Podsjetimo se Oklahoma City 1978.: Nobilovo pljuvanje na ''Lijepu našu''
Andrija Artuković izveden je pred jugo-komunistički sud nakon američkog izručenja toj totalitarnoj i krvničkoj "državi" - '86 godine. Unatoč njegovoj odmakloj životnoj dobi, lošem zdravstvenom i mentalnom stanju, Artuković je ipak uspio posvjedočiti na tom istom Zagrebačkom sudu da Nezavisna Država Hrvatska nije bila "takozvana," (kako su je nazivali i hrvatski i srpski komunisti) nego - doista - Nezavisna Država Hrvatska hrvatskoga naroda.
Nema sumnje da se zbog takvog iskaza pokojnog Ministra Andrije Artukovića, Anto Nobilo "ne može sjetiti" (niti mu se, do sada, itko u javnosti udostojio to javno spočitnuti) kako je bio javni komunistički tužitelj na suđenju bespomoćnom i ostarjelom hrvatskom starcu sredinom osamdesetih godina.
Ali zato se danas Nobilo vatreno i grlato zauzima za jednoga okorjelog jugoslavenskog lašca i ubojicu, Josipa Boljkovca. Ne samo da ga pravno zastupa i zarko brani u javnosti, već se kao kukavica javnosti žali (vrhunac jugo-udbaškog licemjerja i kukavičluka) kako je, i na koji način, priveden i pritovoren bespomoćni i ostarjeli Boljkovac.
Anto Nobilo je poznat hrvatskoj javnosti ne samo zbog njegovih istupa u obrani neobranjiva jugo-komunističkog režima, već i zbog osobnih slučajeva nasilja koja se njega samog tiču - a koja su se dogodila proteklih godina od nastanke Republike Hrvatske. U prilogu objašnjenju pojave tipa takvog psihološkog profila na površini hrvatske javnosti, predočimo slučaj Oklahoma City 1978 - čisto da ne bi slučajno palo u zaborav.
Prema pisanju dragovoljca Domovinskog rata, Borisa Prebega - objavljeno u knizi o Miri Baresiću, autora pratra Vjekoslava Lasića - svima nama dobro poznati Anto Nobilo bi potučen na Svjetskom Prvenstvu Karate-a 1978. godine u Oklahoma City-u, SAD.
Na svjetskom prvenstvu u karateu, održanom Oklahoma City-u, daleke 1978., porazio ga je hrvatski narodni borac za slobodu, pokojni Miro Barešić, koji se borio pod paragvajskom zastavom, ali je nakon pobjede nad Nobilom tražio da se svira Lijapa naša, što je Nobila i njegovu pratnju dovelo do konsternacije.
Podsjećamo, Miro Barešić je žrtva jugoslavenske UDB-e (čije je Anto Nobilo ekspozitura) koja ga je, iz zasjede i zamke, lisila života negdje u zaleđu rodnog mu Šibenika 1991.g.
Ovako to opisuje hrvatski ratnik Boris Prebeg, prema sjećanju njegova osobnog razgovora s pokojnim Barešićem: općenito smo pričali o životu i dozivljajima, razmjenjivali mišljenja, jednom riječju veselili smo se našem susretu. Imali smo o čemu pričati, pogotovo slušati Miru o njegovom burnom životu, od Rolovića do druga Ante Nobila, zamjenika javnog tužitelja u procesu protiv ministra Nezavisne Države Hrvatske dr. Andrije Artukovića, kojega je pobijedio na Prvenstvu karataša u Oklahoma City-u. Na natjecanju u Americi Miro Barešić je zastupao Paragvaj. Osvojivsi medalju, Miro je zahtijevao je da se uz paragvajski stijeg istakne i hrvatski. Kada je Nobilo vidio hrvatski stijeg, pljunuo je prema Miri i opsovao mu mater ustašku. Za taj cin nije ga nitko osudio. On (Nobilo) i sada u Hrvatskoj, gdje hrvatske vlasti zakon o lustraciji jos nisu donijele, nesmetano radi kao odvjetnik.
Ne gajimo nikakve iluzije da će ovaj podsjetnik imati odjeka u hrvatskoj javnosti, ali tješi činjenica da članak ulazi u beskonačnost Svemrezja te da ce - koga to bude zanimalo - služiti kao referenca.
I što-šta drugo.
Autor Frano Budimlic/hrsvijet.net
Vezani članci