Ljubo Bešlić: Nema ljepšeg i ugodnijeg mjesta za život od našeg Mostara

„Naglasio bih da u Bosni i Hercegovini ne postoji institucija koja može ispitati postojanje piralena. Stoga se postavlja pitanje otkud jedna takva informacija da se iznosi u javnost, i dalje plasira bez dokaza. Sigurno da ovo i ovakva iznošenja uz uznemiravanje javnosti  ima za cilj neku političku pozadinu da se destabilizira stanje u gradu Mostaru“, ističe Bešlić.

Gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić u intervjuu za Hercegovina.info govori o najaktualnijim gradskim temama. Prisjetio se obnove Starog mosta prije 15 godina i upisa na listu UNESCO-a godinu dana kasnije. Ispričao nam je i osjeća li se svojevrsnim zatočenikom na funkciji gradonačelnika, budući da je Mostar već više od desetljeća bez izbora, kao i što je prava priča o piralenu u Mostaru.

„Kao mnoge priče u Mostaru piralen je priča koja nema nikakvo uporište. Sve je krenulo informacijama iz nevladine udruge.  Njihovom tvrdnjom stvorila se  jedna suluda priča da pročistač u Mostaru truje narod. Da pročistač treba prestati sa radom i da ponovno sve ide nepročišćeno u rijeku Neretvu, jer je mulj sa pročistača po njihovim navodima bio odložen na deponiju, i da sadrži piralen. Sve ovo je dovelo do uznemiravanja javnosti i u konačnici do blokade deponije pa je petnaest dana na visokim temperaturama u srcu turističke sezone grad postao otvoreno smetlište“, pojasnio je Bešlić. Smatra da se mnogo toga iz Sarajeva gura Mostaru, ali i poručuje da nisu na pravoj adresi…

15 je godina od obnove Starog mosta, 14 od upisa na listu UNESCO-a. Radilo se puno tih godina. Što prvo pomislite kad se sjetite tih vremena?

-Kad se toga sjetim moram reći da sam iznimno ponosan na sve učinjeno u tim vremenima. Zasigurno nije bilo jednostavno uvrstiti Mostar na listu svjetske kulturne baštine, posebice jer mnogi u to nisu vjerovali i bili su dio opstrukcije, a kasnije su željeli pobrati dio zasluga. Poveo sam tim iz Mostara i zajedno sa Željanom Zovko koja je u to vrijeme bila veleposlanica BiH u UNESCO-u uspjeli smo i danas možemo biti ponosni jer smo odradili sjajan posao. Napominjem da se u to vrijeme iz Bosne i Hercegovine nitko nije odvažio osim Mostara kandidirati za tako prestižnu titulu, jer su vjerovali u neuspjeh. Za razliku od njih mi smo duboko vjerovali  i dobili prvi kulturni spomenik svjetske baštine u Bosni i Hercegovini. 

„Situacija u Bosni i Hercegovini rekao bih 'luđačka košulja' jer su stvari posložene na način da oni koji vam oduzimaju novce traže da ulažete više, što je potpuno van pameti, a vi nemate dovoljno ni za ono što morate“, kaže Bešlić

Gdje smo bili prije tih godina, a gdje smo danas?

