Plesni klub „Koroleva“ iz Mostara mjesto gdje se umjetnost i različitosti cijene i slave uz najljepše plesne pokrete, od samog početka u svojim redovima ima i pet djevojčica sa Down sindromom, koje svojim talentom, upornošću i umijećem već godinama plijene pažnju publike gdje god da se pojave. Kako njihova trenerica i vlasnica ovog kluba Petra Kožul kaže, one se ni po čemu ne odvajaju od drugih članica, a s ponosom naglašava da poštovanje, ponos, zahvalnost i radost koja se osjeća nakon svakog treninga i nastupa ne može se mjeriti ni s čim.
"Oduvijek sam imala empatiju prema djeci s Downovim sindromom i pored podrške htjela sam im pružiti priliku i uključiti ih u aktivnosti. Ranije dok nisam imala studio organizirala bih druženje za njih na njihov svjetski dan. To je svakako bilo dobra odluka s obzirom na to da i oni imaju iste potrebe kao i sva druga djeca“, rekla je Kožul za Hercegovina.info.
S druge strane, naglašava Kožul, one nju uče strpljenju i jednostavnosti te podsjećaju što su prave vrijednosti i koliko je zapravo malo potrebno da budemo sretni.
"Ono što ja najviše volim kod djece s Downovim sindromom je koliko ljubavi oni imaju za svakoga. Riječima ne mogu opisati koliko cijene sve što radim za njih, koliko vole treninge i koliko ih sve to ispunjava. Sve to mnogo znači“, objasnila je Kožul.
Jedna od najljepših uspomena koju su stvorili zajedno nastala je prošle godine, kada su djevojčice pokazale svoj talent na jednom natjecanju, a reakcije su bile i više nego dobre.
"Jedna od njih je nastupala u grupi, a dvije su imale svoju duo koreografiju. Ne mogu opisati osjećaj ponosa dok sam ih iz publike gledala kako izvode svoje točke, to mi je bio znak da sam uspjela u svom poslu“, kazala je Kožul, čiji plesni klub postoji još od 2019. godine u Mostaru.
Djeca s Downovim sindromom uče sve što i druga djeca unutar ovog kluba, te tako vježbaju snagu, fleksibilnost, uče plesne koreografije, idu na natjecanja. Posebna pažnja se obraća na to da se ne osjećaju izostavljeno i zbog toga su uključene u sve aktivnosti kao i svi drugi.
"One treniraju u redovnim grupama tako da s njima radim kao i sa svima ostalima. One su već toliko dugo dio grupe da ja više ni ne primjećujem razliku. Za neke lekcije je potrebno da im se više posvetim ali tako zna biti i s drugom djecom s obzirom na razinu znanja. Uče svojim tempom i jako sam zadovoljna kako napreduju. Zauzvrat od njih dobivam neizmjernu količinu sreće i poštovanja“, pojašnjava s ponosom trenerica Kožul.
U jednom razdoblju bilo je pet članica ovog kluba sa Downovim sindromom uzrasta od 10 do 24 godine, a trenutno postoji čak sedam grupa podijeljenih po uzrastu i razini znanja.
"Vodim i privatne treninge plesa, za koje je sve veća zainteresiranost. Kroz grupne i privatne treninge podučavam plesne stilove kao što su: jazz dance, show dance, komercijalni, ples na svili, a od ove sezone sam počela voditi i ples u štiklama i prvi ples. Ideja je bila da u studiju svatko pronađe nešto za sebe i mislim da sam uspjela u tome s obzirom da imamo široku ponudu stilova i dobrodošli su svi već od tri godine starosti pa nadalje, najstariji članovi imaju i 40+ godina“, izjavila je Kožul.
Danica Delić, majka jedne od djevojčica sa Down sindromom koja je našla svoje mjesto u ovom klubu, kazala je za naš medij da je njena kćerka Daria oduvijek voljela glazbu i ples, ali nije bilo odgovarajuće grupe koja bi joj pomogla da se razvije u tom smislu.
"Onda se pojavila Petra koja je spremno ponudila da radi s djecom sa Down sindromom i približi im ples kao vid rekreacije. Čim smo čuli da Petra otvara studio, odmah smo došli upisati Dariju. Svaki odlazak na ples bio je s puno veselja. Ples je aktivnost koja izuzetno pozitivno utječe na razvoj kako fizički tako i mentalno“, naglasila je Delić. Kako kaže, Darijino veselje kada priča o trenerici i druženju s drugim plesačima ne može se opisati.
"Razvila se i kao osoba. Puno je samostalnija i samouvjerenija. Uvijek i svugdje govori o plesu
sa puno veselja“, istaknula je Delić.
Za kraj, trenerica Petra poželjela je da kaže da posebno voli svoj studio jer se baš na tom mjestu međusobno uče pravim vrijednostima, podršci, prihvaćanju različitosti, prijateljstvu, a nerijetka su slavlja uz koja se zajedno vesele.
"Bez obzira što znam da nitko tu neće biti vječno, ne želim da im je moj studio samo prolazna stanica, nego da stvore i ponesu sa sobom neke lijepe uspomene iz određenog razdoblja života“, zaključila je ova dvadesettrogodišnja trenerica.
Vezani članci