Jutarnji list: Lagumdžijina politika je šovinistička

Kako bismo bolje razumjeli trenutnu krizu nužno je osvrnuti se na rezultate izbora i postizborne reakcije čelnika nekih stranaka.

Piše: Ivan Vukoja, jutarnji.hr

Neposredno nakon objavljivanja izbornih rezultata, predsjednik SDP-a BiH Zlatko Lagumdžija je izjavio da su mu mnogi strani dužnosnici sugerirali kako bi upravo Bošnjaci kao najbrojniji narod u BiH trebali prvi „odustati od nacionalizma". Kao potvrdu toga da su na prethodnim izborima „Bošnjaci kao najbrojniji narod prvi odustali od nacionalizma", Lagumdžija je naveo izborne rezultate SDP-a i izbor njihovog kandidata Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. On je tom izjavom neizravno priznao da je SDP bošnjačka stranka, odnosno da su za SDP i Komšića u prvom redu glasovali Bošnjaci.

U okvirima statistički dopuštene vjerojatnosti možemo ustvrditi da je za Komšića na prethodnim izborima glasovalo oko 2,5% hrvatskog biračkog tijela u FBiH, a da pri tom udio hrvatskih glasova u ukupnom broju glasova koje je Komšić dobio iznosi oko 1,35%.

Za ilustraciju možemo navesti primjer Kalesije (sjeveroistočna Bosna). Po popisu iz 1991. godine tamo je živjelo 35 Hrvata (0,08%). Na prošlim izborima kandidati za hrvatskog člana Predsjedništva BiH ostvarili su slijedeće rezultate: Krišto (HDZ BiH) 27 glasova, Raguž (HDZ 1990) 6 glasova, Komšić (SDP BiH) 7.033 glasa. Kalesija je i primjer da Lagumdžija ne govori istinu kada kaže da je SDP BiH dobio većinu hrvatskih glasova na onim područjima u BiH na kojima su Hrvati u manjini. Slično kao i u Kalesiji, hrvatski blok HDZ BIH - HDZ 1990 osvojio je preko 90% hrvatskih glasova i u Sarajevu, Zenici, Tuzli, središnjoj Bosni i Posavini.

Sljedeće pitanje koje se logički nameće jeste zašto je „građanski" SDP u FBiH istaknuo kandidata samo za hrvatskog, a ne za bošnjačkog člana Predsjedništva? Ili, zašto nisu kao „nacionalno neutralna stranka" u FBiH istaknuli kandidate i za hrvatskog, i za bošnjačkog člana Predsjedništva? Izjava da su Bošnjaci izborom Komšića pokazali da odustaju od nacionalizma imala bi smisla da je Komšić bio kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva. Time bi i SDP BiH i Bošnjaci barem na simboličkoj razini pokazali spremnost na „odustajanje od nacionalizma". Problem i apsurd je u činjenici da je Komšić bio kandidat za hrvatskog člana, a da su ga pri tom izabrali Bošnjaci, tako sada u Predsjedništvu BiH faktički imamo jednog srpskog i dva bošnjačka predstavnika, budući da predstavnici predstavljaju one koji su ih izabrali.

Stoga bi, u Komšićevom slučaju, mogli kazati da po Lagumdžijinom, odnosno SDP-ovom modelu Bošnjaci odustaju od nacionalizma tako što Hrvatima biraju njihovog nacionalnog predstavnika. Ako šovinizam definiramo kao težnju da se jednom narodu ospori pravo na postojanje, pravo na politički subjektivitet kroz pravo da sami biraju vlastite predstavnike, onda možemo kazati i da po SDP-ovom modelu Bošnjaci odustaju od nacionalizma tako što prelaze na šovinizam prema Hrvatima. I takva stranka sebe naziva građanskom i socijaldemokratskom. I nudi „političku platformu" koja bi trebala osigurati jednakopravnost Hrvata u BiH i to kroz koncept ideološko-partijskog legitimiteta izražen u formulaciji „pripadnik konstitutivnog naroda". Po tom konceptu sasvim je moguće da, na primjer, SDP BiH na razini FBiH osvoji 51% glasova i samostalno sastavi Vladu u kojoj će kao „hrvatski kadrovi" biti isključivo članovi SDP-a koji se (prema potrebi) izjašnjavaju kao „pripadnici hrvatskog naroda". I da sve to bude moguće čak i u situaciji kada je za SDP BiH glasovalo 1% glasača iz hrvatskog naroda. Ili, da SDP BiH napravi koaliciju u kojoj sve stranke zajedno nose manje od 10% hrvatskog izbornog legitimiteta, a sebi prisvoje pravo na 100% zastupljenosti „hrvatskih kadrova" u izvršnim tijelima vlasti na razini FBiH. A upravo takvu situaciju trenutno imamo. Koalicija SDP BiH - SDA - Lijanovići - HSP BiH pokušava sastaviti federalnu vladu bez sudjelovanja bloka HDZ BiH - HDZ 1990 koji nosi 90% hrvatskog izbornog legitimiteta.

Da bi SDP BiH i njegovi partneri uspjeli u svome naumu potpunoga institucionalnog razvlašćivanja Hrvata preostaje im još samo u dovoljnoj mjeri ovladati Domom naroda kao posljednjom instancom zaštite hrvatskih nacionalnih interesa. Predsjednik Federacije BiH, kao i Vlada Federacije moraju dobiti potvrdu ne samo u Parlamentu FBiH, nego i u Domu naroda FBiH, kojeg čine hrvatski, srpski i bošnjački kluba od kojih svaki ima po 17 članova. Kako po izbornim rezultatima koaliciji okupljenoj oko SDP-a pripada manje od 10% hrvatskog izbornog legitimiteta, logično bi bilo očekivati da ta koalicija u hrvatskom klubu ima maksimalno 2 predstavnika. Zahvaljujući nakaradnom Izbornom zakonu i raznim izbornim i postizbornim manipulacijama SDP-ova koalicija nastoji instalirati 6 svojih članova u Hrvatski klub Doma naroda te tako osigurati potvrđivanje njihove Vlade. Tako je stvorena situacija u kojoj Hrvati nemaju svoje legitimne predstavnike niti u Predsjedništvu BiH, niti u Vladi FBiH, ne čine dio parlamentarne većine u Parlamentu FBiH, i nemaju nikakav stvarni utjecaj na rad Doma naroda. Jedino što im u ovom trenutku preostaje je odugovlačenje s imenovanjem zastupnika u Dom naroda koji po Izbornom zakonu ne može biti konstituiran dok ne završi postupak registracije svih zastupnika koji se prethodno imenuju u županijskim skupštinama.

Ako SDP-ova koalicija i formira vlast na razini FBiH bez hrvatskog bloka, to najvjerojatnije ipak neće moći na državnoj razini. Osim toga, hrvatski blok, samostalno ili u koaliciji s drugim strankama, imao bi vlast u 4 od 10 županija u FBiH, i vjerojatno bi koristio sve mogućnosti za blokadu rada Vlade FBiH, koja bi sa svoje strane vjerojatno nastojala što više razvlastiti spomenute „hrvatske" županije. Dodamo li tome i činjenicu da ni RS ne podržava uspostavu vlasti u FBiH bez legitimnih hrvatskih predstavnika, izvjesno je da bi u slučaju da SDP-ova koalicija uspije uspostaviti vlast na razini Federacije, Bosna i Hercegovina bila dovedena u stanje najveće političke krize od završetka rata. Bilo bi to stanje i vertikalne i horizontalne institucionalne blokade koja može trajno narušiti ionako krhke temelje bosansko-hercegovačke državnosti.

Autor je urednik magazina za političku kulturu i društvena pitanja STATUS Mostar