PLJAČKA STOLJEĆA III Kako brzo stižu odluke i rješenja kad stranci treba. Stotine duluma završilo kod Nike u rekordnom roku

Ako ste ikada vadili papirologiju i pokušavali nešto završiti u HNŽ-u znate kako je to mučan i dugotrajan proces, ali ipak ne svima. Pratite sada malo datume.

Vlada HNŽ ugovor o prodaji zemljišta s Nikom Marušićem potpisala je 28. srpnja 2006.

Marušić je 18. svibnja iste godine dostavio zahtjev Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i poljoprivrede HNŽ. 17. lipnja u Službenom listu HNŽ-a Nikin interes obznanjen je javnim, a rješenje da mu se dozvoljava krčenje šume je doneseno 19. lipnja iste godine, dva dana nakon objave u Službenom listu.

I laiku je očito da je radi o organiziranom događaju otimačine državnog zemljišta, odnosno orkestriranoj akciji da Marušić dobije zemljište, koju je provodila tadašnja Vlada HNŽ.

Rješenje o krčenju, koje je bilo temelj za prodaju zemlljišta Marušiću je poništeno, što znači da je prodaja ništavna.

Inače, po zakonu se krčenje šume može dozvoliti samo u slučajevima kada se time postižu veće trajne koristi i ako neće biti štetnih posljedica za okoliš.

Dozvolu za krčenje šuma izdaje Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i đumarstva (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo), uz suglasnost županijskog ministarsva mjerodavnog za poslove šumarstva(u daljnjem tekstu: županijsko ministarstvo). Mještani su pokretali i parnične i kaznene postupke protiv Nike Marušića i Samira Sunagića. Do danas sve stoji. Županijsko tužiteljstvo ne odgovara je li se i što uradilo po kaznenoj prijavi mještana, a predmet je vodio danas glavni tužitelj Zdenko Kovač.

Marušić je enormne količine zemljišta dobio za siću, dok je mještanima na upit da uzmu komad zemlje odgovarano da je to protuzakonito, suprotno zakonima i odluci OHR-a. Dano mu je da se radi, krči, obrađuje, a do danas nije obrađeno, već se našlo kao poslovna zona u prostornom planu Mostara.