Jedinstveni u ratu, posvađani u miru

Podjele su pogubne s pojednostavljivanjima tipa za ili protiv, uzrok - posljedica, pobjednik - gubitnik, moderan - zatucan, teist - ateist, liberalan - konzervativan, za ili protiv (istospolnog) braka, podjela na Istok i Zapad, sve do neopravdanog generaliziranja "što južnije to tužnije".

U životu se rukovodim prosvjetiteljskim načelom da ljude treba okupljati s pitanjem što ih spaja, tj. kada se predoče dokazi o nametnuto razarajućim podjelama. U Europi su nebrojena neriješena nacionalna pitanja. To je prvi "okidač" sukoba i podjela. Drugi je "okidač" ekonomska nadmoć moćnih članica EU-a, Kine, SAD-a i Rusije, koje svoju moć demonstriraju na kolateralnim državama, među kojima je i Hrvatska.

"DIRIGIRANI" OTKAZI

Kao što je poznato, nakon nametnutog političkog kompromisa, dvadeseta obljetnica vojno-redarstvene akcije "Oluja", Dana pobjede, Dana hrvatskih branitelja i Dana domovinske zahvalnosti obilježavat će se vojnim mimohodom u Zagrebu 4. kolovoza te dan poslije, tradicionalno 5. kolovoza u Kninu. Smatram da je taj nametnuti kompromis imao i imat će kompromitirajuće posljedice za Hrvatsku.

Hrvatski barjak koji je 5. kolovoza 1995. na Kninsku tvrđavu podigao prvi predsjednik Franjo Tuđman ima višestruko značenje. Dan pobjede nije samo proslava "Oluje". Taj dan nije važan samo Hrvatskoj nego je važan i način kako će biti prikazan međunarodnoj zajednici. Taj dan je obilježio poraz velikosrpske politike, od kada se započelo s mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja i uspostavom mira na jugoistoku Europe. Zato treba kompromitirati prvog predsjednika RH, hrvatsku neovisnost i proslavu najvećeg državnog blagdana. Kompromitiranje kao i podjele dirigirani su i imaju cilj rušenje državnog suvereniteta. Posljedica toga je da nam najslavnija obljetnica u Hrvatskoj godinama postaje "pozornica podjela".

Na prošlogodišnjoj proslavi "Oluje" izviždani su tadašnji predsjednik Ivo Josipović i premijer Zoran Milanović. Potonji se nije želio suočiti s još jednim negodovanjem puka u Kninu, pa je (prividno) uspio tako što je središnju proslavu ove godine prebacio u Zagreb. Za to je naveo razlog kako se u Kninu ranijih godina odazivalo malo stranih diplomata. Međutim, došao je drugi udarac - brojne države članice NATO-a otkazale su sudjelovanje u vojnoj paradi. Otkazivanje dolaska brojnih inozemnih delegacija kod sudjelovanja u vojnom mimohodu u Zagrebu simolički je čin minimaliziranja proslave, a time i međunardodnog statusa Hrvatske. Srbijanska diplomacija likuje što su među prvima otkazali dolazak na vojni mimohod uzvanici iz Italije, Slovenije, Rumunjske, Velike Britanije, Mađarske, Njemačke te Rumunjske. Premijer Milanović i šefica naše diplomacije Vesna Pusić ne smatraju da je to problem i/ili udarac za Hrvatsku. Samo u tome s njima sam suglasan, ako su mislili (ili nisu) da nam je sloga više nego ikada potrebnija u očuvanju i razvoju domoljublja. Držim da su ministrica Pusić i premijer EU poltroni koji slušaju direktive, a sad ih, kao, ne zanima njihov znakoviti nedolazak.

