DON ŽELJKO MAJIĆ Svoju energiju smo usmjerili na pomoć starima, bolesnima, posebno osamljenima

U izvanrednim okolnostima Caritasove aktivnosti skoncentrirane su na korisnike Doma za stare i iznemogle osobe Betanija u Čapljini, njih 78 i stacionarnog odjela Svete Obitelji u Mostaru s 33 osobe vezane za postelju i invalidska kolica.

Radi se o svakodnevnoj skrbi za najranjivije skupine ljudi kojima se, uz sve mjere opreza koje nalaže novonastala situacija, nastoji pružiti potpuna skrb i zaštita. O aktivnostima mostarskog Caritasa za hercegovina.info govori ravnatelj, don Željko Majić.

Pandemija izazvana koronavirusom koliko i kako utječe na rad Biskupijskog caritasa Mostar?

U vremenu kada je cio svijet stao, postoje institucije, bilo crkvene bilo društvene, koje nikako ne smiju stati. Kao ljudski organizam. U tu skupinu svakako ulazi Caritas. Sv. Pavao jednom prilikom rekao da nas Ljubav Kristova potiče - Caritas Christi urget nos. - Ljubav nas Kristova obuzima (2 Kor 5,14). Evo, ako se netko pita, zašto Caritas i u ovim teškim vremenima radi? zašto se Caritasovi djelatnici svagdanje izlažu riziku zaraze i dolaze na svoja radna mjesta i zadatke? zašto ih se među malobrojnima može vidjeti na ulici i pred domovima tolikih osamljenih? jedini ispravan odgovor jest u Ljubavi Kristovoj koja ih na ovo djelo potiče, urgira. A dobri Bog onoga koga potiče i onoga koji mu se odaziva ne ostavlja; On mu je štit i obrana; On mu je pomoć i snaga.

U ovoj pandemiji ili svekontinentalnoj zarazi, svjesni da nam je sve svoje djelovanje osloniti na stup vjere i uporište razuma, poslušni naredbama kriznih stožera u snazi vjere, odredili smo tri prioriteta djelovanja Caritasa. A to su: trajna briga o više od stotinu korisnika naših domova u Mostaru i Čapljini te Kućnu skrb koja je od pojave pandemije korona virusa proširena akcijom „Jelo na kotačima“.

U ovom dijelu razgovora želio bih na poseban način zahvaliti svim djelatnicima dviju Caritasovih ustanova, koji se trenutačno brinu za više od 100 naših stalnih korisnika (ukupan je kapacitet 110), starih, nemoćnih i bolesnih osoba, jednako u Rehabilitacijskom centru „Sveta Obitelj“ u Mostaru kao i Domu za stare i nemoćene s hospicijem „Betanija“ u Čapljini. Oni su se, poštujući zakone struke (unatoč tomu što ih je i u „normalnim“ vremenima malo), na vrijeme preraspodijelili u dva tima kako bi, ne daj Bože, u slučaju da u domove uđe zaraza i cio tim moradne u izolaciju, drugi tim preuzeo brigu o korisnicima. Rade i više od 12 sati na dan tako da naši korisnici, osim što su posredstvom medija upoznati što se vani događa, u svojoj svakodnevnici ne osjećaju nikakvo izvanredno stanje.
Svima njima, kao i djelatnicima Caritasa koji su do epidemije djelovali u drugim Caritasovim ustanovama, a sada su preraspodijeljeni kako u ove ustanove tako u projekt „Jelo na kotačima“ ili, pak, ostali na svojim radnim mjestima, iskreno zahvaljujem i molim Boga da ih zaštiti od svake zaraze koja škodi tijelu i nadasve one koja ubija dušu; da ih očuva žive i zdrave i za vlastite obitelji i za karitativno poslanje Crkve koje je na slavu Božju i na dobro ljudima.

Nova situacija donijela je i jednu novost u projekt Skrbi za stare i nemoćne. U sklopu ovoga projekta započelo se s aktivnošću Jelo na kotačima, o kakvom se projektu radi?

