Eugen Kvaternik rođen je 31. listopada
Oduzeli mu pravo na držanje odvjetničkog ureda
Bachov apsolutizam u mladom i borbenom hrvatskom domoljubu već tada je prepoznao potencijalnog političkog protivnika pa je on već u tom vremenu izložen raznim oblicima pritisaka. Snažan udarac zadao mu je apsolutistički režim 1857. godine kada mu oduzimaju pravo na držanje samostalnog pravničkog ureda. Kvaternik se tada po prvi puta odlučuje otići u inozemstvo te putuje u Rusiju i Francusku, gdje očekuje potporu za svoje političke ideje. No, uzalud.
U domovinu se vraća tek 1860. godine kada dolazi do pada Bachova režima. Ponovno se nastanjuje u Zagrebu te uspostavlja prekinutu suradnju s Antom Starčevićem, čiji je domovinski politički i društveni rad intenzivno pratio još tijekom boravka u političkom iseljeništvu. Tako se i Kvaternik našao među vodećim ljudima hrvatskog političkog života u najznamenitijem sazivu Sabora Trojedne Kraljevine koji je s radom započeo 1861. godine i to pod predsjedanjem narodnoga bana Josipa Šokčevića. Iste godine osniva zajedno s Antom Starčevićem i Petrom Vrdoljakom Stranku hrvatskog državnog prava tj. Stranku prava.
Opet u izgnanstvu
Međutim, kralj Franjo Josip I. vrlo brzo raspušta Sabor te uz pomoć njemu odane vlade pojačava politički progon dvorskih neistomišljenika. Među prvima upravo su nove apsolutističke mjere osjetili čelni ljudi Stranke prava. Nakon izdržane kazne od šest tjedana Eugen Kvaternik odlazi u drugo političko izgnanstvo te boravi u brojnim europskim zemljama ponovno tražeći saveznike koji bi zajedničkim akcijama utjecali na rušenje habsburškog režima. Nakon sporazuma s Mađarima 1866., osjećajući da je njegov položaj ponovno osnažen, kralj Franjo Josip I. je u trenutku odluke o krunjenju za suverena Kraljevine Ugarske proglasio opću amnestiju te je Kvaternik iskoristio priliku da se vrati u domovinu kako bi nastavio političku borbu.
Sredinom 1870. godine slomile su se sve nade i snovi Eugena Kvaternika kako će Francuska i njen vladar Napoleon III. pomoći malim narodima Austro-Ugarske Monarhije da izbore slobodu od austrijskih i mađarskih hegemonističkih vlasti. Kvaterniku postaje jasno da hrvatski narod do svoje slobode i nezavisnosti može doći jedino vlastitim snagama. Stoga Kvaternik s malom grupom pravaških pristalica, koji su se upravo okupljali oko njegovih novina 'Hervatska', započinje pripreme za oružanu borbu. Među revolucionarima najistaknutiji su Vjekoslav Bach, Petar, Vrdoljak i Ante Rakijaš.
Kako bi zaštitio Stranku prava od progona tadašnje vlasti, Kvaternik o pripremama i provođenju narodnog ustanka nije želio izvjestiti stranačkog vođu i prijatelja Antu Starčevića. Tako su pripreme za tu svojevrsnu hrvatsku građansku revoluciju ostale u strogoj tajnosti uskog kruga pravaša okupljenih oko Eugena Kvaternika. U tim pripremnim aktivnostima, tj. u borbi za hrvatsku slobodu, Kvaternik je smatrao kako treba iskoristiti vojničko znanje hrvatskih krajišnika te je za središte početne vojničke aktivnosti izabrao krajiški prostor gdje je u to vrijeme također vladalo veliko nezadovoljstvo. To nezadovoljstvo također je potaknuto mađarskim postupanjima prema pitanju ujedinjenja tog dijela vojnički ustrojenog hrvatskoga teritorija s civilnim dijelovima Trojedne Kraljevine.
Kao cilj ustanka u proglasu je navedeno oslobođenje hrvatskoga naroda 'ispod švabsko-mađarskoga gospodstva'. Ustanak je vojno poduprlo nekoliko stotina krajišnika čiji je cilj bio sjedinjenje s drugim nezadovoljnim krajiškim postrojbama.
Odabrali privremenu hrvatsku vladu
7. listopada 1871. godine skupili su se svi zavjerenici u selu Broćancu. Istoga dana, u Čuićevoj kući, formirana je Privremena narodna hrvatska vlada, na čelu s Kvaternikom koji je bio imenovan regentom. Na sjednici kojom je predsjedavao Eugen Kvaternik imenovani su ministri: Petar Vrdoljak za ministra unutarnjih poslova, Ante Rakijaš za ministra rata, Vjekoslav Bach za ministra financija, Rade Čuić imenovan je za zapovjednika ustaničke vojske, a Ante Turkalj imenovan je za Velikog župana u Ogulinu.
Grb Narodne vlade
Sutradan, 8. listopada 1871. godine planuo je ustanak. Kvaternik je s 200 naoružanih graničara i razvijenom hrvatskom zastavom krenuo prema Rakovici koja je bila određena za sjedište vlade. Uz ustanak odmah su pristala sela Rakovica, Broćanac, Brezovac, Mašvina, Plavča Draga i Močila. U ustanku sudjelovali su i pravoslavci iz navedenih mjesta. U tada donesenom proglasu predviđena je jednakost pred zakonom, potpuna općinska samouprava, ukidanje vojničke uprave u Krajini i uvođenje slobodnih županija, te da svećenici obiju vjeroispovijesti 'imadu narod poučiti u ljubavi i slozi'.
9. listopada odatle su ustanici na čelu s Kvaternikom krenuli u Plaški, prenoćivši u Plavčoj drazi. Stigavši tamo u utorak 10. listopada oko podne nisu naišli ni na kakvi vojnički otpor. Tada reagira austrijska vojska pa se na samu dojavu o dolasku ogulinske regimente većina od 1.700 vojnika razbježala te je ostalo uz Kvaternika nešto više od 400 momaka. 11. listopada Kvaternik, Bach, Rakijaš i jedan od braće Čuić ubijeni su.