Petar Jeleč, osoba godine portala Tacno.net

On nije nikad dosadan, niti glup, nikad umoran, pedantan ili teatralan. Njegov intelktualni opus toliko je bogat da se u jednom tekstu ne može svestrano prikazati i obrazložiti. Kritika fra Petra Jeleča nosi pečat našeg doba.

Jelečeva kritika nacionalizma i kriminalnih političkih elita nastavlja veliku tradiciju kritičkog promišljanja Bosne Srebrene.

To je postulat mišljenja franjevaca od kada su došli u BiH.

U BIH u kojoj ne postoji sociološka, antroploška, psihoanalitička ili bilo kakva druga kritika mišljenja, pojava fra Petra Jeleča je incident.

Jasan u kritici ostavštine Tuđmanove politike u BiH i Hrvatskoj, licemjestvu vjerskih institucija bilo da se radilo o kardilnalu Puljiću ili reisu Ceriću.

Ne ostaje imun na kriminal političkih elita. Ustaje protiv manipulacije trećim entitetom Dragana Čovića. Precizno ,hegelijanski objašnjava sve zablude domaće politike.

Način na koji su se domaći fašisti obračunavali sa fra Petrom Jelečom dosad je nezabilježen u BiH.

„Pederko, daidža, sultan fatih, balija, pas, izdajica ..." što bi kolumniralo pozivom na lič „ubiti,zaklati, spaliti, zabetonirati i baciti u rijeku" samo su neki od uvreda i prijetnji kojima su mediji i njihovi čitatelji pod kontrolom Milorada Dodika i Dragana Čovića, častili fra Petra Jeleča. Ni jedna organizacija za zaštitu ljudskih prava nije reagovala, intelktualci su, uz par časnih izuzetaka, sramotno šutjeli. Nikome od organa reda nije palo na pamet da sprovodi zakon o zabrani govora koji podstiče na vjersku i nacionalnu mržnju.

Nikakve prijetnje nisu pokolebale fra Petra Jelača u hrabrom iznošenju istine, što su prijetnje bile intezivnije ,njegove dijagnoze društva bile su preciznije.

Čovjek nije čovjek, jednostavno, po tome što on djelimično pripada u klasu prirodnih bića, a djelimično se izdiže iznad njih. Iz reda prirodnih bića on može istupiti samo zato što je biće koje djeluje, a fra Jeleč kao da ispunjava misiju čovjeka.

Fra Petar Jeleč danas je i ujak, daidža, brat, sin svim opljačkanim, poniženim i gladnim građanima BIH u ime kojih govori i piše.

Nikada jedan, i filozof i teolog, nije bio obljubljen među običnim pukom kao što je danas Fra Petar Jeleč. Neke stvari se ne mogu kupiti novcem kao ni kreditnom karticom. Ako je Kant svojom „Kritikom čistog uma „pokušao spasiti Boga od racionalizma Rene Dekarta, a onda sa pravom možemo reći da Fra Petar Jeleč spašava Boga od pragmatizma vjerskih elita, koje su ga svojom djelovanjem kompromitovale, bez obzira kako ga ovdašnji ljudi zvali.

Zbilja, mogli bismo pomisliti da nas samo Bog može spasiti od „Babilona medija" koji je, možda, posljednji mogući put emancipacije, da ne bismo bili u rukama jednog ili nekolicine prosvijećenih vladara, koji ih reduciraju na masku jedne jedinstvene ''istine'' i jednog jedinog umirujućeg, ali zagušljivog poretka.

Božidar Prosenjak jednom je rekao: „Lijepo je znati da postoje ljudi koji su zlatni rub naše staze". Fra Petar Jeleč, svjetlo je na toj stazi.