Održana tribina ''Stop majorizaciji Hrvata u BiH'' u Travniku
Hercegovina.info
Ovaj simboličan termin trebao je označiti hitnost rješavanja neravnopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini, ali s posebnim naglaskom na Hrvate u Središnjoj Bosni. Gosti su bili: Josip Kvasina (predsjednik Kluba hrvatskih zastupnika u SŽSB), Zdenko Antunović (istaknuti član HIZ-a), Nikica Tomić (predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata), Tvrtko Milić (novinar Glasa Amerike i kolumnist na portalu Poskok).
Uvodnu riječ imao je predsjednik HSPF-a Ivan Kraljević gdje je ukazao na već poznate probleme Hrvata u Bosni i Hercegovini, negirao tvrdnje da su mladi ljudi nezainteresirani za aktualnu političku situaciju u kojoj se kao narod nalazimo. U svom govoru također se osvrnuo na izjavu Doris Pack, koja je pozvala mlade ljude u Bosni i Hercegovini da izađu na ulice i rekao: ''Današnji mladi ljudi ne žele nove sukobe, mladi žele mir i normalno stanje u državi, mladi prije svega žele one koje su izabrali na izborima.''
Prof.dr. Mile Lasić je održao predavanje o stanju Hrvata u BiH s pravnog aspekta. Pojasnio je pojmove legitimnosti i legalnosti i njihovu važnost vezano za volju hrvatskog biračkog tijela. Naglasio je da peticije pored referenduma predstavlja jedan od demokratskih neizravnih oblika utjecaja na politička dešavanja u državi. Također je naglasio važnost da se veto zaštite nacionalnog interesa preimenuje u nacionalni veto.
Zdenko Antunović se posebno osvrnuo na stanje Hrvata u ŽSB. Naveo je statističke podatke vezane za kretanje stanovništva, ali uputio i u ustavne reforme koje su se dogodile 2002.god., a koje su omogućile neravnopravan položaj Hrvata u Središnjoj Bosni u odnosu na Bošnjake. Napomenuo je da su hrvatske stranke na zadnjim parlamentarnim izborima dobile više od 35 000 glasova u ŽSB, s tim da su iz ovog broja izuzete multietničke stranke Narodna stranka radom za boljitak i Socijal-demokratska partija kojima je otišao relativno mali broj glasova hrvatskog biračkog tijela . ŽSB i ŽHN su zapravo ''kralježnice'' Bosne i Hercegovine kako ih nazivaju brojni dužnosnici Međunarodne zajednice, te je upravo iz toga razloga potrebno obratiti posebnu pažnju kad je riječ o stanju i pravima Hrvata u ove dvije mješovite županije. Prema neslužbenim informacijama na teritoriju ŽSB trenutno živi 84 880 Hrvata (35.1%). Prema njegovom mišljenju nužne promjene za razvoj ŽSB, ali i Bosne i Hercegovine kao države su: ustavne promjene, izmjena izbornog zakona, demografske promjene i poticanje gospodarskog razvoja.
Nikica Tomić: ''Bit peticije je utjecaj na stvaranje vlasti, na nove ustavne promjene i izmjenu izbornog zakona.'' Napomenuo je da je potpisivanje peticije prošlo bez ikakvih službenih problema. Kao veoma važno također je spomenuo da potpisnici peticije nisu samo i isključivo Hrvati, već je nerijedak slučaj bio da su je potpisali i članovi drugih naroda. U ŽSB ukupno je 28 251 potpisana peticija, što je zaista veliki odaziv, ako uzmemo u obzir da je u cijeloj ŽHB potpisano tek nepunih 13 000.
Josip Kvasina je predsjednik hrvatskog kluba zastupnika u Saboru Županije Središnja Bosna i govorio je o problemima u kojima se trenutno nalaze hrvatski zastupnici, naime osporava im korištenje veta na pitanja zaštite nacionalnog interesa. Sadašnji rad sabora se odvija bez 10 hrvatskih zastupnika, te je sam njegov rad protivan kako Ustavu ŽSB, tako i Poslovniku o radu SŽSB. Hrvatski zastupnici su poslali žalbu Ustavnom sudu FBiH, uredu OHR-a, SIP-u, međutim po pitanju navedenog nije još ništa urađeno. Županijsko ministarstvo pravde, kao i ono na federalnoj razini je ukazalo na rad koji nije usuglašen sa važećim pravnim propisima, ali nažalost nema u svojoj nadležnosti mogućnost djelovanja u ovakvim situacijama. Usprkos tome da ova situacija traje već duže vrijeme, Visoki predstavnik Valentin Inzko nije dao odgovor na otvorena pisma hrvatskih zastupnika po ovom pitanju. Još jednom je napomenuo da sve sjednice koje se trenutno održavaju i odluke koje se na njima donose su potpuno nevažeće, budući da je jedan od članaka ustava ŽSB: ''Ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastupljeni u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti.''
