Mit kipa bana Josipa Jelačića

U Hrvatskoj se ustalio mit da je kip bana Josipa Jelačića na središnjem zagrebačkom trgu do 1947. godine, kad su ga komunističke vlasti uklonile, bio okrenut prema sjeveru kako bi svojom sabljom 'pokazivao' prema Mađarskoj. Iako u tome ima logike s obzirom na Jelačićeve povijesne borbe s Mađarima, ipak je riječ samo o mitu. Namjera njegovog autora nije bila da kip bude upozoravajuće okrenut prema toj zemlji.

Kip bana Jelačića zapravo je, prema ideji čovjeka koji ga je izradio, Antona Dominika Fernkorna, bio okrenut prema najnaseljenijem dijelu grada u vrijeme njegova postavljanja - Gornjem gradu. Jasno se to navodi u knjizi 'Anton Dominik Fernkorn: Spomenik banu Josipu Jelačiću'.

Riječ je o djelu izdanom 1990. godine povodom izložbe još uvijek raskomadanog kipa bana Jelačića u Gliptoteci (tada još) Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Izložba je priređena u svibnju i lipnju, neposredno prije nego je kip vraćen na središnji zagrebački trg.

Grič i Kaptol središte svih zbivanja

'OKRENITE SPOMENIK PREMA NAJŽIVLJEM DIJELU GRADA! - napisao je Fernkorn 1865. god. zagrebačkom Odboru za podizanje spomenika Jelačiću, ne znajući da je upravo tom porukom sažeto opisao naš grad. Sjeverni dio grada, iznad Jelačićeva trga - Grič i Kaptol - još je u to vrijeme bio središtem svim zbivanjima, vezanim za upravo tu podignuta najreprezentativnija zdanja', piše Božena Kličinović u navedenoj knjizi.

 

Ugovor s Fernkornom o izradi spomenika potpisan je 1861., godinu dana nakon što je formiran Odbor za podizanje spomenika. Sačuvano je pismo kipara iz 1865. u kojem navodi da bi se kip trebao okrenuti u pravcu sjever/sjeveroistok. 'Potrebno je naglasiti da se Fernkorn uvijek držao načela da spomenik konjanika bude okrenut prema življem dijelu grada', stoji u knjizi. Trg je u to vrijeme bio neugledno sajmište, a Fernkorn je pretpostavljao da će trajno središte grada biti na Kaptolu, uz katedralu, piše autorica.

Inače, prva službena inicijativa za podizanje spomenika banu Jelačiću krenula je već 1854., dok je Jelačić još bio živ. On je umro pet godina kasnije; treći dan nakon njegove smrti formiran je Odbor za podizanje spomenika. Ugovor s Fernkornom potpisan je 1861., a spomenik banu Jelačiću je 1866. dopremljen iz Beča u Zagreb. Postavljen je 22. listopada 1866., a svečano otkriven 16. prosinca 1866.

Jutro kad je spomenik otkriven

Svečanom otkrivanju trebao je prisustvovati i car Franjo Josip, ali poslao je svog zastupnika. Prosinačko jutro bilo je izuzetno hladno.

'Već u rano jutro na Jelačićevu trgu počeo se sabirati svijet. Poslije 10 sati dođoše na trg krajišnici Banovci (iz Gline i Petrinje po jedna počasna satnija), praćeni vojnom glazbom, poređali su se uz sjevernu stranu trga. Prozori su bili urešeni spuštenim sagovima, a na kućama su se resile zastave. (...) Točno u 11 zasvirala je glazba, a sav narod pogleda prema zapadnoj strani trga. Ondje se pokazao ban Šokčević, praćen svitom. (...) Istodobno su se oglasili topovi na Zrinskom trgu i jeka ispaljenih pušaka, gromko klicanje masa, itd. Nakon crkvenog obreda glazbeni dio izveli su hrv. umjetn. društvo 'Kolo' i članovi Glazbenog zavoda itd.', stoji u vijesti zagrebačkih novina od tog dana.

Spomenik je ukupno koštao 101.447 forinti. Stajao je ondje idućih 81 godinu, nakon čega je uklonjen. Ponovno je postavljen 1990. godine, ovaj put okrenut prema jugu.