ČULO SE SVAŠTA

Podsjetimo, Srbija je zatražila od Međunarodnog suda u Haagu da Hrvatskoj zabrani proslavu "Oluje". Srbijanski premijer Aleksandar Vučić "Oluju" naziva "najvećim etničkim čišćenjem u Europi" (nakon Drugog svjetskog rata). Srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić izjavio je za medije da je obljetnica vojno-redarstvene akcije "čin genocida i dan velike žalosti za Srbiju". Ivica Šola u svojoj kolumni za Glas Slavonije ovako opisuje sukus Dačićeve perverzne politike: "Upravo je akcija Oluja spriječila novi genocid od strane srpskih vojnih postrojbi u Bihaću gdje bi, prema procjenama povjesničara, bilo višestruko više žrtava srpskih koljačkih hordi nego što ih je bilo u Srebrenici. To je povijesno utvrđena činjenica. Zahvaljujući, među inim, Hrvatskoj vojsci i odlučnosti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i pokretanju Oluje, nova Srebrenica bila je spriječena. 'Genocid' u Oluji i masovni odlazak Srba nije posljedica progona s hrvatske strane, već odluka srpskih vlasti", piše Šola.

Šibenski župan Goran Pauk je protiv bilo kojeg drugog obilježavanja "Oluje" izvan Knina. Slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec izjavljuje: "Budući na mimohodu neće sudjelovati ni neke druge savezničke države, nema razloga da na njoj sudjeluje Slovenija sa svojom vojskom". Tipični primjer poltronstva i/ili EU sluganstva. I aktivisti Centra za mirovne studije prosvjedovali su protiv organiziranja vojnog mimohoda u metropoli. "Vojni mimohod je podijelio hrvatsku javnost i proizveo međunarodni skandal", izjavio je Gordan Bosanac iz CMS-a. Pitam ga je li veći skandal nedolazak ili minoriziranje naše neovisnosti od tzv. velikih igrača svjetske diplomacije?

Stranka ORaH podržava apel spomenute udruge "Rat je gotov, nemojte organizirati vojne parade" te u priopćenju za medije ističu da su "protiv rastrošne vojne parade u trenutku financijske krize države i očigledne polarizacije društva oko mimohoda".

MIMOHOD PODJELA

Evo i nekih statističkih podataka. Proslava 20. obljetnice Oluje treba biti održana u Kninu - za tu opciju se izjasnilo 51 posto građana RH. Da proslavu treba održati u Kninu, ali i u Zagrebu, smatra 35 posto građana. Proslavu samo u Zagrebu željelo bi 4 posto anketiranih. Deset posto građana ili ne zna ili pak misli da se proslava ne treba nigdje održati! I Vladina odluka da se dan prije proslave u Kninu organizira i svečani vojni mimohod u Zagrebu podijelila je građane Republike Hrvatske. Protiv te ideje je 48 posto građana, a njih 45 posto je za. Što se tiče dviju najvećih stranaka - HDZ-ovo biračko tijelo u većem je broju za proslavu obljetnice u Kninu nego što su to birači Kukuriku koalicije. To su rezultati istraživanja agencije Ipsos puls od travnja ove godine.

Između mnoštva mišljenja, spomenimo još jedno. Da organizacija vojnog mimohoda u Zagrebu ne zanima Šibenčane govori i podatak u anketi čitatelja portala ŠibenikIN. Šibenčani koji su glasali, centralnu proslavu oslobodilačke akcije vide u Kninu, a ne u Zagrebu, što je bio prijedlog Vlade.

HDSSB, HSP i Konzervativna stranka su se izjasnili za vojni mimohod u Zagrebu. Obrazlažu to (i) činjenicom što se mimohodi oružanih snaga u svijetu u pravilu održavaju u glavnim gradovima. HDZ, HSS i HSP AS su ranije (prije političkog kompromisa) bili protiv vojnog mimohoda.

"Taj dan mora biti dan pobjede, a ne podjele", prva je rezolutno medijima izjavila predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Prije kompromisa s Vladom protivila se mimohodu.

Već tjednima pojedini mediji spekuliraju da je dio braniteljskih udruga spreman državnome vrhu prirediti situaciju sličnu onoj od 18. studenoga u Vukovaru prošle godine. "To je prestrašno! Nešto najpodlije što se ljudima koji su obranili Hrvatsku može imputirati. Mi smo legalisti, poštujemo vlast koju je izabrao hrvatski narod i želimo da proslava u Kninu prođe dostojanstveno. Ljudi su osiromašeni, pokradeni, narod je u sluganstvu, a oni se međusobno svađaju", komentira Ante Deur, predsjednik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, jedan od onih koji je u medijima istican kao navodno mogući organizator izgreda. U Vladi su izjavili da iza ranijih i novih (možebitnih) izgreda stoji glavna oporbena stranka.