Zadnje predavanje od službenih gostiju imao je Tvrtko Milović: ''Aktualna je borba ne samo za opstanak Hrvata, nego i Bosne i Hercegovine kao države.'' Osvrnuo se na stanje u ovoj našoj multietničkoj državi u kojoj postoji približno 150 općina samo njih 19 multietničkih, a čak njih 11 se nalazi u geografskoj regiji Središnje Bosne. Hrvati se ti koji su uspjeli zadržati elemente multietničnosti u Središnjoj Bosni,a samim tim i u Bosni i Hercegovini. Najveći problem Hrvata je taj što su oni proglašavani (majorizirani) na entitetskoj razini, a upravo je to razina gdje postoje najveće nadležnosti vladajućih struktura. Naglasio je također problem nezastupljenosti projekata Hrvata u Bosni i Hercegovini u medijima, kao i bojaznost da bez kulturnog identiteta postoji opasnost da izgubimo i nacionalni identitet.
Nakon predavanja koje su održali službeni gosti, vodeće osobe u hrvatskim političkim strankama koje djeluju na području ŽSB su se javili za riječ. Među njima su bili: Nikola Lovrinović (predsjednik HDZ-a BiH ŽO SB), Slavica Josipović (predsjednica HDZ-a 1990. ŽO SB), Marinko Čavara, Lidija Brdara Marina Pendeš.
Nakon toga su uslijedila pitanja publike koja su većinom bila usmjerena prof.dr. Mili Lasiću, a vezana za različite nejasnoće oko rezultata peticije, načina na koji Hrvati mogu utjecati na promjenu sadašnje situacije. Mene kao i većinu osoba koje se prisustvovale tribini dojmila se izjava Ivana Sablje (HDZ 1990.):'' Oni koji su rekli NE BiH 1990.danas imaju pola njenog teritorija, a mi koji smo rekli DA BiH imamo ovo što danas imamo.''
Već je posve očito da je hrvatski narod najviše izgubio Daytonskim sporazumom, za neke su stvari izravno krive naše političke elite, prije svega zbog nedovoljne odlučnosti, ali zaključak je da mi Hrvati možemo zajedno utjecati da stvarno budemo ravnopravan narod na cijelom teritoriju države Bosne i Hercegovine. I za kraj posebno je odjeknula izjava predsjednika HSPF-a Ivana Kraljevića: ''Ne postoje dobri i loši Hrvati, moramo se boriti zajedno ukoliko želimo nešto promijeniti.''
Uvodnu riječ imao je predsjednik HSPF-a Ivan Kraljević gdje je ukazao na već poznate probleme Hrvata u Bosni i Hercegovini, negirao tvrdnje da su mladi ljudi nezainteresirani za aktualnu političku situaciju u kojoj se kao narod nalazimo. U svom govoru također se osvrnuo na izjavu Doris Pack, koja je pozvala mlade ljude u Bosni i Hercegovini da izađu na ulice i rekao: ''Današnji mladi ljudi ne žele nove sukobe, mladi žele mir i normalno stanje u državi, mladi prije svega žele one koje su izabrali na izborima.''
Prof.dr. Mile Lasić je održao predavanje o stanju Hrvata u BiH s pravnog aspekta. Pojasnio je pojmove legitimnosti i legalnosti i njihovu važnost vezano za volju hrvatskog biračkog tijela. Naglasio je da peticije pored referenduma predstavlja jedan od demokratskih neizravnih oblika utjecaja na politička dešavanja u državi. Također je naglasio važnost da se veto zaštite nacionalnog interesa preimenuje u nacionalni veto.
Zdenko Antunović se posebno osvrnuo na stanje Hrvata u ŽSB. Naveo je statističke podatke vezane za kretanje stanovništva, ali uputio i u ustavne reforme koje su se dogodile 2002.god., a koje su omogućile neravnopravan položaj Hrvata u Središnjoj Bosni u odnosu na Bošnjake. Napomenuo je da su hrvatske stranke na zadnjim parlamentarnim izborima dobile više od 35 000 glasova u ŽSB, s tim da su iz ovog broja izuzete multietničke stranke Narodna stranka radom za boljitak i Socijal-demokratska partija kojima je otišao relativno mali broj glasova hrvatskog biračkog tijela . ŽSB i ŽHN su zapravo ''kralježnice'' Bosne i Hercegovine kako ih nazivaju brojni dužnosnici Međunarodne zajednice, te je upravo iz toga razloga potrebno obratiti posebnu pažnju kad je riječ o stanju i pravima Hrvata u ove dvije mješovite županije. Prema neslužbenim informacijama na teritoriju ŽSB trenutno živi 84 880 Hrvata (35.1%). Prema njegovom mišljenju nužne promjene za razvoj ŽSB, ali i Bosne i Hercegovine kao države su: ustavne promjene, izmjena izbornog zakona, demografske promjene i poticanje gospodarskog razvoja.
