te počasni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1986. godine.

Kao docent na zagrebačkome Tehničkom fakultetu utemeljio je Zagrebačku školu organske kemije i istraživački laboratorij u tvornici Kaštel (današnja Pliva) koja je poslije izrasla u modernu farmaceutsku tvrtku, a kasnije je u Zürichu prihvaćao mnoge hrvatske kemičare na doktorski i postdoktorski studij te im osiguravao stipendije i specijalizacije i bio im mentor. Govoreći o tome, zaključio je: Ja to računam u ona dobra djela kada se dođe kod svetog Petra, a on pita: što ste radili? Onda ću ja to navesti kao svoje dobro djelo.

Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja, a kruna je svemu Nobelova nagrada za kemiju, za istraživanja stereokemije organskih molekula i reakcija, koju je 1975. podijelio s britanskim znanstvenikom J. W. Cornforthom.

Zauvijek nas je napustio u Zürichu, 7. siječnja 1998. godine. Njegova urna prenesena je u Zagreb i nakon komemoracije u palači HAZU svečano položena u grobnicu HAZU na Mirogoju.

Njegovo ime nose mnoge ustanove, ulice, nagrade i manifestacije. Još za njegova života, Pliva i Hrvatsko kemijsko društvo utemeljili su nagradu Vladimir Prelog koja se dodjeljuje mladim znanstvenicima za rezultate u području organske kemije. Iste godine u Zürichu je osnovano Švicarsko- hrvatsko društvo Vladimir Prelog.

Ime Vladimira Preloga nose ulice u Zagrebu i Sarajevu, gdje mu je podignuta i spomen- ploča na rodnoj kući. U Zagrebu su mu poprsja postavljena na ulazu u Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije i u Institutu Plive, a u Osijeku je poprsje postavljeno pored gimnazije koju je pohađao. Replika poprsja iz Zagreba postavljena je i u Pragu. Kemijska i geološka tehnička škola u Zagrebu promijenila je ime u Prirodoslovna škola Vladimira Preloga. Od 2004. u Zagrebu u sklopu Društva diplomiranih inženjera i prijatelja kemijsko-tehnološkoga studija djeluje Akademski zbor Vladimir Prelog. U Sarajevu je Hrvatsko kulturno društvo Napredak utemeljilo fond za stipendiranje mladih i nazvalo ga u čast dvojice svojih nekadašnjih stipendista i nobelovaca, Vladimira Preloga i Ive Andrića. Poštanske marke s Prelogovim likom izdale su Hrvatska i Bosna i Hercegovina.