Željko Primorac: Hrvati, tužite SDP zbog svojih stradalih i nestalih, tražite odštetu

Ukoliko su već mogli naslijediti milijarde od Saveza komunista u nekretninama diljem Hrvatske i Slovenije i još mnoštvo tajnih računa, kako tvrde upućeni, u inozemstvu, onda mogu odgovarati i za postupke svojih očeva i djedova, pardon pravnih prethodnika.SDP se voli hvaliti svojim antifašističkim korijenima, od prigode do prigode vole naglasiti svoje savezništvo sa velikom svjetskom antifašističkom koalicijom. Međutim, antifašizam u Hrvatskoj tek je plašt za komunističku revoluciju. Pod plaštem antifašizma u Hrvatskoj i Jugoslaviji desetljećima su se skrivala zvjerstva počinjena nad zarobljenim vojnicima i civilima od Bleiburga uzduž Križnog puta. Pod krinkom borbe protiv okupatora i njegovih suradnika u poslijeratnom razdoblju izvršene su tisuće egzekucija bez suda i pravnog postupka. Odluke je donosio zatvoreni krug ljudi, bile su to partijske ćelije i organizacije koje su odredile brojne sudbine. Presuda u ime naroda, odnosno u ime partije, bila je omiljena metoda eliminacije političkih i klasnih neprijatelja.

Poslije, kada su se riješili neprijatelja u zemlji, partija se prebacila u inozemstvo. Po čitavoj Europi, SAD-u, Kanadi i Australiji, partijski likvidatori vrebali su protivnike jugoslavenskog režima. Odluke o likvidacijama donosile su se na sjednicama CK SKH ili CK SKJ. U istim onim komitetskim i partijskim prostorijama iz kojih SDP Hrvatske danas širi demokratske standarde i uči Hrvate demokraciji.

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, označena u međunarodnoj zajednici kao teroristička država koja se na tlu drugih država služila terorističkim akcijama, odgovorna je za brojne zločine ne samo u inozemstvu veći i unutar tadašnjih granica SFRJ. Vlast u SFRJ pa i u SRH bila je u rukama partije koja je krojila i provodila državnu politiku, odlučivala o životu i smrti. Partija i danas formalno živi preko svog pravnog sljedbenika Socijaldemokratske partije Hrvatske. Dakle i danas je, pravno, postojana organizacija koja je odlučivala o egzekucijama stotina tisuća Hrvata. Štoviše, i danas obnaša vlast u Republici Hrvatskoj. Ne postoji nikakva pravna zapreka da stotine tisuća Hrvata, čije je očeve i djedove eliminirala partija, zatraže obeštećenje od SDP-a Hrvatske. Partija posjeduje dovoljno nekretnina iz kojih bi se mogli namiriti odštetni zahtjevi.

Međutim, zbog brojnih partijskih kadrova u sudstvu postoji mogućnost da tužbe budu odbačene. Nešto slično se upravo dogodilo u Srbiji. Naime, Hrvati, zatočenici srbijanskih koncentracijskih logora, zatražili su od Republike Srbije obeštećenje. Dobili su pomalo ciničan odgovor od srbijanskog sudstva koje tvrdi kako je u njihovim slučajevima nastupila zastara. Srbijanski sudovi ustvrdili su kako su logoraši odštetne zahtjeve trebali podnijeti pet godina nakon zatočenja. Pod pretpostavkom kako su bili zatvoreni 1991., logoraši su odštetne zahtjeve Miloševićevu sudstvu trebali podnijeti do 1996. Istom onom sudstvu koje nije procesuiralo uspostavljanje tih i takvih logora diljem Srbije. Eto s kim mi imamo posla i gdje nas vuče lokomotiva Ive Josipovića, Dejan Jovića i Saše Perkovića. Isto tako neki sud u Hrvatskoj mogao bi ustvrditi kako je u slučaju partijskih egzekucija nastupila zastara te kako se rodbina trebala žaliti partiji i sudstvu SFRJ pet godina nakon počinjenih egzekucija.

Tanka je linija između sudstva, pogotovo na prostoru nekadašnjeg partijskog lena SFRJ.

Željko Primorac/hrsvijet.net