Danas je ikona, brend i legenda, sve u jednom: Manfred von Richthofen
Manfred von Richthofen, legendarni letački as iz Prvog svjetskog rata, za života je bio slavljen kao pop zvijezda.
Danas je ikona, brend i legenda, sve u jednom.
Crveni Barun, koji zapravo nosi njemačku plemićku titulu Freiherr (što se u engleskom govornom području prevodi kao barun), rođen je 1892. u Vroclavu, u tadašnjoj pruskoj Šleziji, u plemićkoj obitelj s bogatom vojničkom tradicijom.
Svoje dvokrilne i trokrilne fokkere bojao je u crveno, što mu je postao zaštitni znak. U njima je u Prvom svjetskom ratu oborio osamdesetak neprijateljskih zrakoplova, mahom iznad Francuske.
U domovini su ga zvali "Crvenim Barunom" i slavili kao viteza neba, a neprijatelji su mu skovali drugi nadimak - "Crveni Vrag" - iz straha i poštovanja podjednako.
Njegovo ime kasnije će nacisti iskorištavati u propagandne svrhe.
O Crvenom Barunu širile su se mnoge legende, a jedna je scena prikazana u brojnim pričama i filmovima: U zračnom dvoboju primijetio je kako mu je suparniku u britanskom lovcu zatajila strojnica, a pošto nije htio pucati na nekoga tko se ne može braniti, samo ga je prisilio da sleti. Na zemlji, Von Richthofen se s neprijateljskim pilotom rukuje i nudi mu cigaretu.
Ova, a i mnogobrojne druge legende koje su trebale pokazati sportski duh, viteštvo i plemenitost njemačkog letača vjerojatno nemaju previše podloge u istini.
Povjesničar Joachim Castan, koji je napisao opsežnu biografiju Manfreda von Richthofena, sumnjičav je prema mitu o vitezu neba.
Kaže da za legendarnu epizodu s cigaretom nema dokaza, ali je zabilježeno da je Crveni Barun znao pucati na onesposobljene protivnike. Od više od stotinu pilota i članova posade koje je oborio, samo ih je 33 preživjelo, rekao je Castan.
Lovac u zraku
Castan zaključuje da je propaganda služila tome da se maskira Richthofenova osobnost. On je prije svega bio strastveni lovac, još od mladosti, sakupljao je trofeje i tražio slavu. Zračne dvoboje smatrao je natjecanjem. Druge strasti bile su mu strane. Žene ga, primjerice, nisu naročito zanimale premda je imao masu obožavateljica.
Usprkos činjenici da je Crveni Barun nacionalsocijalistima, prije svega šefu Luftwaffea Hermanu Goeringu služio kao uzor, i što se suvremeni Bundeswehr nakon brojnih radikalnih skandala pokušava ograditi od negativnih elementa iz prošlosti, Von Richthofen je i danas uzor mnogim pilotima njemačke vojske, a po njemu je nazvana i jedna eskadrila stacionirana u Wittmundu, na sjeveru Njemačke, gdje će mu na stogodišnjicu smrti 21. travnja biti odana počast.
Ljudi u Wittmundu ponosni su na njega. Crveno slovo "R" na njihovim je zrakoplovima.
Zapovjednik eskadrile Kai Ohlemacher kaže da je Von Richthofen dio vojničkog identiteta i simbol zajedništva i dužnosti. "Mi gledamo osobu, a ne režim", kazao je.
Castan priznaje da je Crveni Barun najuspješniji pilot Prvog svjetskog rata. "Nema sumnje da je bio neustrašiv i hladnokrvan", kaže, ali dovodi u pitanje mit o "viteškim zračnim borbama".
"Ne vidim u njemu nikakve junačke ciljeve. U stvarnosti rata vlada čista brutalnost, on je iznad svega htio oboriti što više neprijatelja", rekao je.
Von Richthofen je i to sam iskusio. Jednog ljetnog dana 1917. ozbiljnije je ranjen u glavu. Metak ga je na trenutak zaslijepio i paralizirao, ali je uspio prizemljiti zrakoplov prije nego što je izgubio svijest.
Suprotno liječničkim savjetima, ubrzo je ponovo letio.
Poginuo je 21. travnja 1918. iznad sjeverne Francuske. Nije stradao u nekoj epskoj zračnoj bitki, nego su ga pogodili meci iz strojnice s tla dok je letio iza neprijateljskih linija.
Neki povjesničari tvrde da je Von Richthofen nakon ranjavanja postao suludo odvažan i da ga je takvo ponašanje i odvelo u smrt.
Hina
Vezani članci