-Onda smo bili na početku sa vizijom da kvalitetnije zaštitimo i održavamo spomeničku baštinu te razvijemo turizam pri čemu nam je od izuzetne važnosti bio sam upis na listu UNESCO-a. Na takav način smatrali smo da bi postigli što bolji rezultat kojim bi kroz ostvarena materijalna sredstva valorizirali sve uloženo i pojačali ulaganje. Danas kad promatrate Mostar vidite da je napravljen veliki posao. Dolazi nam veliki broj turista, ali grad nije uspio znatno bolje zaštiti povijesnu baštinu, jer Grad od pojačanoga turizma ništa ne dobiva za uzvrat. To je tako zbog postojećih zakonskih rješenja o turističkoj pristojbi i turističkim zajednicama. Sva ta sredstva završavaju negdje drugo, a ne u Gradu Mostaru. I onda je najapsurdnije kada gradonačelnika pitaju zašto ne ulažemo više u zaštitu kulturno spomeničke baštine, a sredstva su nam oduzeta. Država je uzela na sebe da upravlja spomeničkom baštinom, a zauzvrat ulaže skoro pa ništa. Tako da je situacija u Bosni i Hercegovini rekao bih luđačka košulja jer su stvari posložene na način da oni koji vam oduzimaju novce traže da ulažete više, što je potpuno van pameti, a vi nemate dovoljno ni za ono što morate. Imate primjer stare gradske jezgre, gdje je Grad Mostar digao kredit, koji i dan danas otplaćuje, i otplaćivati će ga još niz godina. S druge strane imate primjer Partizanskog groblja i takvih spomenika,  gdje se država trebala pobrinuti, a ne čini se ništa i onda se optužuje Grad, iako zakon vrlo jasno kaže da se o tome treba brinuti država. Vidjeli ste razna podvaljivanja kad je Partizansko groblje u pitanju. Došao je državni premijer Zvizdić i Federacije Novalić pa su obećali neke novce i obećali da će čuvati spomeničku baštinu. Dali su neku jednokratnu pomoć, organizirali stražarsku službu, te je nakon izvjesnog vremena povukli, a stanje je ostalo gore nego što je bilo i žele to sad prebaciti na Grad. Ovom bi ih prilikom pozvao da ono što su obećali građanima i ispune. 

„Došao je državni premijer Zvizdić i Federacije Novalić pa su obećali neke novce i obećali da će čuvati spomeničku baštinu. Dali su neku jednokratnu pomoć, organizirali stražarsku službu, te je nakon izvjesnog vremena povukli, a stanje je ostalo gore nego što je bilo i žele to sad prebaciti na Grad. Ovom bi ih prilikom pozvao da ono što su obećali građanima i ispune“, pozvao je gradonačelnik Mostara

Mostar je već više od desetljeća bez izbora. Vi ste gradonačelnik, željeli to ili ne. Osjećate li se nekad zatočenikom funkcije koju obavljate?

-Svaki čovjek koji nema izbora osjeća se donekle kao zatočenik takve situacije. Ovo je izuzetno težak posao, traži vas kompletnog 24 sata na dan i cijelu godinu. Posebno u sredini koja je vrlo složena i osjetljiva poput Mostara to nije nimalo jednostavan zadatak jer što god  želite uraditi morate pripremiti ambijent i politiku i sve ostalo i to jako troši i traži puno vremena. Nije dobro što grad nema izbora, oni se moraju održati.

Što bi se dogodilo da Ljubo Bešlić podnese ostavku?

-Riječ je o situaciji za koju ne postoji odgovor budući da Zakon ne predviđa rješenje navedenog. Ono što zakon jasno definira jeste primopredaja dužnosti nekome, a kod nas taj netko ne postoji.

Što mislite kada će Mostarci opet imati priliku zaokružiti svoj listić?

-Uvjeren sam da će i Mostar u listopadu iduće godine glasati za novo Gradsko vijeće.

Znači optimista ste?

-Da.

Zajedno s premijerom Hercegom pisali ste apel Vladi Federacije i Vladi RH oko Aluminija. Nažalost, proizvodnja je stala. Kakve će to posljedice imati na Grad Mostar, osobito ako uzmemo u obzir da većina djelatnika Aluminija i živi u Mostaru?

-Prije svega treba misliti na sudbine ovih ljudi i pokušati im pomoći sukladno mogućnostima koje postoje u ovom trenutku, a  kada uzmemo u obzir ovaj trenutak, još uvijek ne znamo kakav će biti krajnji ishod. Nadam se iznalasku najboljeg mogućeg rješenja. Trenutno zaustavljanje proizvodnje sigurno će imati ogroman utjecaj prije svega na same djelatnike i njihove obitelji pa onda na plaćanje poreza, doprinosa, prometa u trgovinama, na cijeli jedan sustav koji s tim praktično urušava. Sve će se reflektirati i na proračun, kako Grada, tako i Županije i Federacije, a isto će osjetiti i ionako opterećeni fondovi. 

