Hrvati su bili gurnuti u stranu, a sad osjećaju da imaju uzor i prijatelje u liderima u RS

Radmanović ističe da SNSD i partije iz RS nikad neće pristati na bilo kakvu promjenu Daytona, dok partije iz Sarajeva i dalje rade na tome jer vjeruju da će taj posao za njih uraditi netko iz međunarodne zajednice.

"Neki u Sarajevu su navikli da im pomažu međunarodni čimbenici, pa oni to i danas koriste. Ali nema ništa od toga. Nitko iz međunarodne zajednice neće to uraditi, i to je zabluda", kaže Radmanović.

Ima li sada promjene u načinu rada i atmosferi u Predsjedništvu?

RADMANOVIĆ: Promjene su se osjetile već na samoj inauguraciji, i to ne samo u govorima nego i u tim satima oko inauguracije, kada smo usaglašavali govor za Vijeće sigurnosti. Na sjednici Vijeća sigurnosti sam rekao da je Predsjedništvo dan prije položilo zakletvu i da dolazim sa usuglašenim govorom, i to je potpuno bacilo u sjenu negativno izvješće visokog predstavnika.
Tako je bilo i širom Europe. To samo po sebi najavljuje bolju atmosferu u cijeloj BiH, a ne samo između tri člana Predsjedništva, što smatram vrlo dobrim. Jer, ako je Predsjedništvo usuglašeno o nekim pitanjima, onda to može biti primjer drugima. I obrnuto, jer skoro da nijedan organ nema razloga doći do usuglašavanja ako se u Predsjedništvu svađaju. Sve to najavljuje mirniju atmosferu, koja nam je u BiH potrebna. U BiH se mora raditi i to odstupiti od nekih stavova da bi se došlo do dogovora.

Kako ocjenjujete trenutnu političku situaciju u BiH?

RADMANOVIĆ: Za razliku od optimizma u Predsjedništvu, potpuno je deprimirajuće ovo što se trenutno dešava u BiH. Samo da podsjetim vaše čitaoce: u ovo vrijeme prije četiri godine Predsjedništvo je već završilo konzultacije s političkim partijama, i bilo spremno za imenovanje predsjedajućeg Vijeća ministara, i to smo uradili četvrtog siječnja.
Sada je jasno da najranije do 12. siječnja, a možda ni do tada, konzultacije nećemo ni početi, što je negativno za BiH. Za to postoji i potpuno jasno objašnjenje.
U BiH postoji politička partija koja je sebe potpuno neracionalno proglasila pobjednikom. Ta partija je svog lidera odmah proglasila za premijera, a premijera nema u BiH. Ta partija je napravila platformu promjene Daytonskog sporazuma što neće prihvatiti partije iz RS a dijelom i partije iz hrvatskog naroda. To je iskompliciralo situaciju.
Ako ovako nastavimo, može proći još nekoliko mjeseci da nemamo novo vijeće ministara. To otežava održavanje stabilnog stanja u BiH, komplicira političku situaciju, usporava nas na putu ka EU, otežava stvaranje boljih socijalnih prilika u BiH.

Zbog čega to SDP, po Vašem mišljenju, radi?

RADMANOVIĆ: Plan je promjena Daytonskog sporazuma. Odgovor su odmah dobili: Nema rušenja Daytona ni na mala ni na velika vrata. A suštinske točke platforme koju su usvojile SDA i SDP ne možemo prihvatiti. Ne možemo prihvatiti BiH u kojoj se svi neće osjećati ravnopravno.

Mislite li učestvuje li u tome netko iz međunarodne zajednice?

RADMANOVIĆ: BiH je dostigla visoki stepen demokracije u izborima na kojima se biraju relevantni predstavnici sva tri naroda i dva entiteta. Nitko se u to ne može miješati i ja mislim da se to ni ne dešava. Mislim da se pojedinci iz Sarajeva pozivaju na neke imaginarne međunarodne čimbenike da bi dobili podršku. Ali nema ništa od toga. Nitko iz međunarodne zajednice neće to uraditi, i to je zabluda.