Nikica Tomić: ''Bit peticije je utjecaj na stvaranje vlasti, na nove ustavne promjene i izmjenu izbornog zakona.'' Napomenuo je da je potpisivanje peticije prošlo bez ikakvih službenih problema. Kao veoma važno također je spomenuo da potpisnici peticije nisu samo i isključivo Hrvati, već je nerijedak slučaj bio da su je potpisali i članovi drugih naroda. U ŽSB ukupno je 28 251 potpisana peticija, što je zaista veliki odaziv, ako uzmemo u obzir da je u cijeloj ŽHB potpisano tek nepunih 13 000.
Josip Kvasina je predsjednik hrvatskog kluba zastupnika u Saboru Županije Središnja Bosna i govorio je o problemima u kojima se trenutno nalaze hrvatski zastupnici, naime osporava im korištenje veta na pitanja zaštite nacionalnog interesa. Sadašnji rad sabora se odvija bez 10 hrvatskih zastupnika, te je sam njegov rad protivan kako Ustavu ŽSB, tako i Poslovniku o radu SŽSB. Hrvatski zastupnici su poslali žalbu Ustavnom sudu FBiH, uredu OHR-a, SIP-u, međutim po pitanju navedenog nije još ništa urađeno. Županijsko ministarstvo pravde, kao i ono na federalnoj razini je ukazalo na rad koji nije usuglašen sa važećim pravnim propisima, ali nažalost nema u svojoj nadležnosti mogućnost djelovanja u ovakvim situacijama. Usprkos tome da ova situacija traje već duže vrijeme, Visoki predstavnik Valentin Inzko nije dao odgovor na otvorena pisma hrvatskih zastupnika po ovom pitanju. Još jednom je napomenuo da sve sjednice koje se trenutno održavaju i odluke koje se na njima donose su potpuno nevažeće, budući da je jedan od članaka ustava ŽSB: ''Ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastupljeni u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti.''
Zadnje predavanje od službenih gostiju imao je Tvrtko Milović: ''Aktualna je borba ne samo za opstanak Hrvata, nego i Bosne i Hercegovine kao države.'' Osvrnuo se na stanje u ovoj našoj multietničkoj državi u kojoj postoji približno 150 općina samo njih 19 multietničkih, a čak njih 11 se nalazi u geografskoj regiji Središnje Bosne. Hrvati se ti koji su uspjeli zadržati elemente multietničnosti u Središnjoj Bosni,a samim tim i u Bosni i Hercegovini. Najveći problem Hrvata je taj što su oni proglašavani (majorizirani) na entitetskoj razini, a upravo je to razina gdje postoje najveće nadležnosti vladajućih struktura. Naglasio je također problem nezastupljenosti projekata Hrvata u Bosni i Hercegovini u medijima, kao i bojaznost da bez kulturnog identiteta postoji opasnost da izgubimo i nacionalni identitet.
Nakon predavanja koje su održali službeni gosti, vodeće osobe u hrvatskim političkim strankama koje djeluju na području ŽSB su se javili za riječ. Među njima su bili: Nikola Lovrinović (predsjednik HDZ-a BiH ŽO SB), Slavica Josipović (predsjednica HDZ-a 1990. ŽO SB), Marinko Čavara, Lidija Brdara Marina Pendeš.
Nakon toga su uslijedila pitanja publike koja su većinom bila usmjerena prof.dr. Mili Lasiću, a vezana za različite nejasnoće oko rezultata peticije, načina na koji Hrvati mogu utjecati na promjenu sadašnje situacije. Mene kao i većinu osoba koje se prisustvovale tribini dojmila se izjava Ivana Sablje (HDZ 1990.):'' Oni koji su rekli NE BiH 1990.danas imaju pola njenog teritorija, a mi koji smo rekli DA BiH imamo ovo što danas imamo.''
Već je posve očito da je hrvatski narod najviše izgubio Daytonskim sporazumom, za neke su stvari izravno krive naše političke elite, prije svega zbog nedovoljne odlučnosti, ali zaključak je da mi Hrvati možemo zajedno utjecati da stvarno budemo ravnopravan narod na cijelom teritoriju države Bosne i Hercegovine. I za kraj posebno je odjeknula izjava predsjednika HSPF-a Ivana Kraljevića: ''Ne postoje dobri i loši Hrvati, moramo se boriti zajedno ukoliko želimo nešto promijeniti.''
Vezani članci