Unitaristička politika SDP-a vodi srpsko-hrvatskom savezu u BiH
Profesore, budi li se Hrvatska iz desetogodišnjeg sna? Je li to pretenciozno reći?
Dogodilo se definitivno nešto novo. U dvadeset godina postojanje hrvatske države i borbe za opstojnost Hrvata u BiH odnos hrvatske politike prema BiH i Hrvatima u BiH bila je Ahilova peta hrvatskoga naroda. I tu nikada na visokoj razini nije postignut koncenzus. Nažalost, nikada nije došlo do zajedničkog nacionalnog stava kako se odnositi prema BiH, a napose Hrvatima. Nakon lutanja i pogrešaka, prvi put nakon deset godina Mesića, predsjednik i premijerka su jasno i javno formulirali svoj stav. To je najizravniji stav kojim se brane Hrvati u BiH. Dogodilo se, međutim, nešto jako važno jer je i oporba promijenila retoriku, ne znam je li i politiku. Dosta veliki šok prouzročila je Vesna Pusić izjavom da se ne protivi trećem entitetu, da su Hrvati neravnopravni i da je Komšić prijevara.
Što u praksi znači izjava RH za Hrvate u BiH?
Ona može značiti puno, ali i ništa. Jako je važno u kojoj će mjeri hrvatska politika uspjeti dobiti potporu za svoj novi pogled na BiH od SAD-a, EU-a i Rusije i da jednostavno svijet shvati kako BiH nema perspektive ako nisu ravnopravni ljudi kao građani, nego i tri konstitutivna naroda. Od Daytona do danas su se dogodile brojne promjene, a sve su bile na štetu Hrvata. Najmanji narod je izgubio ravnopravnost i sada su došli u situaciji da ih većinski, bošnjački narod može nadglasati. To je vidljivo u pokušaju sklapanja vlasti, ali i izboru člana Predsjedništva. Načelo pariteta i rotacije je napušteno na višim razinama, dok je takvo što, primjerice, nametnuto i dano Bošnjacima u Mostaru gdje su Hrvati izgubili pravo biti većina. To je nemoguć položaj.
Možda je dobra repriza fenomena SDP-a pa da Hrvatska reagira?!
Slažem se da su posljednja zbivanja bila preočita i da su brojnima otvorila oči. Izbor člana Predsjedništva i pokušaj da se konstituira vlast bez legitimnih predstavnika Hrvata je nešto pred čime se više nije moglo ne reagirati.
Jest li Vi izjavu Zagreba o potpori legitimnim predstavnicima shvatili kao jasnu poruku Lagumdžiji?
Bit ću vrlo grub, ne mogu Bošnjaci vladati pomoću Hrvata koji su cvijeće bosanskog naroda. Oni su Sejde Bajramovići hrvatskog naroda koji se prodaju za mrvicu vlasti i za malo moći suprotno volji svoga naroda. Opasno je, međutim, što SDP pomoću tih prodanih duša želi ustavno razvlastiti hrvatski narod od prava da ima svoje predstavnike koji mu pripadaju po Ustavu. Stoga smatram da je Lagumdžija dobro shvatio poruku.
Kako gledate na ulogu njemačke kancelarke Angele Merkel oko uspostave vlasti i mogućih reformi u zemlji, ponajprije iz kuta opasnih pokušaja SDP-a?
Mislim da je prepoznato da ovaj koncept ruši BiH bez obzira na sve razlike koje postoje unutar međunarodne zajednice. Svima je cilj da se BiH održi kao zajednička država i shvatili su da ova zemlja ne može opstati na koncepciji stvaranja novog jugoslavenstva, odnosno bosanstva gdje bi se provela politika jedan birač, jedan glas i gdje bi većinski narod sveo manji na folklor. Njemačka i EU su shvatili da politika SDP-a i Lagumdžije destabilizira ne samo BiH, nego i cijelu regiju i zato su poduzeli mjere i dali su potporu demokratskoj i stabilnoj BiH u kojoj bi sva tri naroda imala približno jednaka prava. Što se tiče SAD-a, njihova je politika proturječna i proizlazi iz specifičnih interesa. Zbog brojnih ratova koje vode u islamskome svijetu protiv terorista, po cijenu života SAD se nastoji na Kosovu i u BiH predstaviti kao prijatelj i zaštitnik muslimana.
Profesore, unutar BiH postoje različita gledanja na razvoj situacije, i iako se čini da ima značajnu potporu, brojni bošnjački intelektualci ustali su protiv politike majorizacije Hrvata koju provodi Lagumdžija?!
Brojni intelektualci prepoznali su da Lagumdžija vodi antibošnjačku politiku i da Bošnjaci ne mogu svoju poziciju graditi ako ne priznaju Hrvate, odnosno Srbe. Sjećam se svoga posljednjeg razgovora s Alijom Izetbegovićem 2002. kada sam mu rekao da se ne može dopustiti da Hrvatima Bošnjaci biraju predstavnike. Tada mi je on rekao da se slaže s time da sva tri naroda upravljaju BiH, a ne stranci. Tada je rekao da nema ništa protiv da Hrvati hrvatuju, Srbi Srbuju, ali ne protiv i izvan BiH.
Kako gledate da se u novim odnosima zbog politike dijela Sarajeva događa približavanje Mostara i Banje Luke?
To uvjetno podupirem. U BiH nikada nije dobro da se dogovaraju dvojica protiv trećega, no unitaristička Lagumdžijina politika bi mogla upravo dovesti do tvrdog srpsko-hrvatskog saveza što nije dobro. Za BiH nije dobro ni kada se narodi međusobno gledaju kao neprijatelji. Zato očekujem da će svijet poduprijeti političare koji su tolerantni i koji političke protivnike ne pretvaraju u neprijatelje.
izvor: večernji.ba
Vezani članci