„Očito da je nečija želja da se u Neretvu izravno izlijevaju nečiste vode, a ne nikako da odlazi čista voda. Međutim, ako je pozadina želja da se održe izbori onda su naišli na krivu adresu i nije potrebno gurati problem u Mostar. Mnogi to iz Sarajeva guraju u Mostar, a mislim da oni imaju druge ciljeve, koji su krupne političke prirode i sigurno ima raznih aktera u tome“, istaknuo je Bešlić

Što je prava istina o piralenu u Mostaru? Trebaju li se Mostarci bojati za vlastito zdravlje?

-Da pojasnim, sve otpadne vode na području grada Mostara su izravno išle u rijeku Neretvu. Uviđajući takvo stanje i zagađenost rijeke Neretve Odlukom gradskog vijeća pristupilo se izradi projekta stoljeća za grad Mostar i dolinu rijeke Neretve. Tako smo krenuli graditi pročistač otpadnih voda i kolektore koji će otpadne vode dovesti na pročistač, kako bi čista voda išla u rijeku. 

U standardnom tehnološkom procesu pročišćavanja otpadnih voda stvara se mulj. To je standardizirana procedura koja se događa na svakom pročistaču na svijetu.

Pri prvom stvaranju mulja kao što i procedura nalaže angažiran je jedini ovlašteni laboratorij u F BiH Agropedološki institut sa ciljem da se sazna sadržaj istog i da se poduzmu potrebne mjere. S druge strane ukoliko imamo neke izvore opasnosti u gradu da ih lociramo i poduzmemo potrebne zakonom predviđene aktivnosti. Agropedološki institut je u svome nalazu dao da se mulj bez dodatne prerade ne bi trebao koristiti za poljoprivredno zemljište, ali je u svom nalazu naznačio da se odlaže na deponiju.

Prije svega ovim putem želim upoznati javnost, mulj uopće nije odlagan na deponiju već samo pijesak sa rešetaka koji  prolazi kroz kolektore i ostaje na rešetkama i predstavlja komunalni otpad. Za mulj smo tražili rješenje kako ga zbrinuti na najbolji način koristeći iskustva visokorazvijenih zemalja Europske unije, iako smo imali odobrenje Agropedološkog  instituta da se može odlagati na deponiju.

Kao mnoge priče u Mostaru piralen je priča koja nema nikakvo uporište. Sve je krenulo informacijama iz nevladine udruge.  Njihovom tvrdnjom stvorila se  jedna suluda priča da pročistač u Mostaru truje narod. Da pročistač treba prestati sa radom i da ponovno sve ide nepročišćeno u rijeku Neretvu, jer je mulj sa pročistača po njihovim navodima bio odložen na deponiju, i da sadrži piralen. Sve ovo je dovelo do uznemiravanja javnost i u konačnici do blokade deponije pa je petnaest dana na visokim temperaturama u srcu turističke sezone grad postao otvoreno smetlište. Time smo pretrpjeli ogromnu štetu, koja se završila potpisivanjem sporazuma.

Naglasio bih da u Bosni i Hercegovini ne postoji institucija koja može ispitati postojanje piralena. Stoga se postavlja pitanje otkud jedna takva informacija da se iznosi u javnost, i dalje plasira bez dokaza. Sigurno da ovo i ovakva iznošenja uz uznemiravanje javnosti  ima za cilj neku političku pozadinu da se destabilizira stanje u gradu Mostaru.  

Istakao bih da je jedan Češki laboratorij uzeo uzorke mulja, od koga već imamo nalaz u kojem se navodi da je sve u propisanim europskim graničnim vrijednostima. Međutim još čekamo i takvu potvrdu još jednog europskog instituta kako bi imali potpune informacije. Koliko je priča proširena u regiji vidi se i iz uključivanja i nekih zastupnika u Saboru RH, koji tvrde da mi trujemo narod u Dolini Neretve, a sama riječ pročistač govori što on radi.

