Ranko Radoš: Najvažniji vanjskopolitički fokus RH mora biti potpora Hrvatima u BiH da opstanu kao slobodan i suveren narod

Ja sam Ranko Radoš, rođen sam 1971. u Crvenicama, Tomislavgrad, oženjen sam i otac četvero djece. Osnovnu i srednju školu sam završio u Tomislavgradu, a na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu magistrirao na području društvenih znanosti, na polju politologije, smjer Hrvatska i Europa i stekao zvanje magistra znanosti. Uz to sam, na Hrvatskom vojnom učilištu, završio naprednu časničku školu, vojno diplomatsku školu i Zapovjedno-stožernu školu „Blago Zadro".

Bavili ste se i znanstvenim radom?

Dosadašnju znanstvenu i profesionalnu aktivnost posvetio sam hrvatskim iseljenicima i na tom tragu planiram i svoje buduće djelovanje. O tome svjedoče i moja znanstvena djela koja se bave pitanjem hrvatskih iseljenika. Do sada sam objavio: knjigu „Hrvatski iseljenici i integracija Republike Hrvatske u EU"; članke „Vanjske suvremene migracije kao čimbenik integracije Hrvatske u zapadnoeuropske asocijacije" u časopisu za „Društvena istraživanja" Instituta Ivo Pilar; „Perspektiva hrvatskoga iseljavanja u europske zemlje" u „Hrvatski iseljenički zbornik 2006." Hrvatska matica iseljenika.

Bili ste i pripadnik Hrvatske vojske te dali svoj doprinos u Domovinskom ratu. Možete li nam malo opisati Vaš put od početka Domovinskog rata?

Rat, sam po sebi, je specifično stanje u kojem su svi branitelji dali svoj maksimalan doprinos ovisno o psihičkom i fizičkom stanju u kojem su se nalazili. Dakle, braniteljski doprinos nije, niti može biti mjerljiv. Smatram da moj doprinos nije niti veći ni manji od doprinosa bilo kojeg od branitelja. Na početku Domovinskog rata, 1990. godine, dragovoljno sam pristupio Oružanim snagama Republike Hrvatske u obrani suvereniteta i samostalnosti Republike Hrvatske kao pripadnik MUP-a RH u prvu hrvatsku naoružanu postrojbu „Prvi hrvatski redarstvenik". Po završetku policijske obuke prelazim u Antiterorističku jedinicu Lučko. Kao pripadnik ATJ Lučko jedno vrijeme sam član osobnog osiguranja prvog predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franje Tuđmana. Ustrojavanjem Specijalne postrojbe GS HV bojna „Zrinski" postajem, također, i njen pripadnik. U postrojbi sam završio temeljnu padobransku i diverzantsku obuku, a u obrani Gospića 1991. sam ranjen i imam status Hrvatskog ratnog vojnog invalida. Od 1993. do 2003. pripadnik sam Sigurnosno informativne službe Ministarstva obrane, a za vrijeme rada u SIS-u sudjelovao sam u vojno redarstvenim akcijama „Bljesak" i „Oluja".

Također, moram spomenuti da sam tijekom službe u MUP-u RH i HV odlikovan s nekoliko odličja: Redom Kneza Domagoja s ogrlicom, Spomenicom Domovinskog rata 90.-92., Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5 godina, medaljama Bljesak i Oluja.

Koji je bio Vaš motiv i uopće potreba da se aktivno uključite u politiku?

Čovjek se uvijek preispituje može li učiniti nešto više za obitelj i Domovinu. Inicijativa „U ime obitelji" je u potpunosti zadovoljila moje želje i potvrdila vrijednosti za koje živim i koje nastojim prenijeti na svoju djecu. Nakon sudjelovanja u svim aktivnostima udruge „U ime obitelji" kojima se želio zaštititi brak te izgraditi pravedniji izborni sustav, odlučio sam se politički angažirati te ideje zaštite braka i pravednijeg izbornog sustava provesti u djelo. Političke elite koje su dobile povjerenje građana da zaštite brak kao zajednicu muškarca i žene, iznevjerile su volju građana. Stoga, vlastitu aktivnost te sve aktivnosti „U ime obitelji - projekt Domovina", smatram potpuno opravdanima. Želim naglasiti da svaki čovjek ima mogućnost, ali i obvezu graditi bolje i pravednije društvo u kojem živi. Stoga, pozivam sve svoje prijatelje suborce, da nastavimo izgrađivati u miru, društvo i domovinu kakvu smo počeli graditi u ratu. Bog nam je, uz križ koji moramo nositi, dao i mnoge talente koje moramo umnožiti.

