Poštovane pravašice i pravaši, poštovani prijatelju Josipe Periću

Donedavno sam bio predsjednik Glavnog stana HSP-a,a isto tako i sudjelovao u formiranju podružnica i ogranaka HSP-a po cijeloj FBiH, animirao i učlanjivao velik broj članstva od rane 96-e godine.

Bio sam pravaš kada se to nije smjelo biti,bio sam jedan od onih koji je ponizno molio nezainteresirane da prihvate sudjelovanje na Izbornim listama HSP-a, na općim ili lokalnim Izborima. Teška je tada bila odluka prihvatit HSP-ovu listu,to sam dobro znao.

Isto tako je bilo jako teško „dovesti" nekakva intelektualca, jer mu, naravno, ismo imali što ponuditi,o sim pravaške ideologije. Svaki član, kojeg sam animirao, pitao je otvoreno: što ja to dobivam „ulaskom" u HSP,a postoji mogućnost da izgubim i ovaj posao koji imam.

Što mi vi to nudite?

Što smo mogli nuditi osim ideologije, domoljublja, zaštite vitalnih nacionalnih interesa naroda kojem pripadamo. Pravaštvo je mojom upornošću stidljivo napredovalo,iz dana u dan,iz godine u godinu, ipak sam uspio,na neki način, oplemeniti stranku. Napokon smo 2000. godine imali znatan broj intelektualaca,što je do jučer bilo nezamislivo.

Te 2000-e smo „sastavili" i rekao bih „respektabilne" izborne liste. Ali te 2000-e godine nekako i počinje, što će budućnost i pokazati, golgota pravaštva u BIH. U stranku su se infiltrirali oni koji su u samom startu aludirali na visoke rukovodeće položaje, koji su svojim dolaskom, a bez ikakva truda, zauzeli visoke stranačke funkcije.

Ta halapljivost je kulminirala 2004. godine pučem u stranci i razbijanjem HSP-a na još jednu u nizu pravaških stranaka. Tada,te 2004. godine „nastaje" HSP Đapić-dr.Jurišić.

Ova stranka, mora se priznati, raslojavanjem u HDZ-u, ubire nekakve plodove. Ti „plodovi" su posebno rezultirali u Zapadnohercegovačkoj županiji, ali zakratko i vrlo neslavno.

Vođenjem i upravljanjem Zapadnohercegovačkom županijom poslana je poruka pravaškom glasačkom tijelu da stil i način vladanja i nije baš primjeren, što je rezultiralo podizanjem optužnica za skoro kompletnu Vladu ZHŽ-a.

Pravaško glasačko tijelo,na proteklim Izborima, kaznilo je stranku uskraćivanjem podrške takvom načinu „vladanja",ne samo županijom, nego i strankom.

Stranka, koja 2004. godine „ruši" matičnu stranku, 2010.godine doživljava isti onaj „pakao" koji je sa podsmjehom ostavila iza sebe.

Dolazi vrijeme kada se svaka stranka mora preispitati za katastrofalan izborni neuspjeh, kada se treba počistiti nezdravo tkivo kroz Ogranke i Podružnice,kada se Stranka pod hitno mora profilirat,sazvat Sabor i pred Saborom „oprat" neuspjeh.

Ova stranka, koja je mojom nepažnjom i dobila ime HSP BiH, ne da ne staje i preispita samu sebe, nego napreduje ka osvajanju partizanskog prostora putem sudjelovanja u izvršnoj vlasti na nivou FBiH.

HSP i SDP?

Težak i mukotrpan je bio moj put u stvaranju stranke,a sada bespomoćno gledam kako je izdajnici opet odvedoše našm krvnicima

Poštovane pravašice i pravaši, zar nismo bili presretni kada se 90-ih srušio Titov totalitarizam, zar nismo bili presretni kada smo napokon mogli disati punim plućima, kada smo napokon spoznali da smo svoj na svome,da imamo Domovinu koju smo stoljećima sanjali, a isto tako, da imamo i neriješen problem položaja Hrvata u BiH.

Jesmo li danas sretni?

Jesmo li sretni gledajući sliku Josipa Broza u uredu „našeg" člana predsjedništva BiH?

Jesmo li sretni likovanju pri posjeti groba krvnika hrvatskog naroda?

Jesmo li sretni zbog toga što je krvnik, za vrijeme svoje vladavine, poubijao preko tisuće Hrvata.

Jesmo li sretni što nijemo gledamo kako se stvara bošnjački Entitet?

Jesmo li sretni što je pravaštvo iznjedrilo izdajnike, Sejde Bajramoviće i Ante Budimire?

Jesmo li sretni što smo malodušni pri procjeni slave janjičarskog „uspjeha", ali samo njihovog?

Jesmo li sretni kada nas sarajevski mediji sotoniziraju,a podobne obilno nagrađuju?

Tko su podobni?

Jesu li to oni koji imaju puni ili bar djelomični legitimitet?

Jesu li to možda oni koji dobiše izbore bar u jednoj Općini u BiH ili FBiH?

Ni jedno od ovoga!

Uvijek se pobjedniku pružala desnica i priznavao poraz,što je pravaštvo na proteklim izborima i doživilo.

Ta desnica je izostala,pružena je ljevica! Pružimo ruku pobjedniku, jer je to volja onog naroda kojem i sami pripadamo. Narod je htio da ih netko drugi predstavlja i zastupa.

Bilo dobro ili loše,ali je to ipak volja naroda i nije na nama da mu mi sudimo,da negiramo ono što je narod htio. Budimo dostojanstveni i sa ponosom prihvatimo onoga koga je narod htio,a narod?..pa to smo mi,mi Hrvati!

Poštovani prijatelju Josipe Periću,
prisjeti se Sabora u Tomislavgradu, prisjeti se o čemu smo pričali. Naravno da sam Te mogao nazvati, naravno da sam Ti sve ovo i putem telefonskog poziva mogao reći, ali Te hoću staviti u položaj da hrvatsku javnost u FBiH uvjeriš kako pravaštvo nije u liku i djelu samo nekolicine pojedinaca, koji ga osramotiše, koji ga odvedoše u sunovrat, u put bez povratka.

Prijatelju!

Prisjetih se govora Biskupa Ratka Perića na drugom zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora, održanog 06. ožujka 2001.godine u Mostaru,koji reče:

Narod vam je dao političko povjerenje, jer ste mu dali konkretno obećanje.
Ako vi svoje obećanje zaboravite, narod vam to nikada zaboravit neće!
A ako vi to obećanje ispunite, učeći na prošlosti, pa i na negativnoj prošlosti, narod će vas znati počastiti i na tome zahvaliti!

Ovo što je rekao mostarsko-duvanjski Biskup je obaveza svih nas prema narodu kojem i sami pripadamo. Ovih dana opet se saziva Hrvatski narodni sabor, prošetaj do Mostara i dodatno poslušaj velike riječi velikog čovjeka, zanemari taštinu i budi onakav kakvog te poznajem.

I za to pozivam sve pravaške općinske vijećnike, županijske zastupnike da shvate u kakvom se položaju nalaze Hrvati u BiH, a posebno u FBiH, da ne dozvole da im povijest sudi, da i ubuduće budu veliki pred svojom djecom,pred svojim unucima i nazoče zasjedanju Hrvatskog narodnog sabora koji će se održat u Mostaru.

Autor je bivši predsjednik Glavnog stana HSP-a

piše: Miroslav Budimir l poskok.info