Kako komentirate približavanje SDA i SDP?

RADMANOVIĆ: Mislim da je bliskost postojala i ranije, samo je mi nismo primjećivali. Ta bliskost je u očuvanju ili postavljanju jednog broja kadrova i vlasti, ali i u potrebi po njihovom viđenju promjene Ustava i stvaranje centralizovanije države. A to je, evo ponovo kažem i njima i njihovim biračima i svim građanima BiH, potpuno nemoguće i ne može proći.
I takva BiH ne može funkcionirati. BiH najbolje funkcionira na osnovama izvornog Daytonskog sporazuma.
Dakle, njihove namjere otežavaju konstituiranje vlasti u BiH. Zbog tog tvrdoglavog stava vrha SDP-a nalazimo se u pat-poziciji. U tome ih prati vrh SDA. Ali, mislim da je dogovor moguć. Stabilna BiH odgovara svima, a da bi ona bila stabilna, moraju šest političkih partija na razini BiH formirati vlast popuštajući u svojim programskim zahtjevima. Napredak će teško biti napraviti dok se ovdje nalazi OHR. Da nema naredbodavnog OHR-a, mi bismo ovdje bili prisiljeni dogovarati se.

Može li se u 2011. implementirati odluka Suda u Strasbourgu Sejdić-Finci, i vidite li to kao definitivni kraj razgovora o Ustavu?

RADMANOVIĆ: Da se slušalo sadašnju vlast, u RS ne bi ni bilo te odluke Suda u Strasbourgu jer bismo ranije uskladili Ustav sa Europskom konvencijom o ljudskim pravima. Nažalost, nekom to nije odgovaralo jer su smatrali da je bolje tužiti, pa da netko drugi bude kriv i onda to iskoristiti kao povod za korjenite promjene Ustava. To ne može, i zbog toga oni prave nestabilnu BiH.

Je li moguće da BiH podnese kandidaturu za EU sa OHR-om?

RADMANOVIĆ: Teško je, ali moguće. Na kraju 2008. imali smo potpuno isto izvješće kao Crna Gora, koja je aplicirala, napredovala za ove dvije godine, a BiH je zaustavljena. Objašnjenje je bilo da ne može dok je OHR tu. Dva su izlaza. Ili nam ukinite OHR, ili nam recite da smo pod stalnim protektoratom što bi, naravno, izazvalo pobunu bar u dijelu BiH. Možemo čekati dok ne ispunimo uvjete, a jasno je da mi možemo vrlo teško ispuniti 5+2. Ako ne možemo dogovoriti se o formiranju vlasti, kako ćemo to ispuniti.

Kako komentirate imenovanje Miroslava Lajčaka na poziciju direktora za Rusiju, istočno susjedstvo i zapadni Balkan EU?

RADMANOVIĆ: Formiranje ovakvog tajništva je optimistično za zemlje zapadnog Balkana, a posebno je optimistično što je tu imenovan Miroslav Lajčak. Ne govorim to zbog osobnih simpatija prema čovjeku već zbog toga što je on iskusan diplomata, koji razumije zapadni Balkan, koji zna veliki broj političara sa ovog prostora, koji je mnogo radio na ovom prostoru, i to izgleda optimistično. Naravno, ne gajim iluzije da ćemo se slagati o svemu. Nismo se ni slagali uvijek kada je bio visoki predstavnik, ali ćemo biti u poziciji razgovarati i približiti neke stavove.

Radmanović ističe da SNSD i partije iz RS nikad neće pristati na bilo kakvu promjenu Daytona, dok partije iz Sarajeva i dalje rade na tome jer vjeruju da će taj posao za njih uraditi netko iz međunarodne zajednice.

"Neki u Sarajevu su navikli da im pomažu međunarodni čimbenici, pa oni to i danas koriste. Ali nema ništa od toga. Nitko iz međunarodne zajednice neće to uraditi, i to je zabluda", kaže Radmanović.

Ima li sada promjene u načinu rada i atmosferi u Predsjedništvu?