S obzirom na to da ste kandidat XI. izborne jedinice za zastupnika u Hrvatskome saboru, što konkretno možete ponuditi Hrvatima u BiH?

Hrvatska je nacionalna država hrvatskog naroda te ima, ne samo moralnu, već i suštinsku obvezu brinuti se za interese i dobrobit Hrvata izvan granica RH i njihovo što čvršće povezivanje s Domovinom. Davat ćemo maksimalnu potporu interesima Hrvata u BiH, onako kako ih artikuliraju njihovi legitimni politički predstavnici. Najvažniji vanjskopolitički interes RH u budućnosti mora biti potpora Hrvatima u BiH da opstanu kao ravnopravan i konstitutivan narod.

Što ćete učiniti kako bi Hrvati izvan RH imali jednako pravo i dostupnost glasovanja?

Hrvatski sabor je 15. prosinca 2010. godine na 20. sjednici, a na prijedlog tadašnje Vlade RH, donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor koji je Hrvate izvan RH stavio u neravnopravan položaj. Zakon je donesen sa 79 glasova za, 38 glasova protiv i 3 suzdržana glasa. U ime obitelji - projekt Domovina će se u Saboru zalagati za ukidanje diskriminacije prema hrvatskim državljanima koji žive izvan Hrvatske - baš kao što to činimo već 2 godine u civilnom društvu. Tražimo pravo Hrvata da imaju jednaku dostupnost glasovanju kao i drugi hrvatski građani - a to znači da se ponovno omogući glasovanje na više od 120 lokacija u BiH umjesto samo 4. Isto tako, zalagat ćemo se na povećanje broja zastupnika koje je prjie nekoliko godina smanjio HDZ te ukidanje registracije birača prije glasovanja. Na stranicama udruge U ime obitelji možete od danas naći letak sa svim informacijama o glasovanju kojim želimo olakšati Hrvatima izvan Hrvatske da suodlučuju o Hrvatskoj kao i njihovi sudržavljani.

Svjedoci smo masovnog iseljavanja, kako Hrvata iz RH tako i Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Što planirate učiniti po tom pitanju?

Geostrateški i demografski Republika Hrvatska je neodrživa bez jakog hrvatskog faktora na području Bosne i Hercegovine, što se pokazalo i u Domovinskom ratu. Najvažniji vanjskopolitički fokus RH u bliskoj i srednjoj budućnosti mora biti potpora Hrvatima u BiH da opstanu kao slobodan i suveren narod. Mi garantiramo da ćemo se za Hrvate koji žive u Bosni i Hercegovini zalagati u Saboru baš kao što ćemo to činiti za Hrvate koji žive u Hrvatskoj. A naša dosadašnja djela pokazuju da mi Hrvate ne dijelimo po tome gdje žive, već kako doprinose našoj Domovini. A doprinos Hrvata iz Bosne i Hercegovine Hrvatskoj nitko razuman ne može dovoditi u pitanje.

Gospodine Radoš, što bi za poručili na kraju?

U zadnje vrijeme sam dosta razgovarao s ljudima koji dijele moje vrijednosti i stavove, zagovornici su promjena, ne slažu se s dosadašnjim načinom vođenja države, u načelu podržavaju ovu inicijativu, ali i dalje, zbog nedostatka hrabrosti ili sitnih privatnih interesa slijede dvije vodeće političke opcije. Želim ih pozvati i poručiti im da se stvarne promjene ne događaju same od sebe te da je potrebno mnogo hrabrosti i odlučnosti u stvaranju istih.