Hrvatski su biskupi više puta ponavljali da proslava treba poticati jedinstvo. "Žalosti nas to što se događa i podjele mogu štetiti svima", izjavio je za medije nadbiskup riječki, mons. Ivan Devčić.

PROTIV STRAHA
Ili ćemo biti slobodni ili šutjeti

Za anarhiste domoljublje je prijetnja slobodi. Drugi se (ruko)vode diktatom moći i/li masa. Još je Sigmund Freud pisao o tome kako se ljudi u gomili ponašaju drukčije od onih koje nije porobio diktat mase. Carl Gustav Jung skovao je izraz kolektivna svijest, Le Bon psihologiju mase objašnjava teorijom zaraze. On je jedan od od začetnika propagande. Manfred Lütz, njemački psihijatar i teolog, u knjizi "Ludilo" pojašnjava zašto su najveći problem (bili i ostali) glupi i/ili suludo normalni ljudi. Oni promatraju, dopuštaju ili sudjeluju u podjelama, ratovima, genocidu, terorizmu i o(p)stanku vladavine diktatora. Ljudi postaju imuni na sve što (im) se događa. To je šuteća većina. Grčki je povjesničar Tukidid zapisao: "Tajna slobode je hrabrost. Ili ćemo biti slobodni ili šutjeti. Oboje se ne može imati. Šutnja je odobravanje postojećeg stanja." Imamo li pravo šutjeti o strategiji porobljavanja malih naroda i neokolonizaciji? Imamo li pravo na strah pred onima koji nas vode u propast? Ovdje se vrijedi prisjetiti i misli Ante Starčevića: "Radije s orlovima nego s licemjerima. Orlovi jedu mrtve, a licemjeri žive."

SVOJI NA SVOME
Pobijedimo noćne more

Suvremeni kolonijalizam sa strategijom globalizacije guši posebnosti nacionalnih entiteta i/ili suverenosti. Nacionalni interesi malih naroda podređeni su Europskoj uniji - bez (europske) vizije i njezine održivosti. U strategiji podjela cilj je stvoriti nemislećeg građanina koji vjeruje u dobre namjere "velikih". Mi euroskeptici umjesto vjere u napredak EU-a - imamo sumnju. Umjesto snova u opstojnosti neovisnosti Hrvatske - imamo noćne more, očekujući bolno "otrežnjenje" (za sada) šutljive većine. Zato pobijedimo noćne more zahvaljujući snovima koje smo imali kod stvaranja Hrvatske. "Najveća opasnost leži u rastu bezličnosti, u brisanju različitosti, u uništavanju narodnih kultura i različitih načina života u globaliziranom svijetu gdje se jedino priznaje vrijednost izražena cijenom, odnosno u novcu", zapisao je Alain de Benoist, francuski književnik i filozof. "Otac domovine" Ante Starčević upozorava: "Narod koji uvijek traži zaštitnika nije vrijedan slobode."

ISTINE I LAŽI
Zarobljenici strategija kaosa

Vrijedi citirati i ironičnu konstataciju književnika i publicista Stanka Bašića: "Hrvati u Europi su u situaciji djeteta koje je na svijet došlo protiv volje svojih roditelja, a koje se uzaludnom upornošću trudilo zadobiti roditeljsku ljubav." Postajemo dakle zarobljenici strategije vladara kaosa, prepuštajući da nas se vodi kao "guske u magli" (Stjepan Radić). Dobro se ovdje prisjetiti i upozorenja A. B. Šimića: "Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!" Na kraju se vrijedi podsjetiti i zapisa Montesquieua, francuskog političkog mislioca i pisca: "Država može od mene tražiti da za nju poginem, ali ne može tražiti da za nju lažem!" Podsjećam još i na latinsku izreku QUEM DEUS PERDERE VULT, DEMENTAT! (Koga Bog hoće uništiti, oduzme mu razboritost).

izvor: glas-slavonije.hr