Bogu hvala, zahvaljujući donacijama hrvatskoga Caritasa i Tjednu solidarnosti s Crkvom u BiH, u siječnju smo započeli s projektom Kućne skrbi za stare i bolesne. Od početnih petnaestak adresa, broj se korisnika popeo na 60-tak. I upravo kada smo uz pomoć domaćih dobročinitelja (poslovnih ljudi iz Hercegovine, o čemu je javnost već izviješćena) htjeli započeti s novim timom, sustigla nas je ova velika kušnja od koronavirusa. Tako da smo svu svoju energiju usmjerili na pomoć starima, bolesnima, posebno osamljenima, bez obzira na vjeru i narodnost, dostavljajući im svagdanje jedno kuhano jelo. Ovom akcijom koodrinira Odjel za Župni caritas a provodi se korištenjem kuhinje Dječjega vrtića sv. Josip, koji je odlukom kriznoga stožera zatvoren, dakako s raspoloživim snagama - djelatnicima kako vrtića i Kućne skrbi tako i drugih Caritasovih ustanova i djelatnika u administraciji, ali i u suradnji s volonterima Župnih caritasa.

Velik obol u ovomu svemu daje Logistički odjel koji je uvijek na usluzi, ne samo vlastitim proizvodima iz plastenika nego i u dopremi svega što je ovom projektu kao i cjelokupnu djelovanju Caritasa potrebno. Ne smijemo, međutim, zaboraviti ni djelatnike u administraciji koji, vršeći svoju ulogu, pridonose da velika Caritasova obitelj u ovom nepredvidljivu vremenu odgovara svomu pozivu i poslanju.

U ovim teškim danima mnogi ljudi pomažu donacijama bolnicu i ustanove koje se brinu za ljude. Je li netko pomogao vaš rad u ovom razdoblju?

Caritas je prostor susreta u ljubavi prema bližnjemu u ime Božje. Ljubav je ona koja potiče Caritasove djelatnike na konkretno uprisutnjenje Evanđelja. A bez ljubavi za potrebnike i bez osjećaja tolikih naših dobročinitelja vrlo bismo malo mi, koji djelujemo u Caritasu, mogli toga ostvariti. Naime samo po osobama i institucijama koje potiče evanđeoska ljubav mi možemo djelovati. Stoga smo Bogu zahvalni što nam se i u ovom ispitnu vremenu javljaju dobročinitelji bilo oni koji u svojoj samozataji iz rupca vade „udovičin novčić“ bilo oni kojima je Bog dao mogućnost da mogu biti njegova providnost u većim materijalnim i financijskim donacijama. Evo u ovoj godini, u projektu Kućna skrb za stare i nemoćne, bez posebna našega poziva, uključili su se gospodarstvenici iz Hercegovine: od vozila za sanitetski prijevoz preko potpisa ugovora o trogodišnjem financijskom praćenju Projekta do izvanredne pomoći i u naturi i u novcu ne samo crkvenih i privatnih ustanova nego i pojedinaca. Svima dobrostivi i milostivi Bog bio nagrada i plaća. Namjerno ne spominjem njihova imena, jer su svima i po njihovim dobrim djelima upisana u dlan Božje ruke. A mi svakoga petka u kapelici sv. Stjepana, prvomučenika, u Caritasovoj upravnoj zgradi za njih slavimo sv. Misu, a od kada je započela ova pandemija, svakoga dana u istoj kapelici na istu nakanu imamo dvostano klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, izmjenjujući se po pola sata.

Unatoč tome svemu moramo biti pozitivni i vjerovati kako možemo pobijediti u ovoj borbi. Koju biste poruku poslali ljudima koji su najviše izloženi koronavirusu, ali i svima onima koji pate zbog ove pandemije?

Naš mjesni biskup, msgr. Ratko Perić, koji je ujedno i predsjednik Caritasa, u svom obraćanju svećenicima, redovnicima i vjernicima poziva nas na hrabrost; da se ne zatvorimo u sebe jer Crkva se nikada sama od sebe nije zatvarala i u sebe povlačila. Ako bi to činila, onda bi samu sebe zatajila. Ali ta hrabrost nije nerazboritost. Ona se temelji na dva uporišta: na pravilu vjere i na pravilu razuma. Stoga bi i moja poruka svima, do kojih dopre ova riječ, bila ova: hrabri budite! Bog je onaj koji sve uzdržava i svime upravlja i nijedan koji je od Boga, koji u njega vjeruje, neće propasti. Isus je pobijedio đavla, grijeh i smrt, a da ne pobijedi prolaznu koronovirus! I mi ćemo sve to troje pobijediti, ako budemo uz Isusa. Snažimo vjeru i dajmo prostora razumu. To znači, slušajmo razborite upute onih kojima je Bog dao u zadaću da nas vode i od pogibije tijela štite. No, nadasve uzdajmo se u Boga kojemu je sve moguće.
Svima sretan i blagoslovljen korizmeni hod koji svoj završetak nema u Velikom petku i u Isusovoj smrti nego u Isusovu Uskrsu.