RADMANOVIĆ: Promjene su se osjetile već na samoj inauguraciji, i to ne samo u govorima nego i u tim satima oko inauguracije, kada smo usaglašavali govor za Vijeće sigurnosti. Na sjednici Vijeća sigurnosti sam rekao da je Predsjedništvo dan prije položilo zakletvu i da dolazim sa usuglašenim govorom, i to je potpuno bacilo u sjenu negativno izvješće visokog predstavnika.
Tako je bilo i širom Europe. To samo po sebi najavljuje bolju atmosferu u cijeloj BiH, a ne samo između tri člana Predsjedništva, što smatram vrlo dobrim. Jer, ako je Predsjedništvo usuglašeno o nekim pitanjima, onda to može biti primjer drugima. I obrnuto, jer skoro da nijedan organ nema razloga doći do usuglašavanja ako se u Predsjedništvu svađaju. Sve to najavljuje mirniju atmosferu, koja nam je u BiH potrebna. U BiH se mora raditi i to odstupiti od nekih stavova da bi se došlo do dogovora.

Kako ocjenjujete trenutnu političku situaciju u BiH?

RADMANOVIĆ: Za razliku od optimizma u Predsjedništvu, potpuno je deprimirajuće ovo što se trenutno dešava u BiH. Samo da podsjetim vaše čitaoce: u ovo vrijeme prije četiri godine Predsjedništvo je već završilo konzultacije s političkim partijama, i bilo spremno za imenovanje predsjedajućeg Vijeća ministara, i to smo uradili četvrtog siječnja.
Sada je jasno da najranije do 12. siječnja, a možda ni do tada, konzultacije nećemo ni početi, što je negativno za BiH. Za to postoji i potpuno jasno objašnjenje.
U BiH postoji politička partija koja je sebe potpuno neracionalno proglasila pobjednikom. Ta partija je svog lidera odmah proglasila za premijera, a premijera nema u BiH. Ta partija je napravila platformu promjene Daytonskog sporazuma što neće prihvatiti partije iz RS a dijelom i partije iz hrvatskog naroda. To je iskompliciralo situaciju.
Ako ovako nastavimo, može proći još nekoliko mjeseci da nemamo novo vijeće ministara. To otežava održavanje stabilnog stanja u BiH, komplicira političku situaciju, usporava nas na putu ka EU, otežava stvaranje boljih socijalnih prilika u BiH.

Zbog čega to SDP, po Vašem mišljenju, radi?

RADMANOVIĆ: Plan je promjena Daytonskog sporazuma. Odgovor su odmah dobili: Nema rušenja Daytona ni na mala ni na velika vrata. A suštinske točke platforme koju su usvojile SDA i SDP ne možemo prihvatiti. Ne možemo prihvatiti BiH u kojoj se svi neće osjećati ravnopravno.

Mislite li učestvuje li u tome netko iz međunarodne zajednice?

RADMANOVIĆ: BiH je dostigla visoki stepen demokracije u izborima na kojima se biraju relevantni predstavnici sva tri naroda i dva entiteta. Nitko se u to ne može miješati i ja mislim da se to ni ne dešava. Mislim da se pojedinci iz Sarajeva pozivaju na neke imaginarne međunarodne čimbenike da bi dobili podršku. Ali nema ništa od toga. Nitko iz međunarodne zajednice neće to uraditi, i to je zabluda.

Kako komentirate približavanje SDA i SDP?

RADMANOVIĆ: Mislim da je bliskost postojala i ranije, samo je mi nismo primjećivali. Ta bliskost je u očuvanju ili postavljanju jednog broja kadrova i vlasti, ali i u potrebi po njihovom viđenju promjene Ustava i stvaranje centralizovanije države. A to je, evo ponovo kažem i njima i njihovim biračima i svim građanima BiH, potpuno nemoguće i ne može proći.
I takva BiH ne može funkcionirati. BiH najbolje funkcionira na osnovama izvornog Daytonskog sporazuma.
Dakle, njihove namjere otežavaju konstituiranje vlasti u BiH. Zbog tog tvrdoglavog stava vrha SDP-a nalazimo se u pat-poziciji. U tome ih prati vrh SDA. Ali, mislim da je dogovor moguć. Stabilna BiH odgovara svima, a da bi ona bila stabilna, moraju šest političkih partija na razini BiH formirati vlast popuštajući u svojim programskim zahtjevima. Napredak će teško biti napraviti dok se ovdje nalazi OHR. Da nema naredbodavnog OHR-a, mi bismo ovdje bili prisiljeni dogovarati se.