Tko to ne može razumjeti neka pita stručnjake, jer se moje riječi mogu tretirati kao političke. Kada se u  ovom gradu ne želi istina, a želi se napraviti politička šteta, onda se događaju ovakve stvari.  Očito da je nečija želja da se u Neretvu izravno izlijevaju nečiste vode, a ne nikako da odlazi čista voda. Međutim, ako je pozadina želja da se održe izbori onda su naišli na krivu adresu i nije potrebno gurati problem u Mostar. Mnogi to iz Sarajeva guraju u Mostar, a mislim da oni imaju druge ciljeve, koji su krupne političke prirode i sigurno ima raznih aktera u tome. 

Koliko Mostar ima komunalnih poduzeća na papiru, a koliko je njih tu kada treba isprazniti kontejner? 

- Sad ću ih nabrojati redom. Vodovod je tvrtka koja opskrbljuje Mostar vodom. Poduzeće koje se isključivo brinulo o zbrinjavanju otpada, prije je bilo JP Uborak koje je otišlo u likvidaciju. Ono je bilo poluprivatno, mješovito društvo, koje je potrošilo svoje resurse i rješenjem federalnog inspektora zatvorilo rad (prestalo sa radom). Napravljena je sanitarna deponija JP Deponija koja ima sve potrebne dozvole za rad. Što se tiče prikupljanja otpada mi imamo u gradu Komos i Parkove, Komos koji je trenutačno u stečaju i Parkove koji prikupljaju otpad i prevoze ga na deponiju, što znači da imamo dvije tvrtke koje rade preko JP Komunalno. Komunalno im trenutno samo distribuira posao, a u budućnosti će biti jedinstvena tvrtka, jer će Komos i Parkovi nestati integracijom. Imali smo situaciju kada su Parkovi bili u stečaju, Komos je bio 'zdrav'. Sada su Parkovi 'zdravi', Komos je u stečaju i tu se ne možete ništa poduzeti. Kada je stečajni postupak onda odlučuje sud, a ne mi. Mislim da je jedino rješenje jedna tvrtka za prikupljanje otpada, ali će za to trebati još neko vrijeme. Ako pitate mene zašto ja to ne mogu obaviti, moram podsjetiti da je Gradsko vijeće oduzelo ovlasti gradonačelniku da može imenovati nadzorna tijela, što znači da mi nemamo zakonsku mogućnost da to rješavamo. U vezi te odluke smo se  u prethodnom razdoblju obratili Ustavnom sudu na ocjenu zakonitost, a  procijenjeno je da je ta odluka u skladu sa Ustavom.

Na konferenciji koju ste s UNESCO-m organizirali povodom 15 godina od obnove Starog mosta kazano je da se brojni UNESCO-vi gradovi suočavaju s raznim problemima, baš kao i Mostar, no da pozicija Mostara na listi svjetske baštine nikada nije bila ugrožena. Nismo li malo odviše skloni negativizmima. Ima li zapravo ljepšeg mjesta za život od Mostara?

-Moram reći da Mostar izuzetno dobro funkcionira u samoj organizaciji UNESCO-a i da nikada nismo došli na listu ugroženih spomenika, čime sam jako zadovoljan. O gradu se iz kojekakvih razloga želi stvoriti negativna slika, a sigurno je da su oni najviše političke naravi. Nažalost, to najviše čine marginalne političke stranke koje ne mogu na sebe skrenuti pozornost ni na jedan drugi način. One se predstavljaju kao istinske bosansko hercegovačke stranke, a iste ne podržavaju projekte od važnosti za Bosnu i Hercegovinu i Mostar;  jedan od takvih primjera je ne davanje podrške za kandidaturu Mostara za Europsku prijestolnicu kulture. To vam zasigurno dovoljno govori o njima. Znači cilj je destrukcija i nešto treće. Jednom se moramo odmaknuti od toga, jer se svi zajedno moramo boriti za bolji život građana i bolju atmosferu u gradu te grad podizati na višu razinu. Po meni nema ljepšeg i ugodnijeg mjesta za život od našeg Mostara  i nadam se da ćemo uz pomoć svih građana postati Europska prijestolnica kulture 2024.

Razgovarala: Kristina S. Perić/Hercegovina.info