Može li se u 2011. implementirati odluka Suda u Strasbourgu Sejdić-Finci, i vidite li to kao definitivni kraj razgovora o Ustavu?

RADMANOVIĆ: Da se slušalo sadašnju vlast, u RS ne bi ni bilo te odluke Suda u Strasbourgu jer bismo ranije uskladili Ustav sa Europskom konvencijom o ljudskim pravima. Nažalost, nekom to nije odgovaralo jer su smatrali da je bolje tužiti, pa da netko drugi bude kriv i onda to iskoristiti kao povod za korjenite promjene Ustava. To ne može, i zbog toga oni prave nestabilnu BiH.

Je li moguće da BiH podnese kandidaturu za EU sa OHR-om?

RADMANOVIĆ: Teško je, ali moguće. Na kraju 2008. imali smo potpuno isto izvješće kao Crna Gora, koja je aplicirala, napredovala za ove dvije godine, a BiH je zaustavljena. Objašnjenje je bilo da ne može dok je OHR tu. Dva su izlaza. Ili nam ukinite OHR, ili nam recite da smo pod stalnim protektoratom što bi, naravno, izazvalo pobunu bar u dijelu BiH. Možemo čekati dok ne ispunimo uvjete, a jasno je da mi možemo vrlo teško ispuniti 5+2. Ako ne možemo dogovoriti se o formiranju vlasti, kako ćemo to ispuniti.

Kako komentirate imenovanje Miroslava Lajčaka na poziciju direktora za Rusiju, istočno susjedstvo i zapadni Balkan EU?

RADMANOVIĆ: Formiranje ovakvog tajništva je optimistično za zemlje zapadnog Balkana, a posebno je optimistično što je tu imenovan Miroslav Lajčak. Ne govorim to zbog osobnih simpatija prema čovjeku već zbog toga što je on iskusan diplomata, koji razumije zapadni Balkan, koji zna veliki broj političara sa ovog prostora, koji je mnogo radio na ovom prostoru, i to izgleda optimistično. Naravno, ne gajim iluzije da ćemo se slagati o svemu. Nismo se ni slagali uvijek kada je bio visoki predstavnik, ali ćemo biti u poziciji razgovarati i približiti neke stavove.

Je li se nešto promijenilo odlaskom Mesića s pozicije predsjednika Hrvatske?

RADMANOVIĆ: Pomaka ima mnogo. Očigledno je nekima bilo potrebno vrijeme da shvate da oni koji su rasturali Jugoslaviju odu s političke scene da bi se omogućilo da novonastale zemlje bolje surađuju, i to se desilo. Potezi predsjednika Josipovića su vrlo optimistični. Prije njega su se vidjeli optimistični potezi predsjednika Srbije koji je pokazivao želju da bude lider u pomirenju, ali je teško nalazio sugovornike. Sada ima sugovornika i to je vrlo optimistično i važno za BiH jer se radi o dva naša vrlo važna susjeda.

Formira li se u BiH neko strateško partnerstvo Srba i Hrvata?

RADMANOVIĆ: Ne vjerujem da je to strateško partnerstvo. Srbi u BiH imaju strateški koncept očuvanja Daytonskog sporazuma i čvrsto brane taj sporazum i svoje nacionalne interese. Hrvati su zbog raznih razloga bili zanemareni i gurnuti u stranu. Čini mi se da se i oni u posljednje vrijeme bolje organiziraju, znaju što hoće i više se dogovaraju i osjećaju da imaju i uzor i prijatelje u nekim liderima u RS. I tu dolazi do približavanja.
Naravno da imamo i mi različite poglede kada je u pitanju ustavno uređenje BiH, ali nismo razlike stavili u prioritet. To što radimo nije opredjeljenje protiv trećeg naroda. SNSD, koji je nositelj tih političkih aktivnosti, nikad ne bi dozvolio da ovo bude upereno protiv nekog trećeg.

Što je najvažniji događaj u 2010. i što bi bila najljepša vijest u 2011?

RADMANOVIĆ: Nesporno je najveći događaj 2010. godine bilo ukidanje viza za građane BiH. Naglašavam za građane jer mislim da političari sve što rade moraju raditi da to osjete i građani.
Nažalost, rijetko se to dešava u BiH. Ali ovo je stvarno nešto što je urađeno za građane. Ako bismo brzo formirali vlast, mislim da bismo u 2011. godini mogli brzo aplicirati za članstvo u EU. To bi to bila najljepša vijest. Aplikacija i njeno prihvatanje od strane europskih tijela značilo bi novi podstrek svima u BiH da radimo na novim standardima i reformama koje do sada nismo usvojili i sigurno asocira na napredak. To bi bila glavna vijest u narednoj godini. Ali prethodno treba doći do konstituiranja vlasti. To bi onda značilo, ako neodlazak, onda barem potpuno smanjenje uloge OHR-a, što bi onda svrstalo BiH u red demokratskih zemalja.

RADMANOVIĆ: Pomaka ima mnogo. Očigledno je nekima bilo potrebno vrijeme da shvate da oni koji su rasturali Jugoslaviju odu s političke scene da bi se omogućilo da novonastale zemlje bolje surađuju, i to se desilo. Potezi predsjednika Josipovića su vrlo optimistični. Prije njega su se vidjeli optimistični potezi predsjednika Srbije koji je pokazivao želju da bude lider u pomirenju, ali je teško nalazio sugovornike. Sada ima sugovornika i to je vrlo optimistično i važno za BiH jer se radi o dva naša vrlo važna susjeda.

Formira li se u BiH neko strateško partnerstvo Srba i Hrvata?

RADMANOVIĆ: Ne vjerujem da je to strateško partnerstvo. Srbi u BiH imaju strateški koncept očuvanja Daytonskog sporazuma i čvrsto brane taj sporazum i svoje nacionalne interese. Hrvati su zbog raznih razloga bili zanemareni i gurnuti u stranu. Čini mi se da se i oni u posljednje vrijeme bolje organiziraju, znaju što hoće i više se dogovaraju i osjećaju da imaju i uzor i prijatelje u nekim liderima u RS. I tu dolazi do približavanja.
Naravno da imamo i mi različite poglede kada je u pitanju ustavno uređenje BiH, ali nismo razlike stavili u prioritet. To što radimo nije opredjeljenje protiv trećeg naroda. SNSD, koji je nositelj tih političkih aktivnosti, nikad ne bi dozvolio da ovo bude upereno protiv nekog trećeg.

Što je najvažniji događaj u 2010. i što bi bila najljepša vijest u 2011?

RADMANOVIĆ: Nesporno je najveći događaj 2010. godine bilo ukidanje viza za građane BiH. Naglašavam za građane jer mislim da političari sve što rade moraju raditi da to osjete i građani.
Nažalost, rijetko se to dešava u BiH. Ali ovo je stvarno nešto što je urađeno za građane. Ako bismo brzo formirali vlast, mislim da bismo u 2011. godini mogli brzo aplicirati za članstvo u EU. To bi to bila najljepša vijest. Aplikacija i njeno prihvatanje od strane europskih tijela značilo bi novi podstrek svima u BiH da radimo na novim standardima i reformama koje do sada nismo usvojili i sigurno asocira na napredak. To bi bila glavna vijest u narednoj godini. Ali prethodno treba doći do konstituiranja vlasti. To bi onda značilo, ako neodlazak, onda barem potpuno smanjenje uloge OHR-a, što bi onda svrstalo BiH u red demokratskih zemalja.

